ARMIN ŠOLJANIN: Allah daje onoliko koliko čovjek može podnijeti- Bol je velika, praznina ogromna…

Dan kada smo dogovorili razgovor sa Arminom Šoljaninom suprugom Belme Šoljanin, filantropistice, aktivistice, suosnivačice Facebook-grupe Centar za trudnice i mame BiH i direktorice Instituta za majku i dijete – Udruženje Bonbon, navršavala su se tačno dva mjeseca od njenog preranog odlaska na ono što svi zovemo “boljim mjestom”, piše magazin Gracija.

Za Belmu, hrabru 37-godišnju trudnicu koja je na svijet donijela zdravog dječaka, a potom, samo tri dana kasnije, izgubila bitku s COVID-19, čuli su svi.

Tog 9. augusta 2020. godine plakalo je Sarajevo, tugovala je BiH, saosjećao region… Iza Belme ostale su dvije djevojčice, sedmogodišnja Lamija i četverogodišnja Ajša, i tek rođeni sin.

Najteže mi je kad osjetim Belmin miris

“Nikada se nisam zapitao Bože, što se meni ovo dešava. Jer, On daje onoliko koliko čovjek može podnijeti i nikad neće dati preko toga. Bol je velika, praznina ogromna… I čak nije ni toliko teško kad gledam slike ili naše videosnimke. Najteže je kad osjetim njen miris, a nje nema. Čuvam njen parfem, da namirišem djevojčice ujutro kada iz kuće pođu”, kaže Armin, suprug Belme Šoljanin u intervjuu koji je dao za magazin Gracija.

“Dali smo mu ime Emin. To je bila naša zajednička želja. Mi smo, inače, sve odlučivali zajedno”

Ranije nije imao snage govoriti o supruzi, niti stanju u kojem se zatekla njegova porodica. Ipak, imamo zajednički naum – sačuvati uspomenu na Belmu, ženu koja je svojim savjetima, optimizmom i voljom svakodnevno pomagala stotinama trudnica i mama širom BiH. Ženu čije ime odnedavno nosi i Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva u Sarajevu.

Čitaj još: NIKŠIĆ: UHAPŠEN MIRKO ILIĆ ZBOG SKRNAVLJANJA SPOMENIKA NARODNOG HEROJA LJUBU ČUPIĆA...

“Družili smo se nekoliko dana. Kada sam se vratio kući, mislio sam da ništa neće biti od naše veze, jer smo bili suviše daleko jedno od drugog. Ali, pred Novu godinu osjetio sam potrebu da joj se opet javim. I tako je krenulo…

Prije nego što sam je zaprosio, vidjeli smo se možda pet ili šest puta. Belma je u međuvremenu završila fakultet u Nišu i vratila se u Prijepolje, njen rodni grad. Nismo gubili vrijeme. Zapravo smo se željeli upoznavati kroz brak. Uzeli smo se 9. jula 2011. godine i Belma se tada doselila u Sarajevo. Prvu kćerku, Lamiju, dobili smo 2013. godine, Ajša se rodila 2016., i sada smo dobili Emina.”

Prije nego je doselila u BiH, Belma, inače diplomirana psihologinja, radila je kao profesorica u gimnaziji i Tehničkoj školi u Novoj Varoši. U Sarajevu je nije čekao posao, ali njoj nije smetalo da krene ispočetka.

“Nikoga nije poznavala. Tada sam samo ja radio. Prva tri mjeseca bili smo podstanari, a onda smo se odselili na vikendicu u blizini. Nakon tri godine, kupili smo stan. Sve smo sticali sami i od nule. Naravno, imali smo podršku naših porodica. Ali Belma je bila takva žena da nikad nije tražila nešto nerealno, niti je žalila za nečim što nema. Udala se za mene iz čiste ljubavi…

Naša primanja bila su od mizernih do iznadprosječnih za bh. prilike. Ali njoj to nikad ništa nije značilo. Ako možemo sebi priuštiti odlazak na more, super, a ako ne možemo, nije problem. Bili smo devet godina zajedno i svjedočio sam svakojakim događajima, ali nikad nisam čuo da se s nekim posvađala ili povisila ton. Sad zamislite za tu veličinu i dobrotu. Posljednje dvije godine puno sam radio, a i ona. Život i puno obaveze vukli su nas na sve strane. I ako za nečim žalim, to što nismo imali više vremena jedno za drugo”, iskreno će Armin.