NOVI IZGLED i IMIDŽ RUSKE MAFIJE: Imaju stroga pravila , ne smiju da imaju kuću ili da se žene, kako se postaje BOS! (foto, video)

MOSKVA: Svijet, Crna Hronika, vijesti, četvrtak, 18. 07.2019… 20: 39… NOVI IZGLED i IMIDŽ RUSKE MAFIJE: Imaju stroga pravila , ne smiju da imaju kuću ili da se žene, kako se postaje BOS! (video)

Svi “bosovi”, poznatiji u Rusiji kao “lopovi u zakonu” (vori v zakone), danas su ugledni ljudi koji žive u svojim vilama, vladaju ogromnim biznisima i izuzetno su uticajni…

U ruskim medijima u ponedeljak je osvanula nesvakidašnja vijest – policija je upala na tajni sastanak takozvanih „kriminalnih autoriteta“ i uhapsila 32 ljudi.

Svima je određen pritvor, budući da je svako ponaosob imao kriminalni dosije i protiv njih su vođeni određeni postupci. Međutim, analitičari kažu da, ma kakvi autoriteti oni bili, nisu ni prinijeti onim bosovima koji upravljaju iz sjenke.

Šta su to “vori v zakone” i kako postati bos?

Prema riječima bivšeg operativca ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova Mihaila Ignatova, pod kriminalnim autoritetima danas se ne podrazumjeva ono što je nekada bio „lopov u zakonu“, to sada može biti lider određene kriminalne grupe koja operiše u interesu određenog „bosa“ i njegove teritorije, sa ciljem zarađivanja novca nezakonitim putem.

Stvar je u tome što su ti “vori v zakone”, kako te kriminalne bosove nazivaju u Rusiji, posebna kasta koja sebe smatra da su iznad cijele situacije, sebe vide kao svojevrsne kriminalne bogove koji mogu da odlučuju o sudbinama svih članova kriminalnih grupa, da imenuju nove bosove, ali i da rešavaju probleme između manjih kriminalnih grupacija.

Iako je tokom Sovjetskog Saveza važilo pravilo da ti bosovi predstavljaju takozvanu “zatvorsku kastu”, danas oni ne nastaju isključivo u zatvorima, već ih krunišu drugi, stariji bosovi.

Sistem funkcioniše tako što određenog kandidata predlaže neki bos za koga je spreman da jamči, a potom se između ostalih bosova vode debate da li je on vredan te titule ili nije.

Međutim, kako objašnjava Ignatov, prema pravilima koja su nastala tokom SSSR- a, postoje i određeni nedostaci tog statusa – ti bosovi nemaju pravo da imaju žene, ne smiju da imaju kuću, zabranjeno im je da nose bilo kakvo oružje sem noža, a posebno je važno da ni u kakvim okolnostima ne sarađuju sa vlastima, bilo da je riječ o policiji ili o višim strukturama.

“To ide do tih granica da su, na primer, u zatvoru, oni ne bi imali prava da traže prevremeno puštanje na slobodu, jer bi to ispalo kao da nešto zahtjevaju od vlasti, što je u apsolutnoj suprotnosti sa tim kriminalnim kanonima“, ističe. Međutim, u zatvoru ti bosovi uživaju vrhovni status, te se njihova moć svodi na to da upravljaju svim zatvorenicima.

Kako se vode finansije?

Bosovi između sebe imaju „obščak“ – svojevrsni fond koji se koristi kako bi se pružila pomoć onima kojima je to potrebno – to su uglavnom oni koji su uhvaćeni i odvedeni na robiju. Bosovi imaju potpunu kontrolu nad tim fondovima, oni pronalaze načine kako da se taj fond popuni, a odlučuju i kako će se ta sredstva trošiti.

Kada je riječ o zatvorima, ta sredstva se koriste kako bi se svojim ljudima kupila hrana, cigarete, čaj, odeća, zatim, novac se koristi za potkupljivanje administracije, kao i za pružanje pomoći porodicama onih koji su u pritvoru. Sa druge strane, van zatvora se ta sredstva koriste za organizaciju budućih kriminalnih operacija, ali i za potkupljivanje činovnika i pripadnika bezbednosnih službi.

Ko su apeljsini?

Postoji još jedna kategorija tih „lopova u zakonu“ – takozvani „apeljsini“, što u prevodu na jezik sa balkana znači pomorandže. Te “pomorandže” su, prema riječima Ignatova, oni bosovi koji nikada nisu bili ni u zatvoru, niti su protiv njih ikada bili pokrenuti krivični postupci. “To su, zapravo, balavci, koji su poželjeli da postanu bosovi, te su svoj put do tog statusa platili velikim sumama novca”, objašnjava Ignatov.

Taj nadimak uglavnom važi za pripadnike gruzijske nacionalnosti, pojašnjava Ignatov, a te sume za dobijanja statusa kreću se uglavnom od 100.000 dolara pa naviše, iako i dalje važi pravilo da neko od postojećih bosova mora da ga predloži za „krunisanje“. Međutim, budući da su svoj put do vrha platili novcem, u kriminalnim krugovima, dodaje Ignatov, njihovo mišljenje se ne uzima previše za ozbiljno.

Kako policija postupa sa bosovima?

Treba imati u vidu i da policija jako dobro zna ko su ti bosovi, da su oni dobro praćeni, ali i da prema njima imaju i drugačiji pristup, tvrdi Ignatov. Kako kaže, to nisu obični banditi, već je u pitanju najviši sloj kriminalnog društva – njihov rečnik je drugačiji, samim tim i tretman policije. Svima je dobro poznato da je sa njima lakše razgovarati kada ih uvažavate. Nipošto ga ne smete vređati, jer bi taj policajac koji bi se ponio sa nepoštovanjem mogao „da navuče veliki problem“.

“Rat protiv kučki”

“Pravilnik“ tih bosova je nastao još prije revolucije, ali su nakon stvaranja Sovjetskog Saveza postajali sve jači. Najveći uspon doživeli su sredinom 30-ih godina prošlog vijeka, a trajao je do 50-ih, kada im je tadašnja vlast objavila rat.

“To je bio takozvani ’rat protiv kučki‘, s obzirom da su kučkama nazivali sve one koji su ubijali te bosove u ime vladajuće partije. Taj rat nije dugo trajao, ali je tokom njega mnoštvo tadašnjih bosova poubijano, što po zatvorima, što na ulicama. Međutim, iako se taj rat završio, taj status bosova je opstao“, pojašnjava.

Koliko su ti bosovi danas uticajni?

U današnjem društvu sve se to, dodaje Ignatov, drastično promijenilo – uprkos kanonima bosovi danas imaju nevjerovatno skupu imovinu, upravljaju ogromnim biznisima, imaju žene, doduše nezvanično, pa čak i djecu. Dakle, oni su danas postali sve bliži, takoreći, svijetskoj zajednici.

I dalje imaju užasno veliki uticaj, izuzetno su aktivni, a kako dodaje Ignatov, iako se to ne primjećuje toliko u svakodnevnom životu, kada slučaj dođe do zatvora – to se i te kako vidi – tamo gdje obitava „vor“, tamo je disciplina, tamo se zna red.

Kurir.rs/Sputnjik Srbija