”Ustoliči se još jedan vladika: BOG TI POMOGA, A I NAMA S VAMA”

”Ustoliči se još jedan vladika, aksios poviknuše svi! Hljeba i igara, a bilo je i poneko parče salame i parizera. Crnogorska privremena uprava još jednom se obrukala. Kakva je to vlada koja ne poštuje sopstvene odluke?”

Završena je još jedna partija hljeba i igara u realizaciji crnogorske privremene uprave. Iskreno, kao što se vrijeme određuje kroz vjekove, ere, različite metode računanja vremena na prije i poslije, tako ćemo jednoga dana u Crnoj nam Gori dijeliti vrijeme na, prije i poslije, popova.

Malo ko je uopšte znao da kod nas postoji ovoliki broj popova ili su oni prolazili ispod radara većine građana koji i nijesu obraćali pažnju na njih. Svojevremeno su neki upozoravali na čete i čete popova crkve Srbije, nego nije imao ko da ih čuje. Da ne bude da nešto imam protiv popova – nemam… Kao neko ko sebe smatra vjernikom veoma bi mi drago bilo viđeti prave Božije ugodnike,  ali stvar je u tome što kad god vidim popa crkve Srbije, prvo mi na um padne (sa neba) 63. padobranska jedinica, pa onda bogougodstvo.

I stvarno, s razlogom je za pomisliti da je čuvena 63. iznjedrila više vladika crkve Srbije nego teološki fakultet, jer su prvo bili da se čeliče tamo, pa onda, kako koji, dotakli se teologije.

Padobranstvo je izgleda omiljeni sport među arhijerejima.

Ustoliči se još jedan vladika, aksios poviknuše svi! Hljeba i igara, a bilo je i poneko parče salame i parizera. Crnogorska privremena uprava još jednom se obrukala.

Kakva je to vlada koja ne poštuje sopstvene odluke?

Nikakva, mada, zastupam tezu da u Crnoj Gori već godinu i kusur vlada određeno stanje anarhije, bezvlašća. ”Vlast je uprava”, samo je privid onog kontinuiteta i ponašanja u skladu s navikama prema društvenom ugovoru – vlasti i pravila, zapravo, nema. Veoma je simpatično bilo viđeti ih na onoj fotografiji – gore članovi vlade, dolje monahinje – zlonamjerni bi rekli, eto oba doma parlamenta došla na proslavu.

Veličanstveno dočeka Perića najveće ”srpsko pleme”, kako sam reče, mada koliko je srpsko, veoma je diskutabilno. U vremenima moderne nauke babologija vrijedi samo kod neobrazovanih i zadrtih, kao i onih koji vole da žive u laži, a naš narod to obožava. Tako se i porijeklo plemena može lako utvrditi, a kad bi uradili  test haplogrupe mnogi bi se skamenili, kad bi saznali da više rođaka imaju u Tirani,  negoli u Beogradu. Ali, sad nije priča o tome.

Klerikalizacija je ušla na mala vrata, ispod skuta građanizma, evroatlantizma, priča oko manjina, tolerancije, mira, svakojakih pomirenja. Ušla je na mala vrata, a sada igra u punom zamahu ne bi li Crnogorce spuštila pred skute svetosavlja i mirno ih uvela u nekakav ”srpski svet”.

Realno, Crna Gora treba da se samoukine ako treba da je mire Zdravko, Aleksa i Dritan.

Viđećemo kako će njegovi cetinjski uraši, ako ih je ostala šaka jada, objasnit onim majkama čija đeca se nagutaše suzavca i gumenih metaka da im zapravo  – nije bilo ništa. Pomazila ih ruka pravde, a suzavac je dobar za sinuse, lično sam se uvjerio.

Pomaže Bog,  dragi gledaoci. Čista definicija, slika i prilika jednog nakaradnog režima. 

Do sada je Svetigora bila samo radio, a po svemu sudeći, nabavila je i televiziju i to u vidu Javnog servisa. Hljeba i igara i za one koji ne mogahu biti tu… Ili bolje reći, ulja i igara, hljeb još uvijek nijesu dijelili.

Nakon kritika od strane tek dvije, tri poluusnule NVO, a vjerovatno uz još jedno “bockanje” od strane dvije ambasade u Podgorici, trznuo se i Javni servis, i to kroz posredništvo pojedinih zvijezda granta crnogorske NVO scene. 

Biće prenošen i Prajd! I to prvi put u regionu! Jeftin pokušaj pranja i pravdanja. Jeftina pinkavizacija televizije i loše kopiranje manipulativnih tehnika kolega iz Srbije. Ne naučiše da se srpski scenario teško može primjenjivati u Crnoj Gori – ne rađa krš kao dobra crnica, nije ni Slobu uspjelo, pa neće ni svetom trojstvu Aleksa-Dritan-Zdravko.

Zvaće se sve ovo jednog dana juče, nova era, nakon popova. Prisustvujemo hronici političkog kolapsa, koju su neki od nas najavljivali. Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi, reče veliki pravnik Valtazar Bogišić prilagodivši čuvenu sentencu rimskog prava našem jeziku. Neće se ni ovi ispraviti, već suprotno, još će više spuštati glavu ka zemlji, kako moralno i ljudski, tako i pred svojim gospodarom čije su sluge. 

A, građani će samo sačekati pravi trenutak da ih pošalju na smetlište politike, da im uzviknemo – anaxios!

autor: Alek Barović

izvor: analitika.me