TRESE SE MANJI BH ENTITET : ZNA SE od koga je Dodik kupio ikonu i KOLIKO JE PLATIO… (foto)

Dobro obaviješteni izvori otkrivaju kako je kontroverzna ikona svetog Nikole došla u Republiku Srpsku, a njihove navode potkrepljuju brojne činjenice kakve će djelimično biti obrazložene ovim tekstom…

BANJA LUKA: BiH, Crna Hronika, vijesti, četvrtak, 31.12.2020…09.34… TRESE SE MANJI BH ENTITET : ZNA SE od koga je Dodik kupio ikonu i KOLIKO JE PLATIO… (foto)

Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Ikona svetog Nikole o kojoj broji cijeli svijet neprocjenjive je vrijednosti, a na crnom tržištu može postići cijenu preko 10 miliona eura. Dodik je istu još 2014. godine u Banjaluci kupio od kozačkog atamana Nikolaja Đakonova i plaćena je milion eura. Možda jednom doznamo i koliko su ukupno koštale usluge kozačkih “folkloraša” angaživanih za razbijanje nepokornih Srba.

Dobro obavješteni izvori otkrivaju kako je kontroverzna ikona svetog Nikole došla u Republiku Srpsku, a njihove navode potkrepljuju brojne činjenice kakve će djelimično biti obrazložene ovim tekstom. Priča koja započinje sa dolaskom ruskih kozaka u Banjaluku oktobra 2014. god, kako je zvanično predstavljeno- povodom 100 god od početka Velikog rata. Realno: u pitanju su bili plaćenici angažovani prvo za potrebe održanja Dodikovog režima u sklopu predstojećih izbora.

Grupu kozaka predvodio je zamjenik atamana Donskog odreda tih kozaka Nikolaj Đakonov, globalnoj javnosti već poznat po paravojnom angažovanju na Krimu i istoku Ukrajine. Sa Miloradom Dodikom sastao se u a sve se zna na bazi specijalne policije MUP RS u Trnu i tada mu je predao spornu ikonu svetog Nikole, a zauzvrat preuzeo milion eura. 

Pretpostavlja se da je Đakonov bio direktni prodavac iste prethodno ukradene ikone, ali ne treba isključiti mogućnost posredovanja ispred Dodiku već poslovno bliskih ruskih oligarha kakav sam Konstantina Malofejeva i Olega Burlakova. Dodik zna šta je ovim takunima obećao kada je dobio “kilogram zlata”, te da obećano nije ispunio, zbog čega ima osnova za sumnju da su u pakovanju ove teške afere učestvovali pomenuti Malofejev i/ili Burlakov. O tome više u narednim postovima.

Čijim novcem je Dodik platio neprocjenjivo vrijednu ikonu možemo doći preko istrage ukupnih plaćanja usluga ovih “folkloraša” ali tih dokazanih plaćenika angažovanih za potrebe razbijanja demonstracija ili sprečavanja predaje vlasti u slučaju gubljenja izbora. Za istu namjenu “kozaci” su bili angažovani i 2014. i 2018. godine, kada smo njihove mete bili mi nepokorni režimu. Njihov drugi dolazak posebno me dotiče jer su  angažovani protiv “Pravde za Davida”, od koje je Dodik panično strahovao zbog animiranja preko trista hiljada članova.

Činjenica da je sada globalno poznata ikona svetog Nikole neprocjenjive vrijednosti proizilazi iz pečata na istoj i sovjetskih službenih evidencija iz dvadesetih godina prošlog vijeka. Govorimo o periodu i to nakon 1922. god kada na čelo sovjestkih komunista dolazi Staljinzapočinje proces formiranja države u bukvalnom smislu. I kao svaka druga država Sovjetski Savez registrira predmete nacionalne baštine. Nemojmo zaboraviti ulogu kozaka u samoj revoluciji i kasnijim ratovima.

Postoji mogućnost da je ikona oduzeta od crkve ili nacionalizacijom od kakvog buržuja, no najvjerovatnije je riječ o predmetu zatečenom u muzeju ili u državnoj instituciji, te je kao takav registrovan, označen (pečatom) i deponovan. Istraživao sam pojedine istorijske artefakte izložene u muzeju Felicina u Krasnodaru, pa uočio podatke o tome kako su sovjetske vlasti slične vrijednosti premještale iz različitih gradova u centre poput Krasnodara.

Zasad sam jedini ukazao na konkretnu ikonu Svetog Nikole i njen pokrov izrađen od strane velikog kozačkog atamana Antona Golovvatija, te zašto sumnjam da je upravo taj artefakt original kom je urađena ova minijatura. Posebice za poštovaoce kozačke tradicije iako u tom slučaju govorimo o tek dva vijeka starom predmetu, a ukoliko je u pitanju uradak po nekoj starijoj ikoni vrijednost samo raste.

Priča o nekakvim “porodičnim ikonama” bez velike materijalne vrijednosti je glupost kakva jedva zavređuje komentare. Boljševicima je moglo promaći neko dobro od nacionalnog značaja iz domena crkvene baštine, ali da su registrovali (pečatom!) deponovali bezvrijedne predmete nema racionalnog utemeljenja. Pa ni činjenica koje bi to potkrijepile. 

Pečat i službena evidencija, ne ukrajinska, nego sovjetska, nepobitno ukazuju da je riječ o predmetu koji je prije aman 100 godina označen kao nacionalna baština izuzetne vrijednosti. Ponavljam: predmet najvjerovatnije postrevolucionarno pronađen u muzeju ili instituciji, a gdje je ranije bio prezentovan kao eksponat carske Rusije. I te stvari će činjenično biti dokazane!

Za kraj ove objave samo moram istaći kako ovde nije riječ o “diplomatskom poklonu”, nego o vidu podmićivanja Sergeja Lavrova za lobističke usluge kakve ovaj Dodiku godinama pruža. Jesmo li zaboravili da je prvotna posjeta Lavrova trebala uslijediti prije lokalnih izbora? Otkazana je zbog izolacije ruskog ministra. Nakon izbora za Dodika su nastupili mnogo teži problemi kakvi su tražili pomoć Lavrova, pa se očigledno nije štedilo. No, o tome više u narednim objavama.

(Prenosimo s autorovog bloga)

Izvor (SB)