ANDREJ Nikolaidis: Problem nije zastava, nego to što Aleksić nije portir, već vicepremijer

U međuvremenu je čovječanstvo shvatilio da je struktura prostitucije univerzalna, da nije rodno predodređena i da je u korijenu svakog političkog, poslovnog i inog uspjeha. Danas se to zove kompromis i ima status društvenog ideala.

U šta nama život prođe…

30, 40 godina iste priče: kako Crnogorci ne postoje, kako su svi Srbi, kako treba maći kapelu sa Lovćena, kako je Kosovo srpsko, kako će Srbija pripojiti pola Bosne…

Pritom, pričaju najgluplje priče koje su, valjda, namijenjene samo najglupljoj publici najglupljih skečeva. Jedan ide u Beograd da predstavlja Crnu Goru, ali bez crnogorske zastave. Jer on je potpredsjednik vlade države koju strastveno mrzi, kao što mrzi i njenu zastavu. Pritom, ono što je tamo govorio grđe je 100 puta od toga što neće crnogorsku zastavu, jer se ponašao ne kao predstavnik građana, no kao predstavnik isključivo svoga naroda – ali se time niko ne bavi.

Drugi prima ambasadora Srbije koji mu priča kako premijer Kosova ne valja. Još mu ovaj iz Srbije telali kako je on najveća faca u Crnoj Gori, jer je on šef najvažnije institucije u državi. Ovaj naš ga sluša sa pažnjom i zadovoljstvom kakvo pokazuje još jedino zlatni retriver kad digne uvis sve četiri dok mu gazda gladi muda.

Treći priča kako je Milo bio diktator, iako im nije vraćao zakone, a sada je evo diktator i Milatović, jer im vraća zakone.

Da je Milo bio diktator, danas vi ne biste bili vlast. Koju vam je on mirno predao: što vi, iako ste vajne demokrate, nećete učiniti, no će vas braniti i KOS i SDB i paravojna pravoslavna bratstva i crkva i policija i vojska i naaaaaaaaaaaaaaaaaaarod koji će opet morati na ulice da odbrani „pobjedu izvojevanu 30. avgusta“.

Ni Milatović nije diktator, što ne znači da to ne bi volio biti. To što vam vraća zakone njegova je ustavna nadležnost.

Ako hoćete da vidite kako izgleda pravi diktator, eno vam Vučića koji pred kamerama preslišava i ponižava ministra kojem nadređen nije on, nego onaj poreklom iz Kuča što glumi da je tamo nakav premijer. Vučićevi nastupi ionako su BDSM performansi: ono nije za Dnevnik, nego za pornhub.

Kad smo već kod pornografije…. Dozvolite mali ekskurs. Kao što možete pretpostaviti, i ta riječ ima grčki korijen. Dolazi od grčkih riječi porni, što znači prostitutka, i graphein, što znači pisati. Isprva je riječ pornografija označavala svaki vizuelni prikaz ili tekst o životu prostitutki.

U međuvremenu je čovječanstvo shvatilio da je struktura prostitucije univerzalna, da nije rodno predodređena i da je u korijenu svakog političkog, poslovnog i inog uspjeha. Danas se to zove kompromis i ima status društvenog ideala.

No da se vratimo nama i Grčkoj… Na ovom svijetu, vidite, ima svega nekoliko priča – sve ostale su tek njihove varijacije. Pričati znači ponavljati. Neke od tih izvornih priča nastale su u Grčkoj.

Narativ o Kosovskom boju je, tako, varijacija onoga o Termopilima. Hrabri branioci (tamo Grci, ‘vamo Srbi), višestruko brojnija vojska moćnog carstva (tamo Perzija, ‘vamo Turska), figura izdajnika (tamo Ephialtes, ‘vamo Vuk Branković)… Svo ovdašnje guslanje, uključujući i ovdašnji magnum opus „govorenja iz glave cijelog naroda“ je tek dva-tri milenijuma okašnjela, retardirana varijacija Homera – pa šta?

Lokalna varijanta Homera je odradila svoje – na lokalnog Platona još se čeka. Pjevanje je tu a, daće Bog i sreća junačka, biće i mišljenja. Jednoga dana.

Kad čovjek stavi stvari u takozvanu istorijsku perspektivu, bude mu lakše: sve se, pa i njegova muka, čini nekako mala, kao figure ljudi u odnosu na Enoshimu i Fuji na Hokusaijevoj slici.

Onda se nekako nevrijednim nervoze, a kamoli očaja čini to što će nas još 30, 40 a svakako i 50 godina zajebavati svojim stupidnim nacionalističkim pričama, svojim bijednim velikodržavnim programom koji nemaju ni snage ni muda da sprovedu.

Sunce ti jebem. Mi raspravljamo o tome da li je potpredsjednik vlade trebao istaći državnu zastavu tokom državne posjete. Mi raspravljamo o tome treba li ga razumjeti.

Možda treba razumjeti njega. Ali nas, koji smo to dopustili, vala ne treba.

Kazna, međutim, nije potrebna. Kazna je to što u pet sekundi bilo koje pjesme Tindersticks ima više ljepote nego u 50 godina života u ovoj predivnoj zemji koju su, grđe no da je ovdje kopan litijum, zagadili mediokritetstvo i kukavičluk.

Piše: Andrej Nikolaidis

izvor: aktuelno.me