UZ ONU OKO PODNE

I zaista, najvažnije je u životu stvoriti svoju čaroliju, ma iz čega je načinili.
Neko voli da radi,neko da spava,šeta, čita,šminka se, pametuje, kuha, provocira, vozi auto. Neko uživa u djeci, unučadima, svojoj ženi ili svom mužjaku.
Ja nekako najviše uživam u sebi, najbolje vidim ulaganje vremena, ljubavi, para, hljeba, knjiga i ostalih čarolija.
Nekom je eto dovoljna kafa,dašak vjetra kad pripekne i paperjasta sjenica što oprezno kljunom zanjiše površinu vode u pojilici.
Znam i one koji čaroliju stvaraju tako što stave pola mjerice Arijela više u mašinu pa im veš na štriku ko behar s’ ranog proljeća.
Neko čak voli svoju patnju, mane,muke. Da,daa ima i takvih.
Ma ima nas svakakvih a svak je vlasnik svoje čarolije i neka je tako.

Često me zbuni ono ”sadržaj koji slijedi nije pogodan za osobe mlađe od dvanaest godina” . Neko vrijeme sam posmatrala djecu do tih godina.oni su najmanje zainteresovani za te i takve ”sadržaje” pa se pitam dal’ su oni ”opasniji” za one do ili one preko tih nježnih dvanaest. Oni do dvanaest će i poslušati kada im kažeš da idu spavati ili igrati se. A ovi preko dvanaest odjednom dobiju oči ko baka u bajci o Crvenkapici, uši ko slonče Dambo a mozak im upija ko spužva Bob.
No,kako je tako je.

Imal’ išta ljepše nego kad spremiš ručak a kad pogledaš u šerpu sve, sem zrna bibera,iz tvoje bašt?
Ma divota jedna.

Čitaj još: HOROR NA BEŽANIJSKOJ KOSI U BEOGRADU: Pucao u ženu i sina koji su prebačeni u... (foto)

Prešao čovjek na islam.I ? U čemu je kvaka? Njegov dućan, njegova roba daje, prodaje, plaća i naplaćuje kako mu volja. A mati mu zinula u najmanju ruku ko da su ga odveli janjičari.
Bogme, ja se svoga nikad ne bih odrekla, da je gorski hajduk moj je sin.

Jel’ ovo moje svete oči vide malo oblaka na istoku ? Miriše na osvježenje. Neka malo , samo da ne potraje, tek su mi se ruke vratile na prvobitnu dužinu nakon nosanja kanti sa drvima i ugljem.
Volim sunce i toplinu, šta bi mi insan.

Posmatram moju djecu. Mladost im dila želje a realnost strpljenje i nadu da će se desiti ostvarenje tih želja.
Drago mi je da je tako. Vazda mi žao djece koja su nervozna, živčana, nametljiva. Kad bi im uradili snimak želudca garant bi kod večine dijagnosticirali čir na istom. A nije da se loše hrane ili da ih u kući i školi maltretiraju. Oni se trgaju zbog igrica, loše konekcije i toga što moraju sjesti za sto da jedu a ne mogu ležati u svojoj sobi i zato što kad uđu na sat-dva u kupatilo cijela porodica ”odjednom” mora na WC. Bitni su to faktori za nerviranje ubilo se!?

Još gutljaj ,dva i cigar pa odoh sadit’ krizanteme. Pimplam ih od maja mjeseca, pa kad kažem cijenu od tri marke, a neko me pita ”možel’ jeftinije” najradije bih mu opsovala. Al’ ne uradim to, il’ snizim il’ poklonim…ma nema narod para , to je poenta svega.
Hajmo sad potrošit još ovu šaku dana što nam je preostala. Sad će svjetlost smanjiti svoj intenzitet a noć je opasna ljubavnica,heheee još kako opasna.
Volite i pustite da vas neko voli onako kako to najbolje zna i umije…a ja…ja treniram strpljenje i volim sve.

Čitaj još: VIC DANA Finale svjetskog prvenstva, muškarac sjedi iziritiran...

Autor: Erna Dervišić