Šefka Begović Ličina- Diplome crvene

Tuzla u maju na bajku lici. Od dvadeset pete godine, svakog proljeca procvjetam zajedno s kadifama, lalama i ljubicicama. U zoru, oblacim haljinu od svitanja, zakicenu djerdanom od poljskog cvijeca. Narumenim se jutrom svakim crvenim pupoljkom sto mi na mezar ostavlja tuzlanska raja. Namirisem se ljiljanom procvalim s mezara mojih drugarica. Umivam se kapljicama rose , skrivenim u laticama zutih kadifa . Hodam zelenim tepihom od trave izmedju izmedju sedamdeset i jednog mezara mojih umrlih drugova.
Zapjevam pjesmu, da me sva Bosna cuje.
Zivi mi smo, Bosno, majcice! Nismo mi umrli! Svi smo ovdje, na broju.
Mujezin uci, kandilja sjaje. Ezani zovu, na sedzdi se dovi. Treperava zvona zvone. Tuzla mirise na procvelie jorgovane, na mladost, na snove, na aksamske somune.
Hodam ulicom, a drhtim. Srce skace ko da kolo u grudima igra. Tamo na kraju, pod krosnjom starog drveta, plave oci me cekaju. Koraci spori, a ja bih trcati htjela. Haljinu matarsku pokazati sto prije. U plavim ocima se ogledati i drhtaj slatki ispiti. Ne mislim sto rat traje. To je daleko od srece maturske.
Sto ti je mladost, lijepi svi ko gorske vile!- neko u prolazu rece.
Paznja! Maturanti setaju! Umjesto nogu, krila ih nose. Tuzla nam veceras ljepotica zanosna. Na mladost mirise.
-Tras! Bum! Pa…pa…ta…ta…! Rrrrrrrrrrrrrrr….S brda divljacka cestitka maturska….Rakete krvave dusmanske!
Mrak, dim! Ulicno svjetlo nestade. Sta je ovo? Bezbeli,raja tuzlanska, segu nam pravi. Ne vidim nista, tama je…Plave oci pod drvetom trazim.
Upalite svjetla! Tuzla je u mraku! Matursko nase nije ni pocelo. Ljudi! Hej, ljudi! Puca mi u grlo, klokoce izvor u meni.Tespih se prekide.Vruce mi, zraka bih htjela.
-Edina, znate li gdje mi je sestra? Edinu trazim! Jeli ko vidio moju Edinu u rozoj haljine, muslimanskoj? Edinaaa!
Brat me moj zove.Ja nemam glasa, sanjam.Drhtavim rukama matursku haljinu peglam. Na kosi, nemirni cuperak namjestam. Majka me sponosom gleda. Almasli granu mi na grudi kaci.
-Tvoja je od nocas, a bila je nene rahmetli.
Babo me u celo ljubi:
-Princezo moja, tako si veceras lijepa. Zivot i radost, babin ti si.
Nena uci, puha na celo, tespih oko glave okrece u njedro skriva, radi uroka.
Noge se svikle stikle, koraci klecaju. Ne okrenuh se da ih pogledam jos malo, da mahnem rukom. Zaboravih upitati babu sto me dugo grlio, majku za suzne oci, dok me pratila, i nanu za tihi uzdah, kad iz ibrika, za mnom, vodu proli. Brata ne vidjoh.Kraj kapije, cekao me da prodjem. Zeljna ga ostah.
Komsije iz mahale, uz put mi masu: MashAlah, Eldina! Sretno!
Do skole vjecnosti. Noge nikad da stignu radosti u susret. Drugari moji, ko ikeban od svile i rzua.Karanfil crveni na reverima treperi.Veceras, zrelosti simbola.
Ruke pod ruke, drug do druga, svi smo jendo.Veceras Tuzla satkana od mladosti, svile…
-Tras!
Tuzla zajeca! Zivot stade! Zaplakase u glas tuzlanske majke jaukom istim! Nene, na sedzdi, dovom kunu im koljeno deseto!
Stanite! Pokida se nocas, karanfil crveni! Svila tananhna u nebo poletje i sakri za oblake !
-Tras…!Bum…!
Stanite dok sanjam! Cekajte da umrem! Nije mi zao!
Lazem, zao mi je. Roze haljina postade mi crvena. A htjela sam stici do kraja, sresti srecu.
Letim k nebu, haljinu muslimansku podizem visoko. Gledam, dolje na Zemlji, ljudsko nedjelo. Prsti upleteni, noge zaturene, stikle polomljene, kose rascupane, snovi ugaseni, mladost ubijena. Historiju bosansku potocic mali od krvi pise.
Sjutra ce Tuzla sa nama slaviti maturu. Nemamo nogu, hodit cemo na rukama drugova nasih. Haljine ce nam svima biti jednake. Na glavi svakog, pored imena, karanfil crveni. Umjesto pjesme, hiljadu Fatiha i molitva pokoja.
Gospodo evropska ! Dobro vece, zelim Vam Kapija!
Neka Vam je u zdravlje! Otvorite nocas sampanjac u slavlje! Veceras plesite, jer mi smo bez nogu! Pjevajte o miru, ni glasa nemamo! Nijema su nam usta ledena! Obucite najljepse frakove , nasi su strize postali!
Gospodo evropska ! U Temzu bacite karanfile crvene, nasi su uveli. Neka se Temza oboji krvlju bosanskom. U Senu prospite suze bosankse , da zaplace Evropa cijela. Na dno Rajne, Dunava Volge, duboko sakrite od historije, sram evropski ! Veceras neka vam, u Becu, Straus zasvira ! Da ne cujete jauk i bol bosanski!
Evropska gospodo, proslavite nocas, Vi vi nasu maturu!
Kucnite case, jer mi umrli nismo! Zivjet ce vjecno mladost bosanska!
-Maturanti, mirno ! Prozivka sa je !
-Edina, ja sam !
-Pravnica umrla !
– Zlocinci, cujte ! Aferim junaci za djelo vase !
– Zlocinci, mirno ! Sudi vam Edina !
-Do smrti , sana nemali ! Svake noci Kapiju gledali ! …
-Davor, ja sam arhitekt nesudjeni. Tuzlu sa nacrtati htio da bude ljepsa od Pariza. Prospekt mi otese sa brda divljaci .
-Pisac, sa olovkom u ruci, Sladjan ja sam, Sladja me zvali. Ostade mi teka otvorena, rijeci prekinute. Neka ! Nijesu uspjeli ukrasti mi pero! Nastavih ovdje pisati historiju krvavu. Pisat cu, nek pamte ljudi!
-Maturanti, tisina !
– Na Kapiji uci se Fatiha ! Svijece se pale! Kapija crvene diplome dijeli! Suzama potpisane! Pecatom historije bosanske ovjerene ! ljudskim sramo zapecacene !
Cestitke mladosti tuzlanskoj ! Nagrada je: na svaki spomen, karanfil svjez, ubran na procvaloj zemlji bosanskoj!
Spavajte mirno maturanti ponosni! Nastavit ce mladi vas put u Bosni Pamtit ce vas vjecno ljudi i Bosna…