STAV Saveza antifašista Srbije: Vučiću se žuri… (foto)

Nedavna Vučićeva izjava da je Srbima u Crnoj Gori bilo „uskraćeno sve, osim vazduha“ i da tamo vlada „antisrpska histerija“ i da je tu i „velikocrnogorski“ nacionalizam izazvala je brojne komentare, ali je na nju neophodno ponovo se osvrnuti, bar iz dva razloga...

BEOGRAD: Regija, Zanimljivosti, vijesti, petak, 19.02.2021… 12.52… STAV Saveza antifašista Srbije: Vučiću se žuri… (foto)

Prije svega, ta izjava je u gruboj suprotnosti sa kodeksom ponašanja šefova država, bilo da se radi o kraljevima ili izabranim predsjednicima, kojim se i nalaže odmjerenost u izražavanju, pažljivo i promišljeno biranje riječi i kao izraza i izbjegavanje svega što bi se moglo protumačiti kao poigravanje emocijama i instinktima onih kojima se obraća.

Takođe, aksiom je da šef države ne smije nikada, osim ako je u pitanju ratno stanje ili ako je „mentalno neuravnotežen“ kao Tramp, da se služi istim a to je dvosmislenostima i neistinama, a pogotovo ne da otvoreno laže. 

Drugi razlog je taj da ova izjava po svim mjerilima predstavlja govor mržnje jer je tvrdnja o strašnim mukama kojima su izloženi Srbi očigledno usmjerena na stvaranje mržnje prema Crnogorcima i njihovoj državi. Ovo je utoliko očiglednije ako se zna da je jedno od obilježja Vučićevog govora sklonost ka šovinističkim izjavama.

U tom pogledu postoji jasan kontinuitet u njegovim stavovima i strateško opredjeljenje da, konsenzus u društvu, gradi na mržnji prema susjednim narodima koji ugrožavaju opstanak Srba– Hrvatima, Bošnjacima, a po tome i Albancima a sada naročito Crnogorcima.

Tu se, dakle, ne radi o nekakvim retoričkim figurama ili mladalačkom tim pretjerivanju već o neizmijenjenoj radikalskoj prirodi a traje neprekidno, od onda kada je 90-ih godina garantovao Srbima na Baniji da to više nikada neće biti hrvatsko, kada je prijetio Bošnjacima da će za jednog Srbina biti ubijeno sto Bošnjaka, kada je na Televiziji Studio B 27. maja 2003. godine dva puta rekao „Ja mrzim Hrvate“, ili kada je 2007. godine na Novom Beogradu mijenjao naziv ulice u „Bulevar Ratka Mladića“, pa sve do ove ružne izjave o Srbima u Crnoj Gori. 

Vučić je nesporni šampion u predstavljanju sebe kao zaštitnika Srba od zlih susjeda, to je temelj njegove popularnosti i potpune političke dominacije u Srbiji, te zato pokušaj srpske opozicije da se sa njim takmiči u mržnji prema susjednim narodima, kao što to uradio Boško Obradović posjetom Nikšiću, predstavlja običnu iluziju i garantuje Vučiću još decenije bezbrižnog vladanja.

Govoriti o „antisrpskoj histeriji“ u vrijeme kada Srbija vodi totalni hirbidni rat protiv Crne Gore predstavlja nešto više od običnog licemjerja i anticrnogorske histerije.

A priča o „velikocrnogorskom nacionalizmu“ koji, kako je rekao Dačić, ugrožava Srbiju, istovjetna je sa onom kada je vuk optužio jagnje da mu muti vodu, iako je ono pilo nizvodno od vuka, što je bio dovoljan i opravdan razlog da- vuk pojede jagnje.

Za demanti stupidne izjave da je Srbima u Crnoj Gori bilo „uskraćeno sve, osim vazduha“ dovoljno je postaviti pitanje – kako su članovi nove „srpske“ vlade u Podgorici stekli svoje velike imetke ako su živjeli samo od vazduha. Ili, kada bi Vučić, umjesto što se bavi razbuktavanjem najnižih strasti i govorom mržnje, bio racionalan čovjek sa kojim bi bilo moguće voditi diskusiju na osnovu argumenata, logike i činjenica, onda bi se od njega mogla zatražiti objašnjenja i o sljedeća dva pitanja:

Najprije, zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve, bolje rečeno njena dogma o kojoj nema diskusije, jeste da Crnogorci ne postoje, da je crnogorska nacija komunistilka izmišljotina, te da su svi stanovnici Crne Gore, osim manjina, čisti Srbi, što znači da su Srbi i svi pripadnici i glasači DPS-a, pa i sam Milo Đukanović.

Ako je to tačno i ako Vučić, kao strasni vjernik SPC, to isto misli– ko onda spada u te Srbe koji su lišeni svega sem vazduha i ko nad njima vrši „identiteski genocid“ kako godinama trube polupismeni „politički analitičari“ iz Beograda? Kako su oni tako potlačeni uspijevali da i svi imaju veću prosječnu platu nego Srbi u Srbiji? Može li neko da objasni ovu besmislenu enigmu. 

Drugo, ako su Srbi u Crnoj Gori lišeni svega osim vazduha, kako to da se njihov broj od 9 odsto po popisu iz 1991. godine, popeo na 28,78 odsto po popisu iz 2011. godine? Jesu li ti ljudi mazohisti i jesu li uopšte normalni kad svojevoljno idu u status u kome neće imati ništa osim vazduha? Ili je možda u pitanju samo jedna masna laž?! A ako je ovo posljednje u pitanju, koja je to onda golema muka koja tjera da se tako bezočno laže?

A muka se sastoji u tome što je „dil“ kojem su kumovali Tramp i Grenel, uz asistenciju Evropske unije, predviđao dozvolu da se Crna Gora osvoji i uključi u „srpski svet“, ali da se zauzvrat definitivno prizna nezavisnost Kosova. Prvi dio dogovora ispunjen je sa izborima 30. avgusta, a sada je na redu da se ispuni i drugi dio dogovora.

Međutim, Vučić je nakon toga jasno kazao da od priznanja Kosova nema ništa i sigurno je da on to neće nikada učiniti, šta god da pričaju njegovi oponenti u Srbiji. Srbija već više od dvadeset godina uspješno igra na kartu „zamrznutog konflikta“ i to može da čini i narednih dvadeset godina, sve očekujući neku tektonsku promjenu u svijetu koja će joj omogućiti da vrati Kosovo. 

To odbijanje stvorilo opasnost, nagovještavaju prigodne čestitke Bajdena Srbiji i Kosovu, da i Zapad odustane od svog dijela dogovora i da povuče pristanak o osvajanju Crne Gore, što bi bio veliki poraz za Vučića, s obzirom na to da se računalo da će osvajanje Crne Gore i „izlazak Srbije na more“ predstavljati najveći spoljnopolitički uspjeh i lijepu kompenzaciju za sve dosadašnje promašaje. Suočen sa tom prijetnjom Vučić je u velikoj žurbi da preduhitri eventualnu promjenu stava Zapada, u žurbi je da proces osvajanja Crne Gore učini nepovratnim poslije čega bi aduti bili u njegovim rukama i mogao da lagodno da taktizira sa Zapadom. 

A da bi taj proces bio nepovratan, ključni su izbori u Nikšiću. Oni su važni ne toliko radi toga da se osvoji drugi najveći grad u Crnoj Gori, već radi toga da pokažu da proces započet 30. avgusta i dalje teče i da se stvaraju uslovi za radikalno mijenjanje slike Crne Gore i za to uklanjanje Krivokapićeve  konfuzne i nesposobne vlade. 

U tom cilju Vučić i SNS, sa svojim filijalama u Crnoj Gori, učiniće sve što je u njihovoj moći, kao što to već i čine, i neće se libiti ni jednog sredstva da bi ostvarili svoje namjere. Vjerovatno će cijena jednog glasa uoči izbora porasti, kao kod tapkaroša, i na hiljadu eura, a na dan izbora svuda po gradu biće znatno pojačane sadašnje „straže đenerala Draže“ koje će budno motriti na to kako će ko glasati.

Za očekivati je da će ponosni građani Nikšića odbiti da im huligani i polusvijet određuju kako će glasati i kakva će biti njihova budućnost. 

(Autor je potpredsjednik Saveza antifašista Srbije) 

Izvor analitika.me