DETALJI ŠABANOVOG DJETINJSTVA: Razredni ga maltretirao, nije imao knjige, a MAJKA I OTAC… POTRESNO
Kako kaže Šabanova drugarica iz škole, upoznala ga je u petom razredu osnovne škole, kada je pjevač ponavljao razred i bio prebačen u njeno odeljenje.
Mjesto u kojem je Šaban živeo zove se Mala. Njegova kuća je bila iza dvorišta škole koju smo pohađali i od škole ga je delila velika ograda, koju nije bilo moguće preskočiti. Upoznala ga je kada sam došla u peti razred. Iako je bio dvije godine stariji, pripao je odeljenju u kojem je bila. Nije sigurna da li je ponavljao jedan ili dva razreda, ali je odeljenje postalo brojnije kada je došao predivni dječak. Volio je da provodi vrijeme u dvorištu škole, pored vanjskog klozeta, gde je sa dva drugara sjedeo i svirao usnu harmoniku prisjeća se drugarica iz škole, i priča kako su Šabana prihvatila djeca i profesori.
– Naš razredni starješina bio je strog i drzak, ali Šaban nije bio prkosno, ni svadljivo djete. Tom čovjeku je smetalo što je on svirao usnu harmoniku, iako je Šaban to uvijek radio van učionice. Šaban bi sjeo na stepenište i svirao, a gdje god bi on išao, mi bismo ga pratili. Međutim, to je smetalo našem razrednom starešini, te je uvijek vikao i tražio od nekog učenika da ga dovede. Niko od nas nikada nije hteo da posluša nastavnika, jer je Šaban bio dijete koje nikog nije diralo, niti uznemiravalo. Na kraju bi razredni morao da zove domara da ga dovede – kaže Slobodanka i otkriva da je Šaban bio miran na časovima.
– Sjedeo je u poslednjem redu i nije imao nikakve knjige. Gledao je šta mi radimo i mirno čekao da se časovi završe. Nikada niste mogli da ga vidite da pravi vragolije, da je nemiran i da ne poštuje nastavnika. Čak i kada bi ga nastavnik grdio i kažnjavao ga, Šaban je smireno gledao u pod, ne želeći da odgovori, ni da se odbrani na bilo koji način. Nije se opirao, nije istjerivao pravdu i branio se protiv sile koju je nastavnik pokazao prema njemu. Ni kasnije u životu nije odustajao od skromnosti i jednostavnosti, a vjerujem da mu život nije bio lak – navodi Slobodanka, koja je kao djete voljela da ide u mahalu u kojoj je legendarni pjevač živeo.
– Šaban je sa majkom, ocem i sestrama živio u maloj, trošnoj kući u mahali. Često bih tuda prolazila kada bi me majka poslala na pijacu i, mada oni nisu voljeli da im nepoznati ljudi prolaze kroz kraj, mene nisu dirali. Nikada me niko nije udario ili pljunuo, a to su, bogami, umjeli da rade prolaznicima. Prolazila sam biciklom kao munja i sa svim Romima bila u divnom odnosu. Voljeli su me i zbog Šabanove rođake Merime, sa kojom sam sjedela u klupi i koju sam uvjek posjećivala. Merima je, za razliku od Šabana, bila iz bogate porodice i živjela je u ogromnoj kući. Njeni roditelji su pomagali Šabanovoj porodici da se prehrani tako što su im davali da prodaju sitne stvari od plastike koje su pravili – kaže slikarka i objašnjava da Šaulić ni kao djete nije pravio razliku između ljudi.
-Nije me začudilo što Šaban nije sahranjen ni po muslimanskim, ni po hrišćanskim običajima. Od ranog djetinjstva je živeo u mahali, gdje su pravoslavni i muslimanski Romi živjeli zajedno. Funkcionisali su kao jedno i svako je svakoga poštovao. Ta dva dječačića sa kojima je sjedeo i svirao u školskom dvorištu bila su pravoslavni Romi, a bili su mu kao braća. Za razliku od većine legendarnih umjetnika, Šaban je bio jednostavan, a tako je kasnije i gradio karijeru. Polako i jednostavno – priča Šabanova školska drugarica, kojoj je najviše žao što legendarni pjevač nije sahranjen u rodnom Šapcu.
izvor: agencije
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more