Šefka Begović Ličina- NA ZUMBULE AHMIĆI MIRIŠU
Kakav se ovo opojni miris širi, napaćena zemljo moja? Ko ti je danas skute bijelim zumbulima okitio? Ko ti je u Ahmićima rane teške privio? Ko te saburom utješio?
Ko je biserne šehide u tebe spustio? Ko im je Fatihu proučio? Ko je bosanski vrisak nadom ugušio, dušmanu kletvu uputio?
Jutros zamirisali zumbuli, iznikli iz očiju onog maksuma što ga dušmani zadnjeg ubiše i prokapaše zadnjom kapljom mlijeka podojenih iz polupraznih majčinih prsa. Sa obližnje džamije umiren glasom ezana i priljubljen uz majčino srce, nevinim ručicama okretao se nebu :
“Allahu ekber” – majka i nena na sedždi ničice su pale, babo i djed na džumma namazu dove.
Čim u Ahmiće lešinar doletje, neninu serdžadu sprženi vrisak odnese na nebo, bešik se u ognju prevrnu… Nož se naoštri, plamen se vinu, metak u meso puče, krvnikov smijeh djedov tespih prekinu, elham se razli na krvavoj oštrici, amin se okameni u mrtvim usnama. Kad majčina šamija skliznu ka na zemlju, sa toplih prsa otrgnu gladna usta, bešik krvlju natopi, maksuma meleci primiše, kurbanom prozvaše, Allahu se pokloniše.
Ahmiće od nevinih tjela gori, meso jaukom cvrči, goloruki Bošnjaci sedždi padaju, bosansku zemlju krvlju zalivaju.
Od krvi i bola, sunce se od srama stiska uz oblak, ptice pjesmu umukle, crv i mrav čudom se čude, zmiji s otrovom suza potekla.
Ko su te zvjeri? Jesu l’ oni isti što se nedjeljom pred oltarom Bogu mole i svijeće za sreću pale? Je su l’ oni što se guslarskom pjesmom i zlodjelom diče? Je su l’ oni što pjevaju o domovini lijepoj? Ko ih je s tolikom mržnjom gajio i ljubav im ljudsku uskratio? Ko ih to nije Božjom silom plašio?
Danas iz šehidske krvi u Ahmiću nikli zumbuli bijeli, mirisom ga namirisali, oživjeli Božijim emerom, saburom okitili, ponos bosanski Svijetu cijelom objavili.
“Ići- mići, ići-mići, dušmane klete i pjevačke huškače će šehidska kletva kad tad stići.
Ići- mići, Ahmići će ljepši i bogatiji nići, u bešici će se ljuljati mladi Bosančići, budući naučnici i nikada osvetnici..
Priča izuzeta iz knjige “VRISAK KRVI”
Autor: Šefka Begović Ličina