DRAGAN Bursać: Cetinjska štamparija je srpska taman koliko je i Niš hrvatski… (foto, video)

Hoće to inače. Srbi su narod najstariji na svijetu, ma šta na svijetu, u Kosmosu, i poslije ameba su prva živa bića koja su hodila ovom planetom. Pa je posve logično da su im knjige, manastiri, škole, vladari, pismena– najstariji na svijetu…

PODGORICA: Crna Gora, Kolumna, vijesti, nedelja, 19. 01. 2024… 09: 22… DRAGAN Bursać: Cetinjska štamparija je srpska taman koliko je i Niš hrvatski… (foto, video)

Hoće to inače. Srbi su narod najstariji na svijetu, ma šta na svijetu, u Kosmosu, i poslije ameba su prva živa bića koja su hodila ovom planetom. Pa je posve logično da su im knjige, manastiri, škole, vladari, pismena– najstariji na svijetu.

Oktoih prvoglasnik

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

„Niti su Srbi nešto posebno star narod, niti im je hrišćanstvo bila prva opcija, niti im je pismenost bila nešto pretjerano draga, niti su utemeljili štamparstvo među Južnim Slovenima, niti je cetinjska štamparija srpska, niti su Crnojevići srpski vladari, niti su, Bogme, napisali i ukoričili Oktoih.“

Na zvaničnom sajtu MCP SPC u Crnoj Gori, pročitali ste to sigurno, najavljuje se emisija o „istorijskim okolnostima u kojima je nastala prva državna štamparija na Cetinju na slovenskom jugu“. U najavi se još dodaje da je emisija i o tome „kako su Srbi na Cetinju odštampali prvu ćiriličnu knjigu na svijetu u 15. vijeku“.

Srbi ili amebe, pitanje je sad?

Hoće to inače. Srbi su narod najstariji na svijetu, ma šta na svijetu, u Kosmosu, i poslije ameba su prva živa bića koja su hodila ovom planetom. Pa je posve logično da su im knjige, manastiri, škole, vladari, pismena – najstariji na svijetu.

„Crnojevića štamparija, koja je počela u posljednjoj deceniji 15. vijeka, započela je jednu epohu srpskog štamparstva, koja je bila izuzetno značajna i u kulturnom i u duhovnom pogledu. I u tom smislu Oktoih, kao prva knjiga, prvi se pominje i nekako mu pripada prednost u svakom pogledu, mada i druge knjige koje su štampane u Crnojevića štampariji ne zaostaju po svojoj suštinskoj vrijednosti za Oktoihom prvoglasnikom. Odmah nakon njega, štampan je i Oktoih petoglasnik“, kazao je nadahnuto mitropolit SPC Joanikije, jedan od sagovornika u emisiji TV Hram.

Sve je istina, osim što ništa nije istina

Niti su Srbi nešto posebno star narod, niti im je pismenost bila nešto pretjerano draga (sjetiti se kneza Miloša Obrenovića), niti su utemeljili štamparstvo među Južnim Slovenima, niti im je hrišćanstvo bila prva opcija, niti je cetinjska štamparija srpska, niti su Crnojevići srpski vladari, niti su, Bogme, napisali i ukoričili Oktoih.

Što će reći – sve je laž i konstrukcija. Sve je izmišljotina jedne organizacije (Crkve Srbije) koja na krilima sektaškog svetosavlja prekraja povijest, modifikuje sadašnjost, a sve zarad velikosrpske budućnosti.

BONUS VIDEO: PRVA CRNOGORSKA ŠTAMPARIJA / ПРВА ЦРНОГОРСКА ШТАМПАРИЈА [1493]

Ali dobro, ima to svoju potku u realnosti. Jer, kad je Dritanovim Temeljnim ugovorom crnogorsko kulturno-povijesno nasljeđe prešlo gratis u ruke Crkve Srbije; kad će i groblja, Bože me oprosti, sa crnogorskim zemnim ostacima postati srpska; kad je Njegoševa kapela postala srBska, šta fali jednoj štampariji da postane srpska?

Kad nešto “vaše“ postane “naše“

Istina, Cetinje je srpsko koliko i Niš hrvatski, ali pazite, ako kažete da je nešto „i vaše“, onda ste volšebno riješili stvar.

I nije ovo prvi slučaj među svetosavcima. Kad su uspjeli promijeniti ime Crkvi Srbije u SPC, promijenilu su i nakane mimo Srbije pa su širom su otvorena vrata srbizaciji bosanskih i hrvatskih pravoslavaca prije tek nešto više od stoljeća.

I prošlo je!

Pa će sad, ako se Crnogorci ne probude, proći opcije – „možda jeste crnogorsko, ali je i srpsko“, jer je, pogađate, po velikosrpskoj doktrini sve crnogorsko je srpsko, zato što su Crnogorci, opet pogađate, Srbi. Naravno, to je tako parnim datumima, dok su neparnim Crnogorci zli Milogorci, ustaše i fašistički nakot. Ali dobro, do Crnogoraca je koji ovo zlo tolerišu.

A šta rade crnogorske vlasti?

Tihovanje, četničko slaganje?

Osim onih pročetničkih koje podržavaju ovakvu povijesnu nakaradu, ostatak, ostataka, fragmenta, ćuti.

Evo primjera – crnogorska ministarka kulture i medija Tamara Vujović živa se nije čula glede ovog problema do sad. Mada, znajući njenu bazu, a to su Demokrate, možda je i bolje što se nije oglasila.

Pa je tako nekoliko pitanja koje su joj postavili novinari ostalo na „seen“, bez odgovora:

1. Čija je dinastija Crnojevića?
2. Čije je nasljeđe Crnojevića štamparija – srpsko ili crnogorsko?
3. Je li primjereno da crkveni velikodostojnik crkve druge države svojata crnogorsku istoriju i kulturu?
4. Kako komentarišete istup i riječi mitropolita SPC u CG Joanikija, koji u vremenu u kojem se još oplakuju ubijeni nevini ljudi na Cetinju, a građani nezadovoljni stanjem u bezbjednosnom sektoru sve masovnije izlaze na ulice, govori o identitetskim pitanjima, navodnom prokletstvu nad jednim gradom i vraćanju kapele na Lovćen?

Ova su pitanja postavili kolege s Antene M, a ministarka može odgovoriti sa „srpski“ pod jedan i dva, može kazati da je to „i srpska kultura“ pod tri i može reći da je kapelica „Njegoševe Srbije“ pod četiri. Jer su to standardni odgovori njene centrale u Beogradu, pa je ćutanje zapravo samo čekanje da se ministarstvo iz Srbije oglasi, a već jeste, podržavši ovu ideju prisvajanja tuđeg kulturnog nasljeđa.

Što onda u najskorije vrijeme očekivati da se prolomi demokratski narativ, kako je sve to „i srpsko i crnogorsko“ i kako između njih postoji znak jednakosti, ergo – konkluzijom dolazimo do poravnanja – sve je to srpsko: i manastir, i štamparija, i Cetinje, i Oktoih, i Crnojevići.

Kad su bosanski pravoslavci bez interneta i društvenih mreža postali Srbi prije samo sto godina, što ne bi mogli Crnogorci u 21. vijeku biti digitalno-pravno-povijesno posrbljeni? Dok dlanom o dlan.

I opet možemo kazati kako Crkva Srbije sa svojim bojovnicima na terenu radi posao, preko Joanikija i ostalih, i opet možemo konstatovati kako država Srbija preko Vučićevih emisara i sluga u liku i djelu Demokrata radi svoj posao – a to je razgrađivanje crnogorske države. I opet možemo reći kako suverenisti ne rade ništa – ili što im se ne da, ili što imaju preča posla oko uhljebljenja, ili što se boje svoje sjenke.

A probajte samo zamisliti šta bi bilo kada bi neko u Srbiji kazao da su, primjerice Nemanjići, kao što i jesu, u korjenu katolička dinastija.

izvor CdM.me