EDIN Smailović: ANDRIJA Mandić i MILAN Knežević kod MILORADA Dodika, za domaću i stranu korist…

Ono što će biti zanimljivo jeste reakcija partija koje okupljaju manjinske narode u Crnoj Gori, a posebno Bošnjačke stranke.

Dok Bosna, opet, čeka sabah sa šejtanom, u eter je stigla vijest da su Andrija Mandić i Milan Knežević stigli u posjetu Banja Luci da, kako kažu, pruže podršku Republici Srpskoj i srpskom narodu i naravno, Miloradu Dodiku.

Iskreno, vijest je bila očekivana i pitanje je samo zašto se ova posjeta nije desila još ranije. Takođe, ne radi se ni o čemu posebno novom kada je u pitanju odnos ovog dvojca i Milorada Dodika.

Ono što ovu stvar čini problematičnom i ozbiljnom jeste to što su sada Mandić i Knežević dio vlasti u Crnoj Gori. Andrija Mandić je predsjednik Skupštine Crne Gore i formalno treći čovjek po moći u vlasti, a suštinski zahvaljujući političkom neiskustvu većine koja čini vlast, zapravo prvi.

Podrivanje BiH na svakom koraku

Kada su u pitanju motivi Mandića i Kneževića za ovu posjetu i baš u ovom trenutku i oni su potpuno jasni. Prvi i najznačajniji motiv jeste to da se politika i ideologija čiji su oni eksponenti u Crnoj Gori nikada nije pomirila sa činjenicom da je Bosna i Hercegovina nezavisna država u postojećim granicama.

Iako su političke okolnosti kao i stečeno političko iskustvo ovu činjenicu maskirale praznim frazama o podršci Dejtonskom sporazumu i „dogovoru tri naroda“, nikada nisu propustili da podrivaju Bosnu i Hercegovinu onoliko koliko su bili u mogućnosti.

Ovih godina to podrivanje se svodilo na čestitanje Dana Republike Srpske koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim kao i na odlaske na proslave koje je organizovao Milorad Dodik.

Drugi motiv, puno manje značajan ali ne i nevažan, jeste da je ova posjeta obojici dobrodošla za unutrašnje političke potrebe. Jer, vidite, bilo kakve druge teme osim „patriotskih“ kada dođu u žižu interesovanja javnosti Crne Gore opasno prijeti rejtingu i Mandića i Kneževića. Zato se biračko tijelo neprekidno mora održavati u stanju visokog nacionalnog naboja. A gdje da nađu bolju priliku od ove, odakle šalju poruku svojim glasačima: Evo nas u Banja Luci i stojimo bratski uz Srbe tamo.

E sada, to što je Milorad Dodik skoro polovinu Srba u Bosni i Hercegovini proglasio izdajnicima (tu je skoro sva opozicija) i zaprijetio da će zakonski sankcionisati one Srbe koji nastave da rade u institucijama Bosne i Hercegovine, to za Mandića i Kneževića nije nikakav problem. Prvo, oni se potpuno slažu sa Dodikom, i drugo, njihovi glasači ne prate medije koji donose ove informacije.

Spajićeva nezainteresovanost

Sa druge strane, pitanje je kako će se ova posjeta odraziti na odnose unutar vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Do sada je premijer Milojko Spajić pokazao nezainteresovanost za ove i slične aktivnosti predsjednika Skupštine. Njegova reakcija bi se uglavnom svodila na verbalno minimiziranje ovih stvari i rečenicu da Crna Gora priznaje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Ovo nije prvi put da predsjednik Skupštine urušava odnose sa susjednim državama. Uostalom, zbog ovih aktivnosti je Hrvatska inicirala zabranu putovanja u zemlje Evropske unije upravo njemu i Aleksi Bečiću, jednom od potpredsjednika Vlade Crne Gore. Ovakav razvoj događaja je natjerao premijera Spajića na akciju i preuzimanje niza mjera kako bi se poboljšali odnosi sa Hrvatskom.

Nažalost, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ne očekujem ovakav razvoj događaja iz prostog razloga što Bosna i Hercegovina nema sa čim ucijeniti aktuelnu vlast u Crnoj Gori. Ono što će biti zanimljivo jeste reakcija partija koje okupljaju manjinske narode u Crnoj Gori, a posebno Bošnjačke stranke.

Nedavno je koordinacija koja okuplja ove stranke, a tu su pored Bošnjačke stranke i nacionalne partije Albanaca u Crnoj Gori i Hrvatska građanska inicijativa, tražila da premijer Spajić reaguje povodom ovakvih i sličnih aktivnosti Andrije Mandića. Ostaje da vidimo šta će se desiti ovaj put.

Regionalni kontekst

Kada je u pitanju regionalni kontekst ove posjete opet su ključna dva motiva. Prvi, manje značajan, jeste da vlasti u Srbiji izazivanjem krize u Bosni i Hercegovini smanjuju pritisak na sebe koji evo nakon četiri mjeseca od pada nadstrešnice u Novom Sadu ne prestaje da raste. Takođe, sa stalnom mogućnosti izazivanjem sukoba u Bosni i Hercegovini, ucjenjuje se međunarodna zajednica. Ovim Vučić kao i nekada Milošević šalje poruku da je on jedini faktor mira i stabilnosti u regionu.

Drugi, i najvažniji motiv, jeste taj da se Srbija, bez obzira ko bio na vlasti, nikada nije pomirila sa sadašnjom političkom mapom prostora bivše Jugoslavije. Iz te vizure, državnost Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova su samo privremene. Doduše, nisu se u Beogradu pomirili ni sa nezavisnošću Sjeverne Makedonije i današnjim granicama Hrvatske, ali su i najveći megalomani jasni da se to više ne može i ne smije dovoditi u pitanje.

Nove, nepredvidive i brze geopolitičke promjene ozbiljno dovode u pitanje bezbjednost cijelog prostora Zapadnog Balkana.

U tom kontekstu treba posmatrati i sve ovo što Dodik radi u Bosni i Hercegovine kao i sve one koji mu ovih dana dolaze pružiti podršku. Pa naravno i posjetu dvojca Mandić-Knežević iako oni u svoj plejadi onih koji se ovih dana smjenjuju u Dodikovoj rezidenciji izgledaju najbenignije.

Ne zbog blage prirode naravno, već zbog toga što su najmanje moćni od svih koji su ovih dana bili tamo. I to je u svojoj ovoj priči jedino dobro za Bosnu i Hercegovinu. A i za Crnu Goru.

izvor: Al Jazeera