KAKO SE DOŠLO DO OVOGA: Djeca da siluju djecu, i da sve to snimaju… (fotoi video)
Potresna vijest da je 14-godišnji dječak silovao godinu dana mlađu djevojčicu, a njegov drug sve snimio telefonom…
BEOGRAD: Srbija, Zanimljivosti, vijesti, petak, 28.01. 2021…00.59… KAKO SE DOŠLO DO OVOGA: Djeca da siluju djecu, i da sve to snimaju… (foto)
Srbiju je potresla vijest da je 14-godišnji dječak silovao godinu dana i svoju i to dana mlađu djevojčicu, a njegov drug sve snimio telefonom. Kakvi mehanizmi se kriju iza ovakvih slučajeva i kako sa djecomće se i razgovarati o nečem tako strašnom, za portal Nova.rs govori psiholog Ana Mirković.
Nakon prvobitnog osjećaja užasa i šoka kad čujemo ovako nešto, zapitamo se – kako dođe do toga. Ima li ikakvog racionalnog objašnjenja da maloljetni dječak pomisli da uradi nešto tako strašno nekoj djevojčici i da pritom, kako se navodi, nagovori druga da silovanje snimi telefonom?
Sve potiče iz porodice…
“Silovanje je veliki poremećaj ponašanja, nedostatak empatije koji blago ide ka sociopatiji. Tad vas ispunjava da drugi pati, da povređujete ljude da oko sebe… Za takve situacije uvijek je važan i kontekst iz kog je to djete jer skoro uvijek je iz disfunkcionalne porodice. Nasilje uglavnom potiče iz nasilničke porodice, obično je nasilnik i sam žrtva nasilja”, kaže psiholog Ana Mirković .
Kako kaže naša sagovornica, vrlo rijetko se desi da djete koje odrasta prvo i ušuškano i voljeno počini silovanje.
“To su vrlo disfunkcionalni sistemi u kojima se proizvode mali monstrumi.”
Živimo u društvu koje toleriše nasilje…
S druge strane, osim porodice iz koje dosta toga ide, i društvo ima ogromnu ulogu u formiranju stavova o ovako strašnim događajima.
“Pogledajte samo kako se reaguje na te teme, na slučaj Miroslava Mike Aleksića, kog neki nazivaju očinskom figurom. Ta podjeljena javnost se može smatrati socijalnim fenomenom, pa neki kažu da su ga one tvrdi i izazvale, možda to i nije bilo, pitaju se što su žrtve ćutale… To je sve racionalizacija tog odvratnog čina na neki način traženje opravdanja za to. Društveni kontekst toleriše tu vrstu nasilja.”
Ana Mirković napominje i da se uvijek govori kako da devojčice ne upadnu u tu zamku, a zapravo treba da naučimo dečake kako da ne budu silovatelji.
“To ne treba da budu tri časa neke razredne zajednice, već da bude i to kontinuirano vaspitanje u kom se roditelji zaista bave time da treba da budemo dobri, da brinemo o drugima, da dijelimo ljubav i zagrljaj, a ne agresiju. Ali pošto smo mi dugo bili ratom zahvaćeno područje, postali smo potpuno tolerantni na nasilje. Mi ga ne primećujemo, mi ga čak ni ne smatramo socijalno poželjnim. Onda će se ti dhečaci koji siluju time čak i hvaliti”, nadovezuje se Ana Mirković na ono što ovaj slučaj i čini još gorim– drug koji je sve snimao.
Mirković napominje i da se kod nas djevojčice malo-malo tuku, pa se to snima i postavlja na društvene mreže, što odslikava i nepostojanje svijesti o kazni.
“Oduvijek je bilo i silovatelja među djecom, i ubica, i razbojnika, ali sad se i nekako postoji ta svijest o kolektivnoj amnestiji da niko nikog neće kazniti.”
A koreni ovog problema sežu decenijama unazad.
“Generacije roditelja koje su odrastale devedesetih su emotivno kastrirane zbog ratova, sankcija, nemaštine, zbog toga što je cijela porodica trebalo da preživi s platom od 10 maraka. Generacija naše djece je predivna s obzirom na to šta mi kao roditelji možemo da im ponudimo. Takođe, danas će mnogi roditelji naglasiti koliko su angažovani da obezbijede finansije, a niko ne to govori koliko vremena provodi s decom, koliko ih čujemo, koliko razumemo njihove potrebe, da li smo im podrška. Često su u pitanju otuđeni odnosi. Da djeca su danas prepuštena društvenim mrežama, pa učestvuju u i sa i tim izazovima, poput onog na TikToku. Djeca Deca umiru u izazovima zbog neznanja i naivnosti.”
Ne savetujte decu – postavljajte im pitanja
Da bi se nešto promijenilo nabolje, treba mijenjati sistem– i škole, i centre za socijalni rad i zakonodavstvo, ali u srži svega je porodica. Prvi korak je – razgovarati sa djecom, kaže Ana Mirković, koju je ovaj slučaj silovanja i lično uznemirio jer njena ćerka ima 14 godina. A kako će razgovarati sa njom posle ove vesti?
Kako roditelji treba da se postave kad čuju nešto slično?
“Ja sam sa ćerkom i prije dvije nedelje vrlo otvoreno razgovarala kad se saznalo za slučaj silovanja u takozvanoj školi Miroslava Mike Aleksića. Ja ne spadam u one mame koje daju savjete, ja uvijek postavljam pitanja– jesi li čula nekad za tako nešto, kako si tad reagovala, da li znaš da silovanje nije samo taj čin već i ako neko traži da skineš odeću, ako te dira po intimnim dijelovima. Pitam je i da li su djevojčice za koje je čula da im se slično desilo s nekim razgovarale… Vi tako ulazite u svijet djeteta. Nije isto ako kažete – nemoj da te neko takao po guzi, nego kad pitate o nečemu. Tad nam djeca daju svoju perspektivu jer njihova psihologija je potpuno drugačija od naše”, zaključuje Ana Mirković.
Kako kaže, ne postoji tako komplikovan i monstruozan čin koji ne može da se prevede na jezik djeteta, a sve kako bismo im pomogli i razumjeli ih, a ne osuđivali…
Dešavanja u regionu za regionalni portal iBalkan.net ADNA Bojadžić
izvor Nova.rs
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more