MALJEM PO CRNOJ GORI- NEGO ŠTO…

Očigledno da nijesu više potrebne nikakave duge priče, komentari i ostale dnevne dijagnoze. Poodavno cijela, crnogorska, odnosno, anticrnogorska priča može glasno i jasno stati i u nekoliko redaka.

U jednom naslovu ili u, najboljem slučaju u jednoj proširenijoj minijaturnoj varijanti našeg tekućeg solikokvija ili kolokvija…

A udari, i to ne običnim nego teškim, klasičnim maljem, ili maljevima, se lančano, programirano, agendirano, obrušavaju na Crnu Goru, kako bi njen smak bio skinut s dnevnog reda. To su maljevi stigme nad stigmama. Maljevi mega– gigabajtskih, propagadnih laži koji nijesu odmakli od, dobro poynatih, najgnusnijeg i najlopovskijih tumačenja crnogorske prošlosti.

Cijela serija žestoko propagandnih laži koje su i do sad bile na sceni i doilazile su od sitnih švercera najbitnijih crnogorskih pitanja. Sada su dobile već oficijelni nivo. Stižu gromoglasno sa visokih kako spoljašnjih tako i unutrašnjih adresa.

One postale stav pečatiran sa visoko– državničkim, predsjedničkim i diplomatskim porukama uzdižući se tako na nivo svjetskog brifinga. Sve je tu, naravno, ne više samo verbalan – šovinistička i totalitarna agresija na Crnu Goru već anticipacija zlokobnog i pomamljenog imperijalnog duha.

Ti maljevi su prije sto godina dolazili od istog udarnika, tada pomognutim Zapadom. Sada dolaze,  primarno sekundarno, istog poručioca pomognutim Istokom, slovenskim. Dakle, nekad je radila osovina Beograd-  Pariz, sad radi osovina Beograd– Moskva– Podgorica.

Redosljed može biti i obrnut. Tri malja od velikosrpske i velikoruske sile i treći od domaće, terenske, kupljevine. Nije li ovo prelaz sa hibridnog na krstaški rat protiv postojanja Crnogoraca. Mnogo što je mnogo pa da je Crna Gora koliko Kina i da hoće da zapali cio svijet. Što drugo, nego: Sramotno. Bogohulno. Hijenski. O čojstvu i junaštvu tu ne bješe zbora. Kidiše se na jedan mali narod kao da je to nečije biti ili ne biti. Nestrpljenje raste.

Na maleni i skrušeni crnogorski svijet se iskajuje neki arhetipski bijes. Zgaziti ga i podijeliti slavodobitno ordenje. Ući u istoriju beščašća. Bruka na sve četiri strane svijeta. Osvajanje Crne Gore i- i pretvaranje svakog njenog kamena u anticrnogorski – po cijenu krvoprolića. A kao što se sve više vidi i zna, sve je to, brutalna sveta  za Referendum iz 2006, za elementarno pravo da svako ima državu i naciju bez mnogo teoretisanja o njenoj postojanosti. Sve ostale je samo pokrivanje pancirnim opećkirom.

Ako je Crna Gora, kako su govorili dojučerašnji opozicionari bila privatna i zarobljena država, danas je sa njihovom uveliko kupljenom većinom, postala buvlja roba koja se prodaje zarad popunjavanja privatnih džepova. Sve po ponudi – potražnji: Uzmi blaga koliko ti drago… Ako je ranije bila poharana u tranzicionom izdanju, onda je danas poharana u prenosu njenog cjelokupnog državnog i istrorijskog sazdanja u vlasništvo drugih država.

Današnjim staljinokratama s mentalitetom kurtizanskog naložništva Crna Gora nije više ni ono što je za njih, ipak, nekad bila, već se po principu srednjevjekovne vladavine po njoj vrši odmazda nad svim koji nijesu ispod njihovog mediokritetskog šinjela.

Sijevaju bezobzirni udarci po efikasnim, dobro znanim, recepturama Velikih Mentora… Najobrazovanije zamijeniti najneobrazovanijim, najuglednije najneugledniji. Kvazi– crkvenim i pravaškim maljem udariti na sve. Pa i Lovćen.

Više nijesmo u Crnoj Gori a kad ćemo se ponovo u nji vrati ne zna se. Ko pretekne pričaće. Ko ne pretekne, takođe. Kao što je nekad kriknuo, čojski, Vitni Voren!

Ipak, postoji iskra u kamenu.

piše: Borislav Jovanović

izvor: Antenu M