AJNA JE ROĐENA, KAD JOJ JE MAJKA SILOVANA U BOSNI: Govorila mi je, da sam djete iz epruvete i da me je babo ostavio i otišao (foto i video)

Ajnina priča drugačija je od mnogih, a govori o najstrašnijim stvarima koje je agresija donijela Bosni i Hercegovini…

SARAJEVO: Svijet, Crna Hronika, Putovanja, Zanimljivosti, vijesti, nedelja, 22: 12, 08: 52… AJNA JE ROĐENA, JER JOJ JE MAJKA SILOVANA U BOSNI: Govorila mi je, da sam djete iz epruvete i da me je babo ostavio i otišao…

Nazivali su je djetetom mržnje. Njenu majku Sabinu najpogrdnijim mogućim riječima.

O tome kako su se obadvije osjećale, rijetko da je neko nekada razmišljao. Sve dok ona nije odlučila da progovori.

Ajna JUSIĆ(26), djete je rođeno kao posledica agresije ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini. Kako kaže, čistoću su joj uzeli odmah po rođenju, iako se svi rađaju čisti.

Rođena je u septembru 1993. godine kao prva beba Sigurne kuće koja se tad brinula o ženama koje su preživele ratna silovanja.

– Dio moje i mamine priče je bio inspiracija za film „Grbavica“ koji je osvojio nagradu Zlatni medvjed, i koji je pokrenuo lavinu kada je ta tema u pitanju – rekla je ona, a potom otkrila kako je sve počelo.

– Moja mama je tada imala 22 godine i u Medicu je smještena jer je silovana tokom rata u BiH. To sam saznala tek kad sam imala 15 godina. Majka mi to nikad nije rekla, sama sam saznala. Imala je odlične odbrambene mehanizme za mene. Govorila mi je da je baba otišao, pa da sam beba iz epruvete, a ja sam uvijek maštala kako je to imati baba. Najuspešnija prekretnica u našim životima svakako je moj očuh Nusret, kog nazivam svojim „životnim babom“. On je najbolja osoba na svijetu. Prihvatio je sve i borio se za nas dvije kao lav. On je taj s kim sam ja prestala stalno da postavljam pitanja jer sam s njim dobila osjećaj prisustva oca.

Od kuće, Ajna se inače odselila kada je imala 14 godina. Djetinjstvo je, najblaže rečeno, bio džehenem i pakao.

Čitaj još: Erdogan: Nakon sastanka s Kolindom Grabar,"Potrebno revidirati Dajton, Turska poštuje volju građana BiH..."

– Sa svojih 14 godina sam se odsjelila od kuće, mama mi je rekla da treba da idem, zato što sredina u kojoj smo živjeli me nije prihvatala. Doživljavala sam nasilje i od djece, i od odraslih. Odrasli su mi stalno nametali činjenicu da mi je „mama kurva“. Došla sam u selo u kom svi znaju da moj babo nije moj pravi biološki otac, i da sam ja tu došla kao neka crna ovca koju on treba da hrani, a Boga pitaj ko mi je otac.

Najgori trenutak pak bio je polazak u srednju školu.

– Kada sam krenula u Medicinsku školu, to je bio prvi put kada sam zapravo vidjela svoja dokumenta.

Kad je prvi put videla svoj rodni list, shvatila je da je sve prazno. I onda je, kako sama kaže, počela da „kopa“ po prošlosti…

– Nisam znala šta se dešava. Imala sam jednog groznog profesora koji me je pred cijelim razgredom pitao da li znam kako mi se zove otac, ja sam rekla ime svog očuha. Profesor mi je rekao da mi taj čovjek nije otac, i da jeste da bi mi pisalo pored imena. Pitao me je kako mi se zove pravi otac, a ja sam rekla da ne znam. On me je pitao „da li zna tvoja mama?“

– Tada su svi počeli da mi se smiju.

Četrnaestogodišnjakinja je tada odlučila da – želi da zna.… Ajna smatra da ima važan zadatak. Stoga, ona trenutno vodi Udruženje „Zaboravljena djeca rata“, a objasnila nam je šta je njihov zadatak.

– To je jedino Udruženje u cijelom svijetu koje okuplja djecu koja su žrtve rata. Imamo decu čiji su očevi bili strani vojnici, i imamo onu djecu čiji su očevi bili pripadnici humanitarnih misija koje su u BiH djelovale tokom i nakon rata.

Čitaj još: MILO Đukanović: TV duel sa Mandićem pomoći će građanima da odaberu put... (foto, video)

– Poenta mog aktivizma je da pokrenem neki momenat promene našeg društva. Pogotovo u Bosni, kada gledamo ove tri etničke strane nametnute, više ne funkcionišu. To su tri strane koje samo zaustavljaju društvo, a pogotovo mlade ljude da napreduju. Mi kao Udruženje uvijek koristimo ljudskost, solidarnost, i empatiju kao tri principa kojima se vodimo, za izgradnju boljeg društva. Mislimo da bez toga ne može. Evo, na primer, proveli smo 25 godina razgovarajući o pripadnostima i etničkim grupama i to nam nije ništa pomoglo, samo je dovelo do toga da je Bosni, na primer, 63 odsto ljudi nezaposleno…