Sreten Vujović: “Gospodar muva” i oksfordsko- singapurski šarlatani… (foto)

Profiterstvo najniže vrste, ispunjenje „dječačkih snova“ na grbači ovoga naroda, kriminal koji se slavi kao borba protiv istoga, veleizdaja, imati moć po svaku cijenu itd… „Au revoir, Montenegro“!

Nije rijedak slučaj da pisci anticipiraju buduće događaje, čak i u slučajevima za koje nemaju prethodna saznanja. Ali, eto, po nekom čudnom obrascu, sve se to poklopi.

Vilijam Golding, britanski nobelovac, zasigurno nije imao Crnu Goru u vidu kada je napisao roman „Gospodar muva“, koji je u početku nailazio na oštar otpor izdavača. 

Ovaj roman, bez obzira što se radio grupi engleskih učenika, koji nakon avionske nesreće dospijevaju na pusto ostrvo, đe u početku uživaju u „oslobođenju“ od društvenih „stega“, neodoljivo podsjeća na crnogorsko društvo! 

Međutim, kako vrijeme prolazi, dječaci se dijele u dvije grupe: jednu koja se vraća primarnom divljaštvu u čovjekovoj prirodi, inicirajući da se „rajsko ostrvo“ pretvori u poprište užasa i smrti i drugu koja svojim akcijama želi sačuvati „kopču“ sa civilizacijom, nadajući se spasiocima! 

Ovo „podijeljeno društvo“ nalazi se u kovitlacu kolektivnog i individualnog viđenja, u rascjepu između moralnog i nemoralnog, odnosno emotivnog i zdravorazumskog! Tu se nema posebno što novoga dodati i uglavnom su književni analitičari saglasni oko toga.

Uzmimo sada za primjer „pusto ostrvo“ na kome su neki „oslobodioci“ 30. avgusta 2020. godine napravili retrogradnu većinu, koja želi izbrisati sve civilizacijske tekovine, i vratiti našu državu, ne tako daleko u vrijeme pećinskog čovjeka, jer su se i u takvom društvu poštovala neka pravila, već u mrak srednjovjekovlja, koji predstavlja neku vrstu institucionalizovanog klerikalnog kanibalizma! 

Sjetih se filma „Posljednji krici iz savane“ u kome je prikazano hapšenje jednog urođenika, koji je poštujući tradicionalne običaje svog plemena, pojeo komad mesa s tijela umrlog oca, vjerujući da će tako naslijediti očevu hrabrost i vještinu lova. On nikada neće shvatiti da je iz ugla civilizovanog čovjeka napravio teški zločin. Tako ni ova grupacija koja urušava sve domete civilizovanog društva, slaveći genocid, a zlikovce iz Drugog svjetskog rata pa i ovog najnovijeg kao heroje, nikada neće shvatiti u koji sunovrat vode crnogorsko društvo! 

Uzaludni su, kako se čini, i svi napori ove druge grupacije, koja pokušava održati „kopču“ sa civizacijskim tokovima, očekujući spasitelje sa Zapada! 

Orvel bi se svakako složio da je „svinji sve svinjsko“ i da ćemo „uzalud pred svinjama biserje bačati“! Pozobaće ih, nesvjesne njihove vrijednosti!

Kako je jedan od „naših dječaka“ ipak prošao kroz „modeliranje“ britanskog obrazovanja i kulture, pitamo se što se to desilo da sa takvom naobrazbom, zajedno sa svojim „singapurskim kripto magom“ bude jedan od glavnih podržavalaca i stratega opisane retrogradnosti! 

Oxford je očigledno takva obrazovna ustanova, osposobljena da iz svakog od svojih „štićenika“ izvuče maksimum njegovog prirodnog dara i vrati ga doma potpuno usavršenog u tom smislu. Što ako im je na „usavršavanje“, zbog nepoznavanja balkanskog mentaliteta, došla neka „ketmanovska“ mega-štetočina!? 

„Singapurac“ je drugi nivo priče! On je postao jako bogat u vrlo kratkom vremenu! Postavlja se pitanje zašto bi po povratku u „drugu domovinu“ spavao na improvizovanim ležajima kod prijatelja ili ilegalisao po studentskim domovima ako je došao kao bogat čovjek?

Situacija u kojoj Crna Gora sve više liči na pusto ostrvo daje odgovor na ova pitanja! Profiterstvo najniže vrste, ispunjenje „dječačkih snova“ na grbači ovoga naroda, kriminal koji se slavi kao borba protiv istoga, veleizdaja, imati moć po svaku cijenu itd…

„Au revoir, Montenegro“!

autor: Sreten Vujović, potpredśednik Crnogorskog P.E.N. Centra i akademik DANU

izvor: analitika.me