Hapšenje Darija zaprepastilo BiH i regiju,kako bi je MIRZA doživio…

MOŽDA A MOŽDA I NE Jedan od važnijih likova u formativnim Darija je bio Zvezdan Slavnić, problematični sin Zorana Moke Slavnića i veliki prijatelj Mirze Delibašića mu je, na neki način, karijeru sina “ostavio u amanet”…

 SARAJEVO: BiH, Crna Hronika, vijesti, nedelja, 19.05.2019… 09:57…Hapšenje Darija zaprepastilo BiH i regiju,kako bi je MIRZA doživio…

Hapšenje Darija Delibašića osumnjičen da sa nekoliko osoba kidnapirao i držao u zaočeništvu turskog državljanina T.K. koji ima i državljanstvo BiH u Sarajevu, ali i regiji je odjeknulo kao prvorazredni skandal…

U svim vijestima o njegovom hapšenju posebno se naglašava činjenica da je Dario sin Mirze Delibašića, proslavljenog košarkaša, a i najboljeg sportiste Bosne i Hercvegovine svih vremena jednog najomiljenijih sportskih ličnosti u nekadašnjoj Jugoslaviji. Gdje god je živio i igrao, Mirza Delibašić za sobom ostavio neizbrisiv trag velikog sportiste, ali i ličnosti neponovljivih ljudskih i moralnih vrlina.

Neporedno nakon vijesti u njegovom hapšenju u otmici na Ilidži stigla je još šokantnija informacija da je Dario Delibašić prije nekoliko godina osuđen u Italiji na šest godina zatvora kao član kriminalne ognizacije koja je baš u tu zemlju prebacivala drogu preko država iz bivše Jugoslavije, Srbije, Crne Gore, BiH, Hrvatske.

Delibašić je osuđen u odsustvu, a kaznu nije služio jer BiH nema sporazum sa Italijom o izručenju osuđenih osoba. Italijanski mediji su ga dovodili u vezu sa jednim od krupnijih narko- dilera,  Lukom Dacićem koji je prije nekoliko godina uhapšen u Trstu gdje je boravio sa lažnim dokumenima uprkos tome što i on u odsusustvu osuđen na sedam godina zatvora.

Kako je i kada Dario Delibašić ušao u društvo regionalnih narko- dilerskih kapitalaca, ko su osobe sa kojim je je na Ilidži oteo turskog državljanima, vjerovatno će otkriti istraga koju vodi Kantonalno tužilaštvo.

Stariji sin legendarnog Mirze Delibašića, kako se činilo posljednjih godina, vodio je miran, obiteljski život sa drugom suprugom, voditeljicom Tanjom Đurović.

Bio je vlasnik vrlo posjećenog restorana “Cakum- pakum” u centru Sarajeva, karakterističnog po domaćoj, gotovo porodičnoj amosferi i ugođaju…

Dario Delibašić je jedino dijete iz braka Mirze Delibašića sa Beograđankom Brankom.

Mirza je krajem sedamdesetih godina bio ne samo vrhunski sporista, nego i najšarmantniji, najpristojniji, najljepši,najpoželjnji mladić u tadašnjoj ex.yu zemlji.

Njegov brak sa naočitom Beograđankom iznenadio je ali i njegove najbliže prijatelje, a pogotovo je bio šokantan njihov razlaz do kojeg je došlo tokom zajedničkog života u Madridu gdje je Delibašić sa ogromnim uspjehom igrao za kraljljevski klub “Real Madrid”.

U,Sarajevu kružile različite “službene” verzije kraha braka Mirze Delibašića, a u svakoj je odgovornost bila vezivana za njegovu suprugu, njenu narav i manire.

Mirza o tom nikada nije govorio, iako je bilo očigledno da ga je teško podnio i da se teško odrazio na njegovu kasniju karijeru, pa i zdravlje.

U nekim izjavama je prepričavao anegdotu kako je “formalizovao” kraj svog prvog braka: poruku bivšoj ženi da se razvodi i da će brinuti za nju i sina Darija napisao na kutiji njegovog omiljenog”artikla”sarajevskog “Marlbora” i ostavio isped vrata njenog beogradskog stana.

Mirza Delibašić će se ponovo oženiti 1986.godine. Nova supruga bila je tih godina jedna od najboljih sarajevskih košarkašica Slavica Šuka sa kojom je uskoro dobio sina Danka.

Mirza je je bio izuzetno brižan, požrvovan otac, posvećen je obojici sinova. Starijeg Darija iako su živjeli udaljeni, od najranijeg djetinjstva usmjeravo prema sportu, pogotovo pema košarci. Preko svojih beogradskih sportskih prijatelja i kolega nadzirao je i ohrabrivao njegov košarkaški razvoj.

Tokom ratnih godina koje je u najvećoj mjeri proveo u Sarajevu Mirzu su srbijanski mediji u stravičnoj propagandnoj kampanji optuživali za zlodjela nad Srbima u opkoljenom Sarajevu.

On je te bespedmetne, sumanute, zločinačke opužbe teško je peživljavao a brinući se kakve posljedice one mogu imati na maloljetnog sina Darija koji je sa majkom živio u Beogradu gdje su ovakve optužbe nailazile na plodno i ratoborno tlo.

Isto je važilo i sa njegovog prijatelja i kuma pjevača Davorina Popovića čija je obitelj tokom rata bila smještena kod njegovih prijatelja u Crnoj Gori.

Mirza Delibašić je odmah po okončanju rata počeo raditi na dolasku sina Darija iz Beograda u Sarajevo.

Do njega stizale uznemirujuće vijesti da mu stariji sin, urpkos nesumnjivom talentu ne provodi dovoljno vremena među koševima, već sa beogradskim vršnjacima prijateljima upražnjava aktivnosti karakeristične kao a i među beogradskim tinejdžerima tokom ratnih 90- ih godina, plasitično opisane u filmovima iz tog doba koji su se bavile omladinskom subkulturom vremena , poput “Rana”, “Mi nismo anđeli” i drugih.

Slavnić- junior koji je bio nekoliko godina stariji od Darija kao maloljetnik početi puniti stupce “crnih hronika” u srpskim novinama zbog nasilničkog ponašanja, kriminala, a u “ozbiljan” krimnalni svijet se “upisao” nakon što je 1998.god iz pištolja ubio mladića koji se “nabacivao” Slavnićevoj tadašnjoj djevojci pjevačici Kseniji Pajčin.

Nakon višegodišnje zatvorske kazne Zvezdan Slavnić je i nastavio starim putevima “slave”, hapšen je i zatvaran za razna razbojništva, posljednji put u Njemačkoj zbog pljačke juvelirnica.

Važna ličnost tokom beogradskih ratnih i poratnih godina za Darija, tvrde njegovi tadašnji poznanici, bio je Haris Brkić, jedan od najtelentovnijih košarkaša koji je na nikada razjašnjen način likvidiran u decembru 2000. godine na parkingu ispred sportske dvorane u kojoj je trenirao.

Brkić je karijeru počeo u sarajevskoj “Bosni” na počeku rata, bio je jedva punoljetan, sa roditeljima odselio u Beograd. Nastupao je za “Partizan” i podgoričku “Budućnost”, pa čak i za selekciju SR Jugoslavije koja je godina bila prvak svijeta.

Međutim, tokom karijere, a pogotovo nakon likvidacije kao i sa mafijaškim potpisom Brkića se u medijima dovodilo u vezu nekim od opasnih momaka sa beogradskog asfalta i nečistim poslovima kojima su se bavili…

Dario Delibašić, još neafirmiran košarkaš 2000- 2001. godine zaigrao za prvi tim jednog od najboljih hrvatskih i eksjugoslovenskih klubova KK “Zadra” koji je u toj sezoni igrao Evropsku ligu šampiona.

Dario Delibašić nije dobio mnogo prilike da se nametne u Zadru, ali je za njegovog tada već teško oboljelog oca Mirzu sama činjenica je uspio starijeg nasljednika vratititi na pravi, sportski put, pod koševe i to u gradu njegovog velikog prijatelja Krešimira Ćosića, bila ogromna satisfakcija i nagrada za sve višegodišnje strepnje, trud, strahove…

Mirza Delibašić je umro u jesen 2001.godine u 47- oj godini života.On, nije dočekao da vidi puni razvoj sportske karijere starijeg sina, karijere koja nakon njegove smrti nije ni postojala. Nije mu bolest dopusila ni da bude uz mlađeg, tada 15- godišnjeg sina Danka, koji nije realizirao ništa od svoga ogormnog talenta.

Košarkaška karijera Darija Delibašića se, dakle, nakon smrti oca vrlo brzo završila. Mediji su pisali da mu je “Zadar” ostao dužan ozbiljnu količinu novca. Nije poznato da je prije hapšenja Darijo Delibašić bio “odranije poznat organima gonjenja” (barem u Sarajevu i BiH). Moglo se u posljednjih deceniju i pol vidjeti da se kreće u krugovima koji nisu krivično i zakonski najčistiji, ali za koje “krugove”, političke, privredne, vjerske… u današnjoj BiH ne bismo to isto mogli reći.

U predstojećem periodu saznat će se vjerovatno više o Dariju Delibašiću i njegovim tajnim poslovima za koje nisu znali ni njegovi najbliži, kako su ovih dana zaprepašteni razvojem događaja govorili medijima.

Da, ono što već sada više nego dobro znamo jeste da njegov otac to nije nikako, nipošto i ničim zaslužio: Mirza je zadnje dane života proveo u radosnom uvjerenju da je svoje najveće poraze, izdaje i uvrede, osobne i profesionalne, ostavio za sobom i da nema mjesta za nove i bolnije, ako se išta novije i bolnije od onoga što je proživio, njemu i ikome drugom moglo desiti.

A, dodatnu bol i razočarenje Mirzi, koji je sebe uložio u Sarajevu, bilo bi da se ovaj grad pretvorio u ratno- poratni, kriminalizirani, mračni, kao nasilni Beograd iz kojeg je po svaku cijenu želio isčupati sina.

preuzeto sa (Slobodna Bosna)