Otišao u Sandžak, u Sjenicu, usred januara, probao da se čeliči, priznao da nije propao (foto)

“U, Sjenici kad momak ima sastanak kaže djevojci: Čekam te do -20, a ako ne dođeš do – 25 C, ja na – 30 C, vala idem kući!”…

SJENICA: Sandžak, Putovanje,Vijesti, četvrtak, 17.01.2018…06: 59… Otišao u Sandžak, u Sjenicu, usred januara, probao da se čeliči, priznao da nije propao (foto)

E, tako u šali koju mi je ispričao jedan konobar izgleda najhladiji grad u regionu ili na Balkanu. Sjenica je poznata kao sinonim za najstrašniju zimu, bar kada je o Balkanu riječ…

Kada zima okuje Sandžak, Sjenica nam dođe kao neka utjeha da od goreg ima gore, da na tom skrivenom prelijepom mijestu žive čelični ljudi i gdje ni za živu glavu ne treba kročiti od oktobra do maja…

IMA onih koji su željeli da upoznaju i da usred januara provedu vikend u Sjenici i okolini. “Smrznućeš se ko…” govorili su… Pa, kako mi bude, bude, mislili su – morali su da vidr kako izgleda taj zaleđeni grad…

Dožive da u istom danu se i preznojr i smrznu, da ne mogu da svuču ni zaleđene pantalone, da gaze snijeg do koljena i upoznaju samo divne ljude kod kojih nikada nećete ostati neugošćeni…

U Sjenicu sam super i kad stigneš na – 8 C.

Toplo je danas. Prije dva dana je bilo – 23 C. Videće se šta će biti do svitanja. Ako se razvedri biće to opet do – 20 C. Tako je to ovde- priča jedan ugledni domaćin…

Zapravo, bilo to samo jedno sasvim obično veče u zaleđenom gradu. Lijepo uređeno šetalište i prostrane ulice bile su pune ljudi, automobila, grupa mladih, roditelja sa djecom… Sve je ravno, kao da ste u Stambolu, ali da se izmjeri i zna da je nadmorska visina preko 1.000 metara…

Ovako bude otprilike cijele zime. Nije strašno, mnogo se raznog ogreva zna da potroši. Ali desi se da bude jedna nedjelja sa ekstremnim minusom. E to je već teško i treba izdržati. Nos ti se bukvalno zalijepi, a obrve postanu ono skroz ili pozve bijele. Čak i nafta počne da se ledi- pričali su Sjeničaci jer ih uvijek i vazda ima na gradskim ulicama…

Ali, pravu čar zime možete osjetiti van grada, u selima na blagim padinama gdje se u bijelini nazire pokoja zavijana kuća, džamija i usamljeno drveće…

Mnogima je vodič za ovu avanturu po Pešteru bio Ramo Tahirović. Domar u jednoj školi, predsjenik planinarskog društva, čuveni kamerman u čitavom kraju, i novinar. Ali prije svega zaljubljenik u prirodu i neko ko odlično zna svakog Sjeničaka.

– Poznajem 105 sela i o svakom može da pričs priču. Nema svadbu koju nije snimao i kojim stazama nije hodao. Sve do Crne Gore. Vodi te sada u Čitluk, na mijesto gdje počinje Pešter. Da vidite kakav je tamo snzgeg i kako žive ljudi. Jedan domaćin gaji 700 ovaca i ima 85 godina,pričao je na kraju Ramo.

 Čuli ste za sjenički sir, ali da se sjenički ćevap razlikuje od pazarskog, to je za mmoge bila novost. Kad god bih to spomenuo, svi bi klimnuli glavom. I zaista, onaj ko voli meso ne bi trebalo da iz ovog grada izađe, a da nije probao čuveni sjenički ćevap…

A tek sir… Topi se u ustima poput kajmaka, izuzetno je jakog ukusa i puno je mastan, a jedinstven ne samo zbog recepta, već i podneblja…

Mlijeko se stavlja u velike kazane i kuha, dodaje se sirilo i tako nastaje na daleko izvrstan mladi sir. Poslije 20 do 30 dana on sazri i postaje onao prava poslastica koja se prodaje kao halva…

Dolaze kupci i iz Bosne, Hrvatske, pa i Turske, priča prodavačica Elzana. Naj ljepši je, kaže ona, sa vrućim hlebom…

I u najfinijem restoranu proći ćete kao da ste u sred Stambola ili u Sarajevu ili u Beogradu izašli sa drugarima na kiosk brze hrane. Bogat ručak za dvoje sa pićem i salatom izađe oko 1.000 dinara ili manje od 10 eura.

Izvor (Mateja Beljan – m.beljan@telegraf.rs)

https://ibalkan.net