Anadolski„karabaš“pastirski pratioc i čuvara ljudi i stada… (foto)

Karabaš vodi poreklo iz srca Anadolije, odgajan tako da bude određene građe i visine da može čuvati stoku od predatora…

ISTANBUL: Regija, Putovanja, Zanimljivosti, vijesti, nedelja, 15. 09 .2019… 14: 52… Anadolski„karabaš“pastirski pratioc i čuvara ljudi i stada…

KARABAŠ Anadolski pas dobio je ime po svojoj zemlji porekla – Anadoliji, koja se nalazi u centralnom dIJelu Turske, u kojoj još uvIJek predstavlja nacionalni ponos (ova pasmina je do te mJere počastvovana, da se nalazi na poštanskoj markici Turske).

Smatra se da je njeno poreklo izuzetno staro i da joj preci datiraju još od prije 6000 godina. Lutanje plemena iz centralne Azije najverovatnije je dovela do pojave prvih mastif- tipova psa, dovedenih u područje na kome se sada nalazi Turska, a pasmine lovačkih pasa iz južnih regiona sa sobom su donijele agilnost, dugonogost i rezervisanost anadolskim ovčarima.

Zbog klime i zemljišta ovog područja, lokalno stanovništvo je razvilo nomadski stil života, koji je zavisio od stada ovaca i koza. Zaštita tih stada, kao i samih pastira, bila je dužnost ogromnih pasa koji su putovali zajedno sa njima.

Karabaš je postao poznati kao „coban copegi“, što je ujedno i tuski naziv za pastirskog psa. Čuvali su stado danonoćno i morali su imati veliku spretnost kako bi se veoma brzo kretali sa jednog kraja široko rasutog stada na drugo. Takođe su morali biti veliki i dovoljno jaki da se suprotstave predatorima.

Karabaš ili u bukvalnom prevodu “crno čelo”je ozbiljan odabir i uzgoj među primjercima ove pasmine, rezultirao je stvaranjem jedinstvenog tipa psa, sa stabilnim temperamentom i odličnom radnom sposobnošću.

Čitaj još: NOVI PAZAR- EPILOG SKANDALA: Uhapšeno više osoba, procurili novi snimci užasa... (foto i video)

Nakon što su prošli period šteneta, ovi psi često nisu bili hranjeni, već su preživljavali ubijanjem glodara i drugih sitnih životinja, iako se nikada nije dogodilo da povrede svoju stoku. Oko vrata bili su opajasani gvozdenim ogrlicama sa dugim šiljcima, kako bi svoje grlo zaštitili od napadača. I dan danas u Turskoj možete naći primerke anadolske rase koji nose ovakve ogrlice.

Anadolski pastirski Karabaš svoju najveću popularnost van granica matične Anaadolije doživeli su 70-ih godina, kada su uvezeni u ovu zemlju i to prije nego što je turska vlada poklonila jednog anadolca ministarstvu poljoprivrede SAD- a (to je bio poklon za eksperimenitalni posao čuvanja stada).

Od tada a od 1970. je u Americi osnovan „Klub anadolskih ovčara“ na inicijativu Roberta Balarda, američkog, pomorskog oficira koji je od svoje posjete Turskoj postao fasciniran rasom, pa ih je, zatim, počeo uzgajati u Kaliforniji…

Karakteristike Karabaša su:

Ovu pasminu, prije svega krasi, njen impozantan karakter i impresivna građa. Ima široku lobanju, snažnu njušku, male, visoko postavljene uši, koje su blago spuštene.

Karabaš je moćne masivne je građe, ima snažan grudni koš, veliko tijelo i šape, kao i veliki rep, koji uglavnom radi opreza drži povijeno. Normalna težina mužjaka varira i kreće se otprilike do 65 kg, a ženke do 55 kg. Visina mužjaka je od 74 do 81 cm, dok su ženke, po pravilu nešto niže od 71 do 79 cm.

Naziv: Anadolski pastirski pas KARABAS…
Zemlja porekla: Turska ili pokrajina Centralna Anadoliya…
Životni vek: 13- 15 godina…
Temperament: postojana, odvažna, samostalna, ponosita, pouzdana, pametna…
Boja: bijela, tigrasta, red fawn, blue fawn ili često i boja pijeska…
Visina: mužjak 74- 81 cm, ženka 71- 79 cm
Težina: mužjak 50- 65 kg, ženka 40- 55 kg