ANDREJ Nikolaidis: Da se od licemjerja umire, u Crnoj bi Gori malo živih ostalo

Ponekad se čini kako u ovdje i ne postoji istorija – svakako ne istorija koje se neko sjeća. Ova je zemlja Dan mrmota: kad se probudiš, kao da nikad ništa prije tog jutra i nije bilo.

Zato je moguće da čovjek koji je stranoj državi dao grobove, crkve manastire, a bogomi i lijepe parcele na prvoj liniji mora, danas viče: ne damo plažu. Zato je moguće da plažu ne da čovjek koji je prvi ponudio tu istu plažu ovome koji  bi sada tu da pravi hotele.

Zato je moguće da čovjek koji je bio ministar u vladi koja je masu huškala na „oslobađanje“ hotelske plaže u Budvi, sada kao premijer zagovara hotelske plaže u Ulcinju. Super je populizam, dok ne počne da radi protiv tebe, a? Priča o tome da će Milo da pravi kafiće u crkvama te dovede na vast, ali ti smeta priča o tome da će Alabar da mijenja etničku sliku Ulcinja. Ne damo svetinje je super, ali Ne damo svetinje 2.0 ti baš ide na živce: da se čovjek lupi šakom o čelo.

Zato je moguće da predsjednik Skupštine, koji je bio protiv svake DPS-ove investicije, uključujući, dakako, i Porto Montenegro, izražava žaljenje ne samo zbog političkih, nego i ekonomskih podjela u kojima je učestvovao, pa sad podržava i Porto i Alabara.

Zato je moguće da DPS, koji je promovisao Trigranitove megahotele na Velikoj plaži, a bogami gradnju na Solani, bude protiv hotela na Velikoj plaži.

Zato je moguće da eksterna podrška litija, heroine otpora koje su prepoznale „emancipatorski potencijal SPC“, drže banak u odbrani plaže. Ove nove su doveli na vlast, iako smo svi znali što to znači – katastrofu. Sada nam objašnjavaju kako je nova vlast ko onaj popov heroin: loša, nikakva. Doveli su ih na vlast, pomogli da tu vlast betoniraju, zapravo armiraju, pljuvali po nama koji smo upozoravali na ovo što će se desiti, a sada bi da glume opoziciju vlastitome nedjelu. Malo su se igrali doktora Frankenštajna: napravili su čudovište, oživjeli ga i evo ih sad sa bakljama u ruci, predvode noćnu potjeru za monstrumom.

Ko je u izjavi za N1 pozitivno gledao na političku ulogu SPC? Ko je rekao: „Oni su na kraju izašli tako snažno na političku scenu i na neki način po prvi put uzdrmali tridesetogodišnju vlast i neprikosnovenu poziciju vođe Crne Gore Mila Đukanovića“? Heroina otpora: premda ne otpora litijama.

Ima još: “Međutim, bilo je izjava koje su ljutile jedan deo Crnogoraca i koje nacionalne manjine nisu dobro prihvatale.

‘U vreme rata u Bosni, oko onih teških dana devedesetih godina u kojima je bilo velikih neslaganja između Amfilohija Radovića i da tako kažem antiratne Crne Gore. Bilo je oštrih izjava kada je u pitanju crnogorska nacija, crnogorska država, ali čini se da je sve to ovih dana zaboravljeno’”. Evo: https://n1info.rs/region/a666998-sa-amfilohijem-ojacala-spc-u-crnoj-gori-poslednjih-meseci-i-u-politickoj-ulozi/

Eto, ako niste znali: ako je bilo kakve grke sa Amfilohijem, “sve je to ovih dana zaboravljeno” jer je on srušio Mila.

Baš zato što se ovdje sve zaboravlja, moguće je da osoba koja je požurivala litijašku vlast da se što prije konstituiše sada predvodi kritiku litijaške vlasti. Evo: https://mina.news/vijesti-iz-crne-gore/tadic-mijovic-politicki-dijalog-voditi-u-institucijama-sistema/

U ovoj zemlji nema nikoga ko ne zna da je novu crnogorsku vlast instalirao Beograd. I da pitaš bijele brave, dok niz Komove jave, rekli bi ti da ovdje Beograd vuče konce. Ali naša heroina otpora stoički je minimizirala kontrolu Srbije nad vlašću u čijem instaliranju je svojeručno učestvovala. Tako saznajemo:

“Upitana da prokomentariše uticaj zvaničnog Beograda na pregovore, ona je kazala da i drugi centri igraju ulogu.

‘Ne možemo govoriti samo o uticaju Beograda, ovdje ima uticaja više različitih faktora sa strane. Mada je uticaj Beograda najvidljiviji’”.

I ne samo to: “Prema njenim riječima, DPS propaganda obično nedobronamjerno gleda na uplitanje Beograda”. A ne, no svi zajedno na to trebamo gledati blagonaklono. I da im damo ruke, ka ona.

Ima još. “Ona je ocijenila da je najvažnije koncentrisati se na pitanja i zadatke koje je Brisel zadao, budući da je Crna Gora u procesu evropskih integracija. A ne na zadatke koje bi ovdje da zadaju Beograd, Tirana, ili Sarajevo.”

Naša heroina radila je posao za Srbiju onda kada je miješanje Beograda, koji je razvaljivao Crnu Goru, izjednačavala sa uticajem Tirane i navodnim miješanjem nesretnog Sarajeva. Jeste, jebalo nam je Sarajevo oca kroz oca. Nije se Sarajevo miješalo u stvari Crne Gore, nego obratno – nego su rezervisti iz Crne Gore klali i palili po Bosni, na koju je agresiju izvršila država čiji je Crna Gora bila dio. Iz koje ne bi ni izašla, da je agresija uspjela.

Ko bi bolje od naše heroine otpora, ekspertkinje za pitanje “zašto uticaj Beograda nije baš tako maligan kako tvdi DPS”, danas mogao suzbiti maligni uticaj Emirata?

Nego: da nastavimo… Zato je ovdje, i samo ovdje moguće da partije koje sjede u vladi predvode anti-vladine proteste. Kako to shvatiti: kao samokritiku? Ako mislite da vlada donosi katastrofalne odluke, ne bi li prvi i osnovni potez bio da napustite tu vladu? Ili, barem, da dva puta trepnete, da znamo da vas u vladi drže na silu, kao taoce.

U atmosferi sveopšte hipokrizije u kojoj niko ne djeluje iz sitnosopstveničkih, nego isključivo uzvišenih razloga, osvježavajuće djeluju nacionalisti koji svoj šovinizam nisu u stanju sakriti: kao na primjer onaj koji hotele na Velikoj plaži vidi kao branu stvaranju Velike Albanije. Taj rezon – „neka je i crnoga Đavola, samo neka nije albansko“ – je, ako ništa, The Devil We Know – Đavo kojega dobro poznajemo. Ali sve se, kao što rekoh, zaboravlja: sve se zaboravlja.

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

izvor: cdm.me