Emir Hadžihafizbegović na beogradskoj sceni: Riječi, ubijaju jednako kao i meci… (foto)

Glumački ansambl iz Sarajeva predvođen Emirom Hadžihafizbegovićem pojaviće se na beogradskoj sceni i dan kasnije zbog velikog interesovanja publike.

BEOGRAD: Regija,Zanimljivosti, Putovanja, vijesti, petak… 06: 03. 2020… 07: 31…  Emir Hadžihafizbegović na beogradskoj sceni: Riječi, ubijaju jednako kao i meci… (foto)

Predstava Kamernog teatra 55 iz Sarajeva “Sjećaš li se Doli Bel”, po tekstu Abdulaha Sidrana i u režiji i adaptaciji Kokana Mladenovića, koja je premijerno postavljena prošle godine i do sada sa sedam festivala ponijela čak 40 nagrada, večeras (19.30h) izvodi se na Velikoj sceni Madlenijanuma.

U Beograd uvijek dolazim laka srca. Kad negdje dolaziš čistih ruku i mirne savjesti, nemaš se čega bojati. Ja u Beogradu imam mnogo dragih prijatelja, s kojima se često i viđam i družim, a i to često mi je premalo i volio bih da je toga više.

Beograd je uvijek bio i ostao je grad kulture, grad filma, muzike i teatra. I, uvijek kada imam priliku da igram ili snimam u Beogradu, radim to s radošću jer znam da dajem sto odsto sebe i znam da publika to uvijek prepozna i redovno nagrađuje aplauzima.

Kao prvak Kamernog teatra 55, znam da sam u društvu za mene najbolje glumačke i teatarske ekipe na Balkanu i to mi uvijek daje dodatna krila – kaže Hadžihafizbegović na početku razgovora za printane medije iz Beograda…

Nakon skoro četiri decenije od filma “Sjećaš li se Doli Bel”, kako je uopšte došlo do ideje da ova priča zaživi u teatru? Zašto je ona nama važna?

– “Sjećaš li se Doli Bel” u režiji Kokana Mladenovića ne govori samo o nostalgiji za prostorom i vremenom koje je nekada bilo, već se vrlo suptilno, ali na kraju gotovo hirurški prezicno i bolno bavi posledicama. I ne samo o onim posledicama na koje prvo pomislimo, kao što su ratna razaranja, bolni gubici i nestanak dragih nam ljudi…

Govori o posledicama posledica, o jednom kvaziživotu, koji danas vodimo u jednom kvazivremenu, okruženi kvaziljudima i njihovim kvazivrednostima…

“Sjećaš li se Doli Bel” govori o odrastanju, prvoj ljubavi, porodici, ali i o jednom velikom razočarenju. U ljude, u sistem vrijednosti, u prijatelje, bližnje i daljnje. I zato, iako radnjom smještena u današnje vrijeme, a sjećanjem u davne šezdesete, ona tako tačno “pogađa u žicu” i tiče se svih nas. Jer svi se mi možemo na ovaj ili onaj način prepoznati u gotovo svakom od likova. I tu leži veliki dio magije ove predstave.

 Šta ona znači vama?

– I ja sam, i kao čovjek i kao glumac, prošao veoma dalek, brdovit i trnovit put. Moja karijera je započela u jednom sistemu, kako vrijednosnom tako i političkom, a nastavila se u drugom…

Svaki od njih nosi svoje draži i čari, uspone i padove, visine i nizine. Kao glumcu, igrati lik Mahmuta Zolja, čovjeka koji slijepo vjeruje u komunizam i njegova obećanja i koji na kraju biva suštinski izdan i ponižen, ne jednom već dva puta, i koji do te mjere to lično shvata da na kraju, kada sve zablude i vjerovanja budu pogaženi, nema drugoga izbora, već jednostavno prestaje da postoji, bio je i jeste veliki izazov, veliki zadatak i velika čast.

Gledati Mahmuta Zolja u ogledalu, znati njegove dubine i visine, njegove početke i njegov (scenski) kraj, iziskuje mnogo koncentracije, snage i glumačkog umjeća. I zato mi je ta uloga tako velika i tako važna. Ne poistovećujem se s njom, daleko od toga, ali je doživljavam veoma lično…

Kad uperiš prst prema nekome, ne zaboravi da su tri prsta okrenuta prema tebi. Jedna ružna, maliciozna i zlonamerna riječ može nanijeti mnogo zla i njene posledice mogu ostaviti trajnu štetu. Riječi ubijaju jednako kao i meci. Treba biti veoma pažljiv i odgovoran s njima…

izvor telegraf.rs