LJUBOMIR Filipović: Lažna Briga za Ćirilicu… (foto)

Na posljednjem festivalu ćirilicom se govorilo o rodu u jeziku, odnosno o gramatičkom rodu, kada se sa sve akademskim tonom govorilo protiv rodnog jezika. Imajući u vidu da je srpski patrijarh nedavno govorio da je rodno-senzitivni jezik antiteza srpskom jeziku i da je maltene antisrpska ujdurma, onda vam je jasno o kakvom se političkom događaju radi.

PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, vijesti, srijeda, 04. IX 2024… 10: 53… LJUBOMIR Filipović: Lažna Briga za Ćirilicu… (foto)

Tako je na nekom od prvih Trgova od ćirilice, čuvena antivakserka i promoterka teorija zavjera iz Srbije, doktorka Jovana, za javnom govornicom prosipala homofobiju i pseudonaučne dokaze kako je homoseksualnost bolest.

Lažna briga za ćirilicu

Ćirilica je jedno od, po Ustavu, dva zvanična i ravnopravna pisma u Crnoj Gori. Ćirilica je ponekad i “ravnopravnija”, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što se njoj prvo učimo u osnovnoj školi u prvom razredu. Dok se latinici učimo tek u drugom razredu.

Sve javne ustanove imaju table na dva jezika, a mnoge proslave i jubileji poput one povodom 100-godišnjice proglašenja kraljevine Crne Gore, bile su u znaku ćirilice.

Ipak, to nije dovoljno srpskoj crkvi u Crnoj Gori, ni partijama koje djeluju kao njeno političko krilo, pa su tako nakon prvih promjena u primorskim gradovima 2016. godine, lokalne vlasti krenule u implementaciju ućerivanja ćirilice svima i svemu, na štetu latinice i njenog Ustavom zagarantovanog ravnopravnog položaja.

U Srbiji latinica odavno nema ravnopravan položaj. Po Zakonu o službenoj upotrebi jezika i pisama iz 2005. godine, ćirilica je službeno pismo, a latinica se koristi u skladu sa odredbama ovog zakona. Kada izanalizirate tekst ovog zakona postane vam jasno da je primarno pismo u Srbiji prema Ustavu i zakonima ćirilica, dok se latinično koristi kao pismo manjina ili kao dopunsko ćirilici, nikako samostalno.

Srbiji ni to nije bilo dosta, pa je restauracijom režima devedesetih dolaskom Aleksandra Vučića na vlast, država Srbija dodatno htjela da naglasi status ćirilice donošenjem nekih strateških dokumenata, a lokalne vlasti u višenacionalnim i multikulturnim sredinama krenule su u akciju proćerivanja latinice. U Novom Sadu i diljem Vojvodine ovo je izazvalo oštre reakcije građana.

Dakle, nema sumnje da je riječ o pansrpskom ideološkom poduhvatu. Dokaz tome je i da je predsjednik pomenutog Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, koji ima monopolni status u našoj zemlji i organizuje sajam knjiga u Podgorici, i koji orgaizuje ove ćirilične festivale u Crnoj Gori, nedavno odlikovan najvećim državnim odlikovanjem Srbije.

SPC, Uljarevići i sada i naša državna i lokalne vlasti kreću se putem Srbije i ćirilicu koriste kao oružje u svom nacionalističkom naumu. To više nije samo nacionalistički naum, nego i krajnje desni nacionalistički naum, jer se na ovim festivalima ne govori samo o ćirilici nego se i promovišu ektremno desne ideje.

Tako je na nekom od prvih Trgova od ćirilice, čuvena antivakserka i promoterka teorija zavjera iz Srbije, doktorka Jovana, za javnom govornicom prosipala homofobiju i pseudonaučne dokaze kako je homoseksualnost bolest.

Na posljednjem festivalu ćirilicom se govorilo o rodu u jeziku, odnosno o gramatičkom rodu, kada se sa sve akademskim tonom govorilo protiv rodnog jezika. Imajući u vidu da je srpski patrijarh nedavno govorio da je rodno-senzitivni jezik antiteza srpskom jeziku i da je maltene antisrpska ujdurma, onda vam je jasno o kakvom se političkom događaju radi.

Kada na tom festivalu vidite Matiju Bećkovića, Mila Lompara, ili nezaobilaznog srpskog mitropolita u Crnoj Gori na otvaranju. Pitanje je samo što na tim festivalima rade i kakvu su ulogu imali Božena Jelušić, Balša Brković i velikodostojnici katoličke crkve i islamske zajednice.

Da se razumijemo, konzervativna ideologija nije loša sama po sebi. Zdrav konzervatizam je balans ekstremnom progresivizmu. Isto kao što je zdrav progresivizam balans ekstremnom konzervatizmu.

U ovome što rade sa ćirilicom nema ničega zdravoga. Nacionalističkim prisvajanjem su upsjeli da ogade to pismo mnogima koji su istorijski ovo pismo koristili. Uspjeli su da naprave od ovog pisma pismo mržnje. Pogledajte sadržaj koji se ovim pismom plasira na društvenim mrežama, i sve će vam biti jasno.

Нажалост!

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana žeimo.

S poštovanjem,

Љубомир Филиповић, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM- a)

izvor CdM.me