TEŠKA priča, PRETEŠKA ZIJE Ramića: “Ubili su mi cijelu porodicu- BRATA, ŠEST SESTARA, OCA I MAJKU… (video)

„Gledao sam kako su mi ubili oca Ismeta, majku Šefiku koju su ubili trudnu. Pred očima sam izgubio sestre: Zlatiju– 13 godina, Zijadu– 7 godina, Suvadu– 5 godina, Almasu– 4 godine, Zlatu– 3 godine i brata Sabriju– 2 godine.”

Danas u 10:00 sati, okupljenim na Međureligijskoj molitvi za mir u Rimu, obratio se Zijo Ribić iz Tuzle, čije je svjedočenje zločina nad njegovom porodicom zaledilo um, dušu i srce svih koji su ga slušali.

Dječak koji je 1992. godine, u selu Skočić kod Zvornika, svjedočio ubistvu svojih roditelja i šestoro braće i sestara, obratio se prisutnim na bosanskom jeziku svjedočeći trenutke kada su zločinci poubijali osam članova njegove porodice, ali i život koji je kao dječak, bez porodice, živio u toku i poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

„Iako znam italijanski jezik, želio sam da se, uz pomoć prevodioca, obratim na svom maternjem – bosanskom jeziku. Koliko sam vidio, na ovom molitvenom skupu nije bilo više nikoga iz Bosne.

Ovdje su predstavnici raznih religija iz cijelog svijeta, a ja sam pozvan da govorim, ustvari svjedočim o svom slučaju.

Zahvaljujem svima koji su mi ukazali čast da se obratim na ovom skupu; neka oni koji ne znaju čuju kakvi zločini su činjeni, kao i da zločinci koji su počinili zločin nad mojom porodicom još nisu kažnjeni“, prenio nam je u današnjoj kratkoj prepisci Zijo, neposredno nakon što je u Kongresnom centru “La Nuvola Roma” govorio o zločinu nad svojom porodicom.

Današnju molitvu za mir, kako nam je kazao Zijo, predvodio je papa Franjo, a prisustvovale su joj mnoge ugledne svjetske ličnosti.

Zijino obraćanje pred učesnicima Međureligijske molitve za mir u Rimu prenosimo u cijelosti.

“Gledao sam kako su mi ubili oca Ismeta, majku Šefiku koju su ubili trudnu. Pred očima sam izgubio sestre: Zlatiju– 13 godina, Zijadu– 7 godina, Suvadu– 5 godina, Almasu– 4 godine, Zlatu– 3 godine i brata Sabriju– 2 godine. 

Prije nego počnem, zamolio bih sve prisutne da minutom šutnje, učenjem Fatihe ili onako kako kome dolikuje, odamo počast svim nevinim žrtvama u svijetu, a pogotovo djeci.

Zovem se Zijo, prezivam Ribić; bilo nas je devetoro članova porodice i beba na putu.

Danas sam suprug i otac male Sare od 3 godine, kuhar po profesiji; imam 37 godina. Preživio sam genocid i strijeljanje.

Tog 12. jula 1992. godine ‘Simini četnici’ – paravojna jedinica iz Srbije – ušla je u moje selo Skočić kod Zvornika, koje je bilo romske populacije. Vjerovali smo da nam niko neće nauditi jer ni mi nismo zlo nikada činili; mi nismo ratnici.

Gledao sam kako tuku i muče muškarce, siluju djevojčice i žene; gledao sam kako mi siluju sestru Zlatiju od 13 godina, traže pare i zlato, utovaraju nas kao stoku u kamion i vode u selo Malešić kod Zvornika.  

Tu sam plakao i tražio mamu.

Zadnje čega se sjećam je ženska osoba koja me gura i govori: ‘Evo ti mama’, a zatim ubod u vrat, zatim pucanj i mrak. Probudio sam se na leševima, ni sam ne znam kako, ali znam da od tog dana sjećanja ne nestaju…

izvor: face.ba