KO POPUJE ZDRAVKU?

Meni svakako jeste ali ja zaista mislim da je i za psihologe psihološki profil premijera nam, mada me je po malo stid ove činjenice (da je Zdravko premijer u mojoj državi, moj nije), nerješiva enigma.

piše: Ahmed Avlijani

Taman kada pomislite da ste odgonetnuli njegovu ličnost on vas demantuje poričući sve što ste do tada o njemu zaključili i svaki ponovni pokušaj dodaje još jedan zaplet sapunici pravljenja njegovog psihološkog profila.

I kada bolje razmislim sve u vezi sa njim liči na najkomplikovaniju indijsku sapunicu koja počinje tek onda kada svi misle da je kraj.

Epizoda sa potpisivanjem ugovora sa SPC toliko je uvjerljiva da se čini da je iznenadila i samog scenaristu.
Ili je premijer, inače glavni glumac i ujedno režiser, odlučio da u sred serijala nastavi da radi po scenariju nekog drugog scenariste!?

I tu mi na um pada, priznajem laička ali pozivam psihologe da se uključe, ideja da je Zdravkov, i u mjeri onoga što je njegov uticaj na naše društvo i državu i naš problem – njegova submisivnost.

Submisivnost je sklonost nekoga da u interpersonalnim odnosima bude potčinjen; da svoje mišljenje prilagođava tuđem, da radi ono što od njega očekuje osoba koja je nad njim ostvarila dominaciju. Tu dolazimo do još jedne osobe. Dominant – osoba koju submisivna osoba slijepo sluša.

Vjerujem da su takvu procjenu mnogo prije mene imali i u SPC i DF-u te da je upravo ta pretpostavljena osobina popu Gojku i sinodu trojne koalicije preporučila profesora Zdravka Krivokapića za rukopolaganje na čelno mjesto na opozicionoj listi a kasnije i u apostolatu (ranije Vladi) Crne Gore odakle bi, strogo kontrolisan od strane popa Gojka, razdržavio Crnu Goru i utopio je u srpski svet a njemu (Gojku) obezbijedio da iz MCP prstićima i koncima preko lutka Zdravka upravlja državom.

I zaista, kada je profesor Zdravko Krivokapić krajem prošle godine rukopoložen za apostola nad apostolima u prvom demokratskom apostolatu Crne Gore nije bilo nikoga u Crnoj Gori ko je mislio da će on biti išta drugo do u jednoj od najstarijih balkanskih država krupno pozicionirani – sitni poslušnik popa Gojka Perovića, Srpske pravoslavne crkve, DF-a i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Ovo opšte uvjerenje učvrstila je Marina Jočić insajderskim informacijama da je pop Gojko, kada je profesora Krivokapića proizveo u čin nosioca opozicione liste, garantovao za njega rekavši kako ga on – kontroliše.

Za mene je bilo razočaravajuće saznanje da će na čelo Vlade, pa makar i “oslobođene” Crne Gore, doći čovjek kojeg bilo ko, sem njega samog i građana Crne Gore, kontroliše kao lutka svezanog za krajeve za prste lutkarskog umjetnika zakačenih konaca. Posebno mi je neprihvatljivo bilo da doktora nauka i univerzitetskog profesora, što bi samo po sebi trebalo da podrazumijeva zavidan nivo slobodoumnosti, kontroliše pop, (di)rektor srednje vjerske škole.

Sve mi je to izgledalo nekako smućeno i, po onoj staroj – smuti pa prospi, za prosipanje.

I taman kada sam pomislio da se samo građanskoj Crnoj Gori kao najveća noćna mora dogodio Zdravko kojeg kontroliše kler SPC i velikosrpska politika on se, Zdravko, kao najveća noćna mora dogodio i njima, SPC-u i njenom kleru, DF-u i velikosrpskoj politici. I, da se ne lažemo, drago mi je što su i oni u problemu sa njim ali mene muči ovaj naš.

Tako je, nakon što je politička i državnička (ma koliko se moj mozak opirao da prihvati ovo “državničko” uz profesora Krivokapića) neuravnoteženost profesora Krivokapića postala očigledna, ključno pitanje za oba politička pola u Crnoj Gori postalo: ko popuje profesoru Zdravku, tj. ko ga kontroliše i ko je, sada, njegov dominant?
A to je, izgleda mi, kategorija promjenljivija od jesenjeg vremena, krajnje nepouzdana i zavisi od mnogo faktora, poput pravca vjetra; ciklonskih aktivnosti; odnosa pritisaka i visine oblačnosti.

Ono što smo, međutim, svi negdje previđeli je da će profesor Krivokapić, nakon rukopolaganja na najznačajniji državnu funkciju, preispitati svoju poziciju u ličnom poretku moći i da će to promijeniti i njegove interpersonalne ali sada već i političke odnose sa onima sa kojima je “vojevao pobjedu” i koji su ga kontrolisali. Jer, ne ide da slabiji kontroliše moćnijeg a on je sada premijer, najjači čovjek u državi.

Rezultat toga je da ga pop Gojko Perović više ne kontroliše, ne kontrolišu ga ni lideri DF-a a od juče znamo da ga ne kontrolišu ni episkop Joanikije ni patrijarh SPC Porfirije.

Iako je postalo očigledno da su se mnogi, među kojima i potpisnik ovih redova, prevarili glede Zdravka i njegove servilnosti prema popu Gojku, DF-u i SPC i potcijenili njegov smisao za pragmatičnost, njegovu vlastoljubivost i samouvjerenost vjerujem da smo za jedno ipak bili u pravu: on nije sposoban da ovo radi sam.

Još od kada je profesor Krivokapić zatvorio vrata Vlade za DF počele su spekulacije da mu je od popovanja popa Gojka Perovića ili bilo kojeg drugog popa SPC postalo preče popovanje nekog drugog, izvanjeg, nekog iz neke ili nekih ambasada a od onog naprasnog povlačenja tužulačkog zakona iz skupštinske procedure glasno se počelo govoriti da je popovanje srpskih popova profesor Krivokapić zamijenio i popovanjem Oane Kristine Pope, šefice delegacije EU u Crnoj Gori, te da se, umjesto popovima SPC, njoj sve češće ispovijeda i od nje traži blagoslov za svoje postupke.

Ima li u tome istine ili ne ja zaista ne znam ali da je profesor Krivokapić na poziciji premijera i cijela njegova Vlada eksperiment višestruko opasan za Crnu Goru i njeno društvo svima u Crnoj Gori je jasno.

Jer, ko zna kakvu procjenu, glede globalne moći jer je Zdravko lokalne igre već izigrao i o njima, kako voli cesto i sam da kaže, sve zna – može napraviti i gdje potražiti dominanta kao i kakvu štetu može napraviti i neophodno je što prije od Crne Gore otkloniti tu opasnost.

A Hannibal ne da je ante portas, on je odavno in domus i ponaša se kao slon u staklari rušeći u njoj sve ono bez čega ona ne može da postoji.

Naš dom, građanska, sekularna i evropska Crna Gora, preživjeće, naravno, Zdravka i njegovu Vladu ali što duže oni opstaju šteta je sve veća i veća i sanacija će biti duža i “skuplja”.

Problem je što građanska Crna Gora za sada nema mehanizam da sruši Vladu i Crnu Goru vrati na evropski put jer Vladu koja ne užuva povjerenje većine i koja ima stvarnu podrški najviše 14 poslanika na okupu drže partikularni interesi svih unutar vladajuće većine.

DF ne podržava Zdravkove i poteze njegove Vlade ali nema političku petlju niti računicu da je sruši jer nikada nije bio i nikada neće biti u boljoj političkoj poziciji od one u kojoj je u ovakvoj Vladi i neće krenuti ni milimetar dalje od političkom tržištu namijenjene oštre kritike Vlade koju bespogovorno podržava u parlamentu.

Krivokapić je jako svjestan te okolnosti i svoje pozicije pa do kraja nateže odnose sa DF-om čak ih i javno, zajedno sa nekim ministrima, u parlamentu izazivajući da sruše Vladu i politički ih ponižavajući do krajnjih granica.

No, u javnosti je potpuno ogoljena Vlada, njeno diletantsko vođenje politike, njen antidržavni i antigrađanski koncept i njena namjera da preko ugovora sa SPC proda Crnu Goru, njenu istoriju i skoro kompletnu pravoslavnu sakralnu kulturno-istorijsku baštinu kao i njen ponižavajući odnos prema različitim centrima moći van Crne Gore i oma će se mnogo prije nego što iko očekuje urušiti sama.od sebe.

Građani Crne Gore na to moraju biti spremni i nakom toga pokazati punu političku zrelost i opredijeljenost svojoj evropskoj budućnosti.

izvor: standard.me