SANDŽAK I DIJASPORA U SUZAMA: Na Ahiret preselila EDISA Balota- Sestri ostavila amanet ” da odgaja njenu mezimicu”
Srce mnogih u Sandžaku i dijaspori dotakla je vijest o preranom odlasku Edise Balote. Njena sudbina ostavila je neizbrisiv trag, a njena priča još jednom nas podsjeća na prolaznost života i važnost zajedništva u teškim trenucima.
Edisa je bila majka, supruga, sestra, i iznad svega, osoba puna topline. Njena borba sa životnim izazovima bila je inspiracija mnogima, ali sudbina je odlučila drugačije. Njene slike, osmijeh i uspomene ostali su duboko urezani u sjećanjima porodice i prijatelja, dok je tuga zbog njenog odlaska nemjerljiva.
Edisa Osmanović, rodom iz Rožaja, bila je potomak muhadžira koji su, u jednom od talasa iseljavanja, stigli do makedonskog Konjara. Tamo je sudbina spojila Edisu i Uzeira Balotu, čovjeka iz iste zajednice, slične prošlosti i težnje za boljim životom. Njihova ljubav rodila se u sjeni emigrantske borbe za opstanak, a zajednički život započeli su sa snovima o sigurnoj budućnosti.
Kao i njihovi preci, ni Edisa i Uzeir nisu uspjeli pronaći trajni mir u Makedoniji. Trbuhom za kruhom krenuli su u Njemačku, u Hanover, gdje su pokušali izgraditi novi dom daleko od domovine svojih predaka. Ipak, sudbina je imala drugačije planove. Edisa je, nakon rođenja njihove kćerkice, iznenada oboljela, a život je prerano napustila, ostavivši za sobom neutješnu porodicu i prijatelje.
Njeni najbliži, porodice Osmanović i Balota, oprostili su se od nje riječima koje diraju dušu:
“Uvehla si ružo u najljepšem cvatu, oca, majku, brata, sestre ostavi da pate. I malenu dječicu, uplakanog muža, tvojoj maloj mezimici ko će ljubav da pruža.”
Edisa je, prije svega, bila simbol ljubavi i požrtvovanja. Njeno srce bilo je ispunjeno brigom za najbliže, a amanet koji je ostavila svojoj sestri – da odgaja njenu mezimicu – svjedoči o njenoj nepokolebljivoj vjeri u porodicu i zajedništvo.
Njena dženaza bit će obavljena u rodnom Konjaru, gdje će pronaći mir pored svojih predaka. Edisina priča nije samo tuga jedne porodice, već simbol sudbine mnogih koji su napustili rodni kraj u potrazi za boljim životom. I dok su nosili Sandžak u srcima, borili su se s izazovima, ne zaboravljajući svoje korijene. Njena smrt je podsjetnik da zajedništvo i podrška čine osnovu našeg identiteta – bilo gdje da se nalazimo.
Apelujemo na sve koji su poznavali Edisu, i na one koji nisu, da u ovim teškim trenucima budu uz porodicu Osmanović i Balota, dijeleći tugu i nadu u bolje sutra.
Neka Allah podari Edisi najljepše mjesto u Džennetu, a njenoj porodici snagu da istraje.
sandzakdanas.rs