DRAGAN Bursać: Rezultatima popisa u Crnoj Gori, kao u lošoj utakmici, NIKO nije zadovoljan… (foto)

Veliki dio građana Crne Gore čekao je ove rezultate kao sedmični loto ili kakvu derbi utakmicu, da bi iskomentarisali ko je “pobijedio”. Naravno, pobjeda ili poraz se odnosi na “srpsku” i “crnogorsku” stranu, najšire i najbanalnije rečeno…

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Ovaj popis je suštinski potvrdio rezultate iz 2003. godine, uz bolje brojke za crnogorski jezik, ali nije umanjio značaj i uticaj Srbije na Crnu Goru. Naprotiv. Ko je kriv? Odgovor je kompleksan: Beograd, i poluge srpskog sveta– od Srpske crkve do Vučića i “opozicionih” beogradskih političara, ali i troma i poslovično neinformisana međunarodna zajednica. Međutim, značajna odgovornost leži i na suverenistima, koji su već dvije decenije zabavljeni međusobnim političkim bitkama za fotelje, ne primjećujući kako se Beograd širi po Crnoj Gori, od Durmitora do mora.“

Kako je danas saopštila Uprava za statistiku MONSTAT na predstavljanju dijela konačnih rezultata popisa stanovništva, Crna Gora ima 623.633 građana. Crnogoraca je 41,12 odsto, Srba 32,93 odsto, crnogorskim jezikom govori 36,23 odsto, a srpskim 43,52 odsto stanovništva.

Crnogoraca više kao i srpskih govornika

Veliki dio građana Crne Gore čekao je ove rezultate kao sedmični loto ili kakvu derbi utakmicu, da bi iskomentarisali ko je “pobijedio”. Naravno, pobjeda ili poraz se odnosi na “srpsku” i “crnogorsku” stranu, najšire i najbanalnije rečeno.

Rezultati popisa su, međutim, kao Pirova pobjeda za sve.

Popisne statistike pokazuju da je u posljednjih pedeset i više godina prisutan konstantan pad broja Crnogoraca u crnogorskoj državi. Samo jedan podatak: Crnogorci su činili 81 odsto stanovništva na popisu iz 1961. godine, dok je tada Srba bilo nešto manje od tri odsto.

Dobro ste pročitali. Kroz konstantnu srbizaciju gotovo svih zemalja zapadnog Balkana, a posebno Crne Gore, kroz proces asimilacije, došli smo do situacije u kojoj danas Crnogoraca ima nešto više od 40 odsto, a Srba preko 30 odsto. Statistika je neumoljiva – Crnogoraca ima više, što može obradovati suvereniste, ali ih je ipak duplo manje nego decenijama ranije, dok Srba ima deset puta više nego prije šest decenija, pa se i oni mogu radovati.

Naravno, neko će reći, ili barem postaviti pitanje, koliko je ovaj popis tačan i nije li možda “navučen” na “srpsku stranu”, što je možda djelimično istina, ali ne mijenja činjenicu koja se jasno vidi – srbizacija je na djelu, pod komandom prvo komunističkog, a zatim Miloševićevog, pa Vučićevog Beograda- to je skoro u potpunosti realizovan proces. Srpska crkva je odradila svoj posao skoro savršeno, a tekovine SANU-a zaživjele su na terenu.

Jezik je kuća bitka, pa vi vidite

Popis pokazuje da srpskim jezikom govori većina građana Crne Gore, preko 43 odsto, dok crnogorskim jezikom govori 36 odsto stanovništva. Gledajući kroz brojeve, Pirova je to pobjeda za one koji kažu da je ovo dobar procenat za nominalne govornike crnogorskog jezika, s obzirom na to da druga strana tvrdi kako je on “nepostojeći jezik”. Međutim, prostom računicom dolazimo do zaključka da većina stanovništva govori i smatra svoj maternji jezik srpskim.

Jezik je “kuća bitka”, kako su govorili Heraklit, Hajdeger i moderni lingvisti. Ili, banalizovano – čiji jezik, toga je i država. Ova statistika govori o predanom radu Srpske crkve na terenu, o ogromnim uloženim sredstvima države Srbije i njenih “pobočnika” srpskog sveta, koji decenijama, a ne od juče, rade na dovršavanju procesa srbizacije od Durmitora do Jadrana.

Još jedan važan podatak, koji pokazuje uslovno kazanu snagu “dvije strane”. Naime, po rezultatima popisa, više ljudi govori srpskim jezikom (269.000) nego što ima Crnogoraca (256.000). U identitetskom smislu, to znači da je dubinska osovina pripala “srpskoj strani”.

Jasno je zašto su napadi na Fakultet za crnogorski jezik i književnost bili toliko jaki – cilj je bio ili ugasiti ili marginalizovati ovu instituciju, kako bi se broj “govornika srpskog jezika” povećao. I u tome su, nažalost, marginalizacijom FCJK, uspjeli.

I da, nominalno možemo reći da u zemlji ima najviše Crnogoraca, a crnogorski jezik nije “nepostojeći”. To je tačno, ali opisivati to kao pobjedu suverenističkog bloka bilo bi kao da kažete: “Na našem stadionu ima više domaćih navijača, ali gosti su pobijedili.”

Još kada dodate podatak da se, po pitanju vjeroispovijesti, 443.394 stanovnika izjasnilo kao pravoslavci, 124.668 kao muslimani, a 20.408 kao katolici, postaje jasno da je uticaj Srpske crkve dominantan, jer ogromna većina od ovih 443.000 pripada SPC-u.

Umjesto zaključka

Ovaj popis je suštinski potvrdio rezultate iz 2003. godine, uz bolje brojke za crnogorski jezik, ali nije umanjio značaj i uticaj Srbije na Crnu Goru. Naprotiv.

Ko je kriv? Odgovor je kompleksan: Beograd, ipoluge srpskog sveta – od Srpske crkve do Vučića i “opozicionih” beogradskih političara, ali i troma i poslovično neinformisana međunarodna zajednica. Međutim, značajna odgovornost leži i na suverenistima, koji su već dvije decenije zabavljeni međusobnim političkim bitkama za fotelje, ne primjećujući kako se Beograd širi po Crnoj Gori, od Durmitora do mora.

Za kraj ove preliminarne analize, postavlja se pitanje – hoće li srpski jezik postati službeni jezik u Crnoj Gori, i kakav će status imati crnogorski jezik? Hoće li biti sveden na folklornu tradiciju, kao jezici američkih Indijanaca, ili će mu biti pristupljeno kao gradivnom tkivu crnogorskog identiteta? Na Crnogorcima je da odluče.

Proces asimilacije nije zabranjen, kako bi rekao Nikolaidis mlađi, i to srpska strana dobro zna, dok Crnogorce, izgleda, o narečenom niko nije obavijestio.

P.S.

Sve ostale podatke možete pronaći ovdje, pa tumačite dalje sami…

izvor CdM.me