NIKOLAIDIS- Kako je to moguće?! BOGAT SAM A UTAPAM SE…

Niko, podrazumijeva se, ne zna kakve sve tajne krije univerzum. No jedno je jasno: u poznatom dijelu svemira nema ničeg sličnog Zdravkovoj vladi.

U odgovoru na pitanja „na šta ova vlada liči“ i „kako je ova vlada moguća“ fizička realnost nam, dakle, nije od pomoći. A ni metafizička, Tita mi. Jer ova vlada nije instalirana Božijom intervencijom, nego zahvaljujući truljenju DPS- a, koji je klečao pred Amfilohijem i pognute mu glave prinosio vreće novca, sve dok ih ovaj nije nabio nogom u prkno.

Mislim da nam odgovore, kao i obično, može pružiti umjetnost – ona koja podražava, a istovremeno i mijenja stvarnost. Ali koja, ali kakva umjetnost?

Budući da meni Zdravkova vlada djeluje kao eksperimentalno osnovnoškolsko odjeljenje koje je neko zao i beskrupulozan nahranio žvakama na koje je nakapao esid, a onda ih odveo u direktorsku kancelariju i prepustio im na upravljanje školu, najprije sam probao sa umjetnošću za djecu.

Pa sam pomislio: Zdravkova vlada je stvorena po uzoru na „Pepu prase“. Jasno je: Zdravko je Tata prase, ministrica Injac Mama Prase. Vesna Bratić je Pepa, Dritan je Džordž. I svi vole blatnjave barice.

Ali, jasno, nije to…

Prije da su model po kojem je kreirana ova vlada bile „Patrole šape“. To objašnjava i jednu od najvećih misterija savremenog svijeta: Spajićev „Maršalov plan“.

Pazite sad… Zdravko je transrodna (mali progresivni, ili ipak subverzivni touch of genius) gradonačelnica Gudvej, samo što umjesto kokoške sa sobom vucara bocu. Dritan je Rajder, dječak neiscrpne energije – on predvodi psiće. Spajić je Maršal.

Znate kako to ide u „Patrolnim šapama“: neko upadne u nevolju i Maršal onda misli da ima rješenje – to vam je „Maršalov plan“. Ali Maršal je trapav, pa njegovom intervencijom nevolja postaje još ozbiljnija. Vesna Bratić je Skaj– kuca slatkica.

I tako dalje, nastavite igru: iz novina izrežite figuru svakog člana/članice vlade pa im na lice zalijepite psića kojem je ta/j Zdravkov/a ekspert/ica svojim radnim osobinama nalik. Moža vam ovo djeluje kao pretjerivanje: ali meni se čini kao nešto čega bi se rado igrala Tamara „Californication“ Srzentić– vlasnica najraskošnije kolekcije stikera za laptop u evropskoj politici.

Ali, jasno, nije ni to…

Ja vam, da ne duljim, mislim kako je sve ovo počelo tako što je Amfilohije, u trenucima dokolice, u svojoj skromnoj keliji čitao „Alan Forda“. Čitao, valjao se od smijeha i onda rekao: Svetoga mi Vasilija, replika „Grupe TNT“ će biti moj konačni dar Crnoj Gori. I tako je Risto u Ostrogu sastavio stripovsku vladu i u temelje ove države postavio milion tona trinitrotoluena koji će, ne demontira li neko tajmer koji otkucava, ovu zemlju raznijeti u više komada no što ih broji vitraž u York Minsteru.

Zgrada vlade u Karađorđevoj je luksuzna verzija njujorške cvjećare, sjedišta grupe TNT, boraca protiv svake vrste korupcije i kriminala. Zdravko je dakako, Broj 1, vođa skupine frikova. On je, doduše, nešto pokretljiviji od Broja 1 – no jednako su artikulisani. Najmudrija izjava: „Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti“.

Spajić je Sir Oliver– engleski kleptoman otmjenih manira. Najmudrija izjava: „Cijena? Prava sitnica“.

Bivši ministar Leposavić je Grunf, zadrti nacista koji je svojom nespretnošću doprinio padu Trećeg Rajha za koji bi i život dao. Najmudrija izjava: „Bolje herojski ustuknuti nego kukavički pobijediti“.

Dritan je Bob Rok – rođeni detektiv koji se protiv kriminala bori i kad spava. Najmudriji citat: „Bolje je biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan, džaba ti što si bolestan”.

A ko nam je Alan Ford, plavokosi ljepotan bez sreće u ljubavi? To bi (opet mala transgender intervencija), bila ministrica Bratić. U Zdravkovoj vladi ona je glavni lik, baš kao što je to Alan Ford u stripu koji je, vjerujem jer je apsurdno, uveseljavao Amfilohija. Najmudrija izjava: “Grunfe, gdje su ti kočnice? (dok, sjedeći iza Leposavića, na njegovom motoru punom brzinom jure prema zidu).

Analogijom sa „Alan Fordom“ pokrivena je ne samo vlada, nego i crnogorska opozicija. Šta bi tužnu sudbinu nekada vladajućih moglo objasniti bolje od scene sa „plaže za bogate“ iz jedne epizode Maks Bunker i Magnusovog stripa, u kojoj tajkun u moru izgovara:

“Kako je to moguće?! Bogat sam, a utapam se!”

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM- a

izvor: CdM.me