POLICAJAC SAM, Rom sam, lako je uprijeti prstom, nisam zaslužio da me se gleda kao nekog ko krade i nema kulturu…
Ne tražim nikakva posebna prava kao Rom, nego u prvom redu kao čovjek i građanin RH, to znači da očekujem da se ne krše prava koja mi jamči Ustav
ZAGREB: Hrvatske, vijesti, nedelja,16.06.2019… 11: 59… POLICAJAC SAM, Rom sam, lako je uprijeti prstom, nisam zaslužio da me se gleda ko nekog tko krade i nema kulturu…
Rom policajac u Međimurju. Zvuči vam senzacionalno? Možda kao tema neke nove fikcije Kristiana Novaka?
Naravno. Dijelom zbog predrasuda kojima smo svi mi podložni, ali i zato što je tako nešto uistinu rijetkost…
Priznajem, kada mi je palo na pamet pitanje ima li Roma policajaca, nisam očekivao pozitivan odgovor koji mi je dao upravo Kristian Novak i rekao mi da postoje dvojica.
Jedan je pravosudni policajac Oliver Kalanjoš, a drugi, s kojim mi je najbolji međimurski romanopisac pomogao uspostaviti prvi kontakt, temeljni je policajac policijske postaje u Čakovcu Stojan Bogdan.
Ima 31 godinu, radi u policiji već osam godina, a nedavno je položio ispit za čin višeg policijskog službenika. Bez oklijevanja je pristao na razgovor, za koji smo vrlo brzo dobili i dozvolu, kao što je u policiji red, i od njegovih nadređenih…
Ovdje je rođen i moj pradjed – Pritom je vrlo bitan odgoj. Ja sam tim putem krenuo i zahvaljujući svome ocu koji se s majkom puno trudio oko mene, razgovarao sa mnom o raznovrsnim temama, pa tako i o mogućnostima koje ću imati ako budem dobar učenik i završim školu – kaže.
Imao je podršku učiteljice koja u prva četiri razreda brinuti o razredu u kojem su mali Romi bili u većini, što se promijenilo u višim razredima osnovne škole, nakon što su mnogi njegovi sunarodnjaci u školi zaostali ili od nje odustali.
Sljedeća osoba kojoj je zahvalan njegova je profesorica glazbenog koja se oko njega osobito potrudila i uputila ga u mogućnosti daljnjeg školovanja.
Imam kćer od pet i sina od tri godine oni neće imati problem nepoznavanja jezika kad krenu u školu.
Kći ide i u mješoviti dječji vrtić, a kad krene u školu moći će već početi učiti i engleski.
Živimo u ovoj državi i smatramo se Hrvatima, što i jesmo, ovdje su rođeni moj djed i pradjed, pa smatramo da je najosnovnije naučiti djecu hrvatski jezik, usporedo s materinskim – kaže nam Bogdan pokazujući primjerom koliku je promjenu moguće postići u načinu života samo jedne generacije.
Svim mladim Romima mogu poručiti samo jedno: neka se školuju i opreme znanjem. Školovanje je prvi uvjet da postanu slobodni i nezavisni ljudi.
To ne može kupiti nikakva socijala– kaže Bogdan, kojeg na kraju razgovora pitam o tome kako je zadovoljan stanjem svojih prava pripadnik nacionalne manjine.
I dobivam odgovor koji me se silno dojmio, kao pouka o građanskoj svijesti korisna za sve:
– Ja sam svoja manjinska prava iskoristio koliko god sam mogao da bih se školovao. Zahvaljujući tim pravima i mogao sam završiti školovanje jer sam imao besplatne udžbenike i besplatni smještaj učeničkom domu u Zagrebu tijekom srednje škole, kao i manju stipendiju…
Moj otac koji je tada bio nezaposlen ništa mi od toga ne bi mogao priuštiti. A danas ne tražim nikakva posebna prava kao Rom, nego u prvom redu kao građanin Republike Hrvatske.
A to znači da očekujem ne krše prava koja su mi kao građaninu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i ostalim zakonima…
izvor. Večernji list