ALEKSANDAR Radoman: Zašto KENANA Strujić- Harbić, ne može biti premijerka Crne Gore, da nije zbog imena? (foto, video)

Kad lider BS- a uz svoju skarednu ocjenu prišije i floskulu koju je svojim činjenjem ispraznio od značenja– o „multietničkoj Crnoj Gori“, onda je jasno da baš kao i njegovi koalicioni partneri iz DF- a, SNP- a i Demokrata misli na multičetničku Crnu Goru, u kojoj će dotični (dok to gospodarima bude trebalo) imati zagarantovan feud u vidu dogovorene kvote ministara, državnih sekretara i ostalih korisnika državnoga budžeta

Prije tačno godinu dana objavio sam kolumnu „Kako upokojiti vampira“, pa umjesto prepričavanja ovđe ću prenijeti ključni pasus:

„Da je fašizam i konačno poražen, međutim, znaćemo tek onda kad jednom dobijemo vladu na čijem će čelu biti, recimo, Kenana Strujić- Harbić ili Mehmed Zenka, ne (samo) zato što dostojno ‘zastupaju svoje narode’, već zato što hrabro i beskompromisno brane vrijednosti građanske, multikulturne i sekularne Crne Gore.“ 

I da se razumijemo – relativizatorski nastup Kenane Strujić- Harbić u Skupštini Crne Gore na dan kad je njezina stranka sklopila pakt s neočetnicima i putinistima još uvijek nije pokolebao moje stajalište pa bih rečenicu objavljenu prije godinu dana napisao ponovo, uz uvjerenje da naopako partijsko sitno kalkulantstvo nije do temelja spržilo vrijednosti koje je poslanica Strujić-Harbić godinama čvrsto branila.

No poslanica Strujić-Harbić i članovi BS- a– ako još drže do principa– morali bi znati jednu jednostavnu stvar: u četničko se kolo možeš uhvatiti kad hoćeš, ali iz njega možeš samo kad te pušte (niz vodu).

BONUS VIDEO: Kenana Strujić- Harbić- izlaganje oko rekonstrukcije 44. Vlade Crne Gore

Inercija vlasti tako je vrlo brzo nakon „istorijske“ odluke o kolaboraciji s neočetnicima precizno odredila ulogu BS- a u novom političkom poretku. A tu su ulogu jasno definisali funkcioneri bivšeg DF-a ključnom porukom: „Ulaskom Bošnjačke stranke u rekonstruisanu Vladu padaju u vodu priče da su DNP i NSD nacionalisti i četnici.“ 

To je sva upotrebna vrijednost kolaboracije BS-a. I tu ide tačka. Nije, dakle, posrijedi nagla i nevjerovatna transformacija neočetnika u zagovornike multikulturalnosti, već sitna varka uma, Potemkinovo selo za nišče duhom. 

BS je danas Mandiću (i naravno Vučiću) ono što je Karadžiću (i naravno Miloševiću) bio Fikret Abdić. Uostalom, o tome su ovih dana više i bolje pisali Sead Šahman, Đorđe Šćepović, Boban Batrićević, Srđa Pavlović i brojni drugi za koje lider BS-a u naletu marketinškoga bustovanja reče kako nijesu prijatelji Bošnjaka. Uprkos činjenicama. 

Zato kad lider BS-a, umišljen da je jedini bogom dani predstavnik svojega naroda, uz svoju skarednu ocjenu prišije i floskulu koju je svojim činjenjem ispraznio od značenja– o „multietničkoj Crnoj Gori“, onda je potpuno jasno da baš kao i njegovi koalicioni partneri iz DF- a, SNP- a i Demokrata misli na multičetničku Crnu Goru, u kojoj će dotični (dok to gospodarima bude trebalo) imati zagarantovan feud u vidu dogovorene kvote ministara, državnih sekretara i ostalih korisnika državnoga budžeta.

Da je BS-u određena funkcija pontonskog mosta – nalik onom koji su činili prvo PZP, pa URA a potom PES, dok su još bili potrebni – za finalnu realizaciju Srpskoga sveta u Crnoj Gori, zorno svjedoči kampanja koja se polako „diže“ oko Bijelog Polja.

Neprijatna informacija koja je procurila uoči ozvaničenja odluke o ulasku BS-a u koaliciju sa slaviteljima ratnih zločinaca i negatorima genocida, da je uslov koji bivši DF traži raskid koalicije s DPS-om u svim opštinama đe BS vrši vlast u koalicionom aranžmanu sa suverenističkim partijama, ispeglana je u javnom prostoru raznim relativizacijama, ogavnom zloupotrebom Majki Srebrenice i drugim medijskim marifetlucima. 

No, dil je dil i sad je očito došao na naplatu, pa umjesto da čelnici BS-a zagalame o, recimo, nesposobnoj vlasti u Bijelom Polju koja ih ćera da raskinu koaliciju, krenulo se s kraja tanjega. Tako je juče savjetnik lidera BS-a, izvjesni Izet Ćorović, puštio bubicu objavom na Fejsbuku: „Kao nosilac građanske liste u građanskoj opštini i građanskoj Crnoj Gori ne možete biti predsjednik Opštine jer se zovete npr. Abaz. Kako to?“ 

“Patriotizam” političkog račundžije

Jednom pušten spin, kao očigledni i vrlo podmukao pokušaj opravdanja raskida koalicije, za Ćorovićem su nastavili da ponavljaju partijski aparatčici, istrenirani da ono što stigne iz kabineta predśednika stranke sriču kao sveti (partijski) tekst. Ok. 

Pođimo od toga da je Ćorović, sa zakašnjenjem od godinu i devet mjeseci koliko je prošlo od formiranja vlasti u Bijelom Polju, naknadno uvidio da ga lokalni DPS vuče za nos time što za predśednika Opštine nije imenovao Bošnjaka. Ostavimo po strani da spin izokreće logiku „građanske države“ na koju se poziva, imperativom nacionalne raspodjele funkcija, nesvojstvene građanskoj državi. 

Velim, ostavimo sve to po strani pa prenesimo lokalnu Ćorovićevu pamet na državni nivo. I tu se zapitajmo: kad je BS riješio da uđe u vlast s neočetnicima – čiji duhovni uzori Bošnjake smatraju „lažnim ljudima lažne vjere“ – s namjerom da zaštiti građansku Crnu Goru o kojoj mrse i Ćorović i njegov lider, što nije ispostavio uslov da premijerka jedne takve vlade mora biti Kenana Strujić-Harbić? 

Podmuklim spinovanjem kao pripremom terena za obaranje vlasti u Bijelom Polju, BS kreće da ispunjava uslove koje su im zadali neočetnici

Nije valjda da je novim koalicionim partnerima BS-a Kenana neprihvatljiva zbog imena?

Nije valjda da Mandić, Vušurović, Zogović, Radunović i ekipa imaju takve predrasude? Ipak je riječ o koalicionim partnerima koje je BS birao, baš kao što je izabrao DPS u Bijelom Polju prije godinu i devet mjeseci, neuslovljavajući vlast imenovanjem Bošnjaka za predśednika Opštine, da bi im eto tek sad nâm palo kako su grdno izigrani!? 

Koliko god BS-ovi telali mantrali o principijelnosti i potrebi zaštite građanske Crne Gore u koaliciji s neočetnicima, BS je pročitan. Dritanova vlada oborena je prije nešto manje od godinu dana i uskoro bi za brojne funkcionere BS-a presahle nadoknade koje se primaju godinu dana nakon isteka funkcije. 

Zato je bilo potrebno prekršiti principe i pogaziti sve što je BS značio za Crnu Goru od osnivanja do danas i prigrabiti klijentelističku logiku osiguranoga korita. Ono što je u svemu tome opasno jeste pristajanje na tango koji diktiraju veći koalicioni partneri u čije ime ovih dana funkcioneri BS-a pokreću bestijalnu kampanju đe uz spinove s vrha idu i kuloarske priče s dna. Tipa – nije DF deportovao Bošnjake, nego DPS. To danas aktivisti BS-a još uvijek ispod glasa komentarišu po čaršiji, premda im decenijama dok su dijelili vlast s DPS-om tako nešto nije padalo na pamet.

Takvom normalizacijom ideologije u koju se DF i danas zaklinje i satanizacijom današnjeg DPS-a koji se i riječju i djelom ogradio od svoje politike 1991–1997. godine, BS svesrdno i dugoročno radi i protiv Bošnjaka i protiv građanske Crne Gore. Radi, u stvari, na jačanju ideologije genocida.

Uostalom, oni koji svoj kontinuitet izvlače iz tog DPS-a do 1997. godine – SNP, DNP i Demokrate, koji se nikad nijesu odrekli te politike – danas su koalicioni partneri BS-a. A onome koji je imenom i prezimenom stajao iza zločina deportacije (a posredno i zločina u Štrpcima) danas BS-ovi koalicioni partneri daruju ulicu u Podgorici!? 

Podmuklim spinovanjem kao pripremom terena za obaranje vlasti u Bijelom Polju, BS kreće da ispunjava uslove koje su im zadali neočetnici da bi ih pripuštili u vlast. Računajući na pamćenje ribice, oni danas ponavljaju mantru koju smo toliko puta čuli još otkako je DF 2016. godine (u raznim agregatnim stanjima koje kontrolišu Beogradska patrijaršija i kriminalni klanovi) preuzeo Budvu. Ta mantra glasi – ne možemo s DPS-om. 

Kad tu pak mantru prevedete na jezik realpolitike, ona glasi ovako – možemo i hoćemo s DF-om! Naravno, po pravilima igre koje diktiraju novočetnici i samo toliko koliko njima to bude potrebno. Rezultati politike „ne možemo s DPS-om“ lijepo su danas vidljivi u Pljevljima, Beranama, Nikšiću, Budvi, gotovo po cijeloj Crnoj Gori. 

Tu su politiku upravo Bošnjaci ponajbolje ośetili na svojoj koži, kad god se razulari kakav (veliko)nacionalni pir, u režiji novih koalicionih partnera BS-a. Svi koji su zaigrali u to kolo, poput PZP-a, URE, PES-a, već danas su – ili će uskoro biti – odbačeni kao nepotrebni čim DF preuzme poluge moći i „po dubini“ preoblikuje društvo. 

Neočetnici, doduše, svoje planove ne kriju niti se prećerano trude da poreknu da će svaki pontonski most koji ih dovede do cilja, hladnokrvo srušiti za sobom. Jer – u prirodi je ideologije krvi i tla, vrijedi to ponoviti svaki put, genocidni poriv prema svemu što je Drugo. Ali ovo nije priča o neofašistima. Ovo je priča o njihovim dobrovoljnim saveznicima.

autor: Aleksandar Radoman

izvor: analitika.me