TURCIZMI U BALKANSKIM JEZICIMA: ŠTA BI PITA BEZ TEPSIJE, KOME ĆEMO ZABIBERITI A KOME DATI BAKŠIŠ?

Bakšiš (poklon. napojnica, dar) – Bakšiš su davali osmanski sultani prilikom stupanja na prijesto janičarima, spahijama i djevojkama u haremu. .

Jastuk, jorgan, šećer, kašika, džezva, tepsija, tava, čarape, avlija, kapija, bašča, kaldrma, fildžan, jogurt, čorba, čaršaf, papuče… sve su ovo riječi turskog porijekla koje u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku opstaju u svakodnevnoj upotrebi, a neke od njih – poput čarapa i džezve su potpuno nemarkirene i nemaju sinonime u našim jezicima, ali i kulturi. Bubrega su dva u zdravom ljudskom i životinjskom tijelu, ali u ova tri jezika nemaju svog autohtog semantičkog ekvivalenta.

Turcizmi su, po definiciji, usvojenice porijeklom iz turskog jezika. Ono što je karakteristično za podneblje Balkana je da su narodi u velikoj mjeri zadržali turcizme u govoru, te ih, uprkos uticajima drugih jezika i promjenama u sopstvenim, i danas upotrebljavaju.

„Imam, efendija, okuisati, ikametiti, sve su to riječi turskog porijekla. Džube, turban, ahmedija, takođe. Kada dolazimo nekome u kuću, prvo ulazimo kroz kapiju, što je turska riječ kapi. Zatim prolazimo kroz avliju u kojoj je kaldrma, a možda i česma. U starim kućama su bili halvati, odaje, mutvaci. Mutfak je turcizam i znači kuhinja, a kod nas napravljena mala semantička diferencijacija – tako da se ljetna kuhinja naziva mutvak“.

Čitaj još: Crnogorci u panici: Misterija na nebu, mnogi isprepadani (video)

„Ima jedan vic gdje se spominje kako su jednog seljaka u Šumadiji pitali ‘Da li u srpskom jeziku ima turcizama’, na šta im je on odgovorio čistim turcizmima ‘Ama jok bre'“, rekla je kroz smijeh Šiljak-Jesenković.