JELENA BOROVINIĆ BOJOVIĆ, MINISTARKA SMRTI: Antitijelo Zdravka Krivokapića…
Normalnost u kojoj iz dana u dan saopštavamo da je za 24 sata umrlo šest, deset ili 12 ljudi, plaši. I niko tom haosu ne nazire kraj. Ministarka zdravlja kao čelnik zdravstvene vlasti sve to mirno posmatra. Njoj je bitnije da Vlada potraje, a Crkva Srbije nesmetano asimiluje Crnogorce i pretvara ih u sljedbenike svetosvske sekte. Najvažnije joj je da, kada se zabrane okupljanja, čak i doček Nove godine, ta mjera ne važi za Crkvu Srbije. Ili, ako važi, da ih niko ne sankcioniše ako je krše…
Piše: Nebojša Redžić
Vrag će ga znati da li je mlada gimnazijalka Jelena Borovinić, dok je ratnih 90-tih pisala odu pljačkašima i rušiteljima Dubrovnika, znala da će se jednoga dana baviti medicinom. Pozdravljajući sve vojnike ”tenkiste, pilote, puškomitraljesce, koji se bore za mir i slobodu”, ona ih je pozvala ”da istraju u surovom ratu, jer pobjeda mora biti na strani pravde”.
Poručivši da se ponosi ”dobrovoljcima iz Nikšića i Titograda”, strastveno se već kao 16-godišnja djevojka stavila na jednu stranu u sukobu koji to nije bio. Umjesto istine i pravde, ona je odabrala rušitelje i pljačkaše.
To je tada, dok je ”branila” Jugoslaviju, bilo kao kada bi danas, mnogo godina kasnije, birala pacijente po nacionalnom kriterijumu pa liječila samo Srbe, a ostalim konstituentima građanske Crne Gore poručila da slobodno mogu da nestanu iz Kliničkog centra.
Selektivnost je, ipak, postala nepristojan pratilac gotovo svega što čini vlast kojoj ona pripada. Njene kolege iz Vlade svoje pristalice označavaju kao ”narod”, dok bi sve ostale najradije označili žutom trakom.
Kada zapošljavaju, koriste pedometar i dijele radna mjesta po dubini na osnovu broja koraka sa litija. Nemaju dilemu ni kada biraju između partizana i četnika. No, tek kada se izmjeri njihov odnos prema (ne)poštovanju epidemioloških mjera koje sami propisuju, selektivnost poprima razmjere bezobrazluka.
Upravo juče, dok je đever ministarke zdravlja Kirilo, koji ima neku smiješnu titulu, služio praznično “bdenije” u prepunom manastiru Svetih arhangela na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta, inspekcije su zbog kršenja mjera poharale ugostitelje, jednoga priveli u policiju jer je organizovao svadbe, jednome zatvorili birtiju, desetine kaznili.
Ne znamo je li Kirilo zabranio fotografisanje dok je stado lizalo istu kašičicu, jer dokaza nema i nikad nećemo saznati je li poslušao snajku koja je taj čin zabranila. Ipak, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički znao je da između pričesta i vjenčanice, njegova snaha bira isplažen jezik. Između bdijenja u crkvi i prve bračne noći, Jelena bira duhovnost.
Kada bi imao priliku, episkop Kirilo bi nas vjerovatno podsjetio da je prošle godine u ovo vrijeme prebolovao koronavirus. Prije obolijevanja on je 11. novembra 2020. u Centru bezbjednosti
Podgorica saslušan zbog liturgije koju je služio na Mitrovdan u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. I u crkvi i u policiji, Kirilo je tvrdio da “crkva svjedoči da su sve bolesti, pandemije, epidemije završavane molitvom pred ikonama Bogorodice, a da je Bog je vrhovni ljekar duše i tijela”.
Doktorica Jelena, prema mojim saznanjima, još nije govorila javno o značaju vjere u procesu ozdravljenja, ali se nije bunila dok su nas lani popovi uvjeravali da su tamjan i molitva, najbolji lijek protiv tog “smiješnog virusa”. Sada je skoro sigurno da ju je u to uvjerio lično i mitropolit Amfilohije, dok ga je neuspješno liječila u Kliničkom centru, neposredno prije nego će postati ministarka. I prije nego će on umrijeti od koronavirusa. A premijer postati antivakser.
Moguće da je ta žena toliko usavršila kontrolu svoje facijalne ekspresije da čovjek kod nje ne primjećuje emocije. Nije ih bilo – ispravite me ako griješim – ni nakon Amfilohijeve smrti. Pa kako onda očekivati da joj zasuzi oko pri pomenu 2240 žrtava opakog virusa koji su, iako građani Crne Gore, za nju svakako manje bitni od prvog čovjeka Crkve Srbije koji je srušio bivšu vlast i nju postavio za ministarku?
Vjerovatno je ona željela najbolje srpskom svetu i onda kada je odbila vakcine koje su bile Statisova donacija. Sigurno je odobrila Džomićev stav od lani da su litije lijek za koronu, Amfilohijev da upravo on “ima Božju vakcinu”, premijerov da “onome ko vjeruje, korona ne može ništa”.
Znala je da je sa srpskim svetom kompatibilno i vjerovanje teoretičara zavjere koji su vakcine odbijali da ne bi bili čipovani, mišljenje onih koji su kleli 5G mrežu, pominjali Bil Gejtsa ili Rotšilde.
Konačno, ko zna šta ona, u mraku svoje sobe prije nego utone u san, zaista misli o vakcinama, ulozi vjere u tjeranju virusa, tamjanu, pomjeranju brda snagom volje… Sukobljava li se u njoj vjernica sa doktorkom, antivkser sa Fajzerom, mantija sa bijelim mantilom?…
Nije tajna da u Crnoj Gori, blizu 100 odsto antivaksera imaju litijašku provenijenciju. Mišljenje da su vakcine samo još jedna zavjera protiv svekolikog srpstva, nešto je sa čime se suočava svakodnevno kada je u krugovima bliskim Vladi ili đeveru, svejedno. Stav da je korona smišljena da smanji broj Srba na Planeti, a vakcina da bi se preživjeli kontrolisli, prožima se u njoj zajedno sa iskustvima sa pulmologije, kiseonikom i respiratorima.
Prije nekoliko dana, u jednom društvu, neko se glasno zapitao zna li iko studente koje je učio Zdravko Krivokpić ili Branko Radulović. Brankovih se studenata poneko i prisjetio, Zdravkovih se nije mogao sjetiti niko…
Onako uzletjela zbog pozicije u društvu koju je zavrijedila, Borovinić Bojović ne haje za primjedbe da je ispustila dizgine borbe protiv pandemije. Ona je spremna na sve, samo da odagna kritike i krivicu prebaci na drugoga. Prognala bi čak i Hipokrata kada bi se neki od njegovih postulata ispriječio ispred interesa srpskog sveta. Njene su mjere postale sredstvo političkih igara, njoj je naviknutost na umiranje – način funkcionisanja.
Ona ni premijeru nije u stanju da savjetuje da ućuti, kad već neće da se vakciniše. Još manje da mu zabrani da priča gluposti o antitijelima. Način na koji funkcioniše kao ministrka, kolaps zdravstvenog sistema kojim rukovodi, brojke koje zastrašuju, govore da je JBB samo običan alat u borbi za interese Crkve Srbije u Crnoj Gori. Nešto kao antitijelo Zdravka Krivokapića.
kompletan tekst na http://aktuelno.me
izvor: aktuelno.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more