LJUBOMIR Filipović: Jesu li Crnogorci Kriminalci? (foto)

Dobro jutro! Aleksandar Vučić je prošle neđelje podgrijao jedan “dobar stari” stereotip. Jednu izlizanu etiketu koju su beogradske elite često lijepile Crnogorcima i Albancima, tražeći trunje u našim, i zanemarujući debla u svojim očima. Srbija ima mnogo većih problema sa organizovanim i uličnim kriminalom nego što ih je Crna Gora ikad imala.

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajedniciu kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Potražite nas na ovoj aplikaciji.

Jesu li Crnogorci kriminalci?

Ima li Crna Gora problem sa organizovanim kriminalom? Naravno da ima. Naši su klanovi o jadu zabavili pola Evrope. Tu Vučić ništa pogrešno nije rekao. Međutim, licemjerno je da organizovani kriminal osuđuje neko ko je lidere organizovnaih kriminalnih grupa pretvorio u političke lidere i ugledne građane u Srbiji.

Čovjek koji je enklave Srba na Kosovu napravio plijenom nasilnih kriminalaca koji pesnicama vaspitavaju političare na Kosovu, i koji vrlo vjerovanto stoje iza ubistva Olivera Ivanovića. Zamislite da nam o organizovanom kriminalu govori čovjek kojem grupe uličara uređuju politiku i vode cijele sektore privrede u zemlji.

On i njegov ministar Dačić, koji je blistavi primjer korumpiranog političara. On i Palma i ostala bulumenta podzemnog polusvijeta.

U Crnoj Gori kriminalci su bili kontrolisani od države i odrađivali su prljave poslove za državu, ali nisu bili državni funkcioneri. Sve dok nije došlo do promjena, pa su nam u Budvi uličari postali direktori i gradonačelnici. I po Nikšiću i drugim gradovima rađaju se novi Radojičići i preuzimaju državne i gradske resurse. Ispostave Vučićeve vladavine.

Dok se neki naši novinari zgražavaju nad Kavčanima i DPS nazivaju političkim krilom kavačkog klana, totalno zanemaruju činjenicu da su nam umjesto dominantne i vlastima bliske kriminalne grupe, poluge državne moći u nekim sektorima preuzeli begoradski kriminalni krugovi.

Jugoslavija, odnosno njena služba bezbjednosti, znala je da prepozna uličarske talente i da ih koristi za eliminaciju “problematične dijaspore”. Uličari su za državu ubijali srpsku, hrvatsku i albansku dijasporu.

Onda su se devedesetih vratili u državu da vrate dug domovini. Onda su preuzeli neke tokove po Srbiji. Pjesma Beogradskog sindikata “Svedok saradnik” najbolje opisuje životni put prosječnog kriminalca iz bivše Juge, koji je svoj vrtoglavi uspjeh u kriminalu uvijek morali dugovati moćnim obavještajnim krugovima.

Srbija je od Jugoslavije naslijedila taj modus operandi. Sad ga reeksportuje u Crnu Goru.

Ono što smo za vrijeme DPS imali, to je autentičnu i suverenu kriminalnu scenu. Sada nam je i kriminalna scena, provincijalna, i kontorlisana iz Beograda. Najbolje bi da nismo imali ni jednu ni drugu, ali to je realan život.

Neđe je Ratko Knežević u intervjuu na HRT-u na neugodno pitanje o vezama sa nekim hrvatskim kriminalnim autoritetom, pošteno i iskreno odgovorio da je to razultat toga što ulični kriminal kod nas na Balkanu nije getoiziran.

U Americi ordiniraju karteli, ali nije prirodno da isti ti karteli sjede za stolom u poznatim vašingtonskim restoranima, zagrljeni sa političarima. Isto je i u Evropi. Nije uobičajeno viđeti uličare u društvu političkih lidera Evrope. Niti ti kriminalci mogu biti zvijezde i uzori, kao što je to slučaj sa našim regionom.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM- a…

izvor CdM.m