Dizdarević: Ruski uticaj ne ugrožava samo MILA Đukanovića, već i državu… (foto)

Lična sigurnost gospodina Đukanovića je ugrožena u svakom smislu, kako tjelesno u smislu atentata, tako i u smislu slobode, odnosno njegovog potencijalnog hapšenja. Ugrožena je sigurnost u širem smislu i svih onih koji Crnu Goru osjećaju kao vlastitu zemlju, oslobođenu vanjskih negativnih uticaja- upozorava Dizdarević

Analizirajući demant koji su predstavnici ANB- a i policije dali, ukazuje da nijesu mogli potvrditi informaciju o pokušaju atentata na Đukanovića, što ne znači da ista i nije tačna, jer – vratimo se malo unazad.

Ako je informaciju primio sam gospodin (Milo) Đukanović, a ne vaša obavještajna služba, postavlja se logično pitanje: kako će onda ta ista služba provjeriti informaciju kod međunarodnih partnera (jer je očigledno informacija došla od međunarodnog sigurnosnog zvaničnika sa sjedištem i misijom na Kosovu) ako je međunarodna agencija nije dostavila njima već gospodinu Đukanoviću- poručuje u razgovoru za Pobjedu bosanskohercegovački ekspert za bezbjednost i docent na predmetu Kriminalistička psihologija Sandi Dizdarević.

Upozorava da se kod ovakvih događaja detaljno saslušava i sam izvor, a u ovom slučaju je to bio gospodin Đukanović. Pojašnjava da se takve izjave daju pod zakletvom i upozorenjima, te da nema logike da sadržaj informacije nije tačan, već, kako kaže, može biti samo nedovoljno kvalitetan, brzo i operativno provjeren.

Informaciju o planiranju atentata na Đukanovića službenici ANB-a su iz kabineta bivšeg predsjednika dobili 5. jula, ali su je tek 13. jula proslijedili vrhu Uprave policije. Današnje zajedničko saopštenje Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije povodom ugroženosti bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, kojim su demantovali sopstvene navode od prije mjesec dana, još jedna je potvrda haotičnog stanja u bezbjednosnom sektoru. Sad tvrde da Đukanvić nije ugrožen. Kako komentarišete ova dešavanja?

DIZDAREVIĆ: Ovdje je bitno poći od nekoliko veoma važnih elemenata koji igraju ključnu ulogu u provjeri obavještajnih i sigurnosno interesantnih informacija. Svaka obavještajna informacija, a osobito informacija koja u svom sadržaju konzumira takve unutrašnje elemente koji mogu dovesti do ugrožavanja ljudskog života, mora se posmatrati veoma ozbiljno, a osobito ako se radi o visokim političkim zvaničnicima koji obavljaju veoma važne političke ili državne funkcije.

Pođimo od činjenice da je gospodin Đukanović još uvijek jedna od najvažnijih osoba u Crnoj Gori koje nastoje sačuvati opstanak crnogorskog naroda i smanjiti maligne i negativne uticaje. Sjetimo se u tom smislu dvije važne činjenice- odbijanje politike (Slobodana) Miloševića i ulazak u NATO. Same te dvije činjenice onemogućavaju apsolutno ostvarivanje ciljeva koji iza svoje latentnosti ostavljaju tragove koje prepoznajemo kao ruske uticaje.

Drugi važan element jeste da je upravo gospodin Đukanović dobio informaciju o pripremi atentata na njega od strane beogradskog kriminalnog podzemlja koji ima svoje krakove u BiH i drugim zemljama, a koju je proslijedio nadležnim agencijama, te je navedenu informaciju primio od visokog međunarodno sigurnosnog zvaničnika sa Kosova.

Tri su sadržajno bitna elementa: što je sigurnosno interesantno ili što se sprema, i odgovor na ovo pitanje je atentat na gospodina Đukanovića.

Drugi sadržajni element čini odgovor na pitanje – ko? Kriminalna grupa iz Beograda koja ima svoje krakove u BiH i drugim zemljama.

Treći sadržajni element odnosi se na izvor, odnosno traganje za odgovorom na pitanje – od koga? Informacija o planiranju atentata dobijena je od visokog međunarodno sigurnosnog zvaničnika. Sadržajno je informacija u velikoj mjeri cjelovita.

Što to znači? Znači da su, po mom mišljenju, u medijima izašle nepotpune informacije, jer duboko sam ubijeđen da je ovakva informacija morala sadržavati i dio koji se odnosi na pitanja – kada i kako? Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnoge obavještajne službe u svojim „prljavim poslovima“ ili za potrebe državnih interesa koriste pojedince iz kriminalnog podzemlja, misleći prevashodno na ubice, atentatore, bivše vojnike, obavještajce, policajce i slično.

Ono što je meni interesantno jeste da ovakvu informaciju nijesu primarno primile službe policije i ANB-a, i to zapravo govori o određenoj vrsti nepovjerenja u sigurnosni sistem ili, bolje kazano, pojedince u tom sistemu, jer u vašoj policiji i ANB- u ima jako časnih, poštenih i stručnih osoba koje Crnu Goru nose u duši. S druge strane, takva obavještajna informacija, čak i za male države kao što je Crna Gora i njen obavještajni aparat, morala se provjeravati u tri, pa čak i u više pravaca.

Prvobitno putem unutrašnjih državnih sigurnosnih podsistema: policije, a potom kroz rad sa informatorima i saradnicima ANB-a, provjerama kod partnerskih obavještajnih agencija, kao i međunarodnih faktora. Sve ukupno, čak i sa terenskim operativnim radom, to bi trebalo biti operacionalizovano za najdalje 48 sati.

Na kraju, sama činjenica da je nakon primljene informacije od strane vaše obavještajne agencije informacija držana u operativnoj tajnosti od drugih unutrašnjih službi, a bili su dužni odmah, bez odlaganja, takvu informaciju dostaviti policiji koja bi preduzela sigurnosnu procjenu, i niz drugih sigurnosnih mjera- govori o činjenici da je i vaš sigurnosno obavještajni i policijski aparat poprilično dezorganizovan.

Sam demant na kraju ukazuje na nepotpun rad. Analizirajući demant koji su predstavnici ANB-a i policije dali, ukazuje da nijesu mogli potvrditi informaciju, što ne znači da ista i nije tačna, jer vratimo se malo unazad.

Ako je informaciju primio sam gospodin Đukanović, a ne vaša obavještajna služba, postavlja se logično pitanje: kako će onda ta ista služba provjeriti informaciju kod međunarodnih partnera (jer je očigledno informacija došla od međunarodnog sigurnosnog zvaničnika sa sjedištem i misijom na Kosovu) ako je međunarodna agencija nije dostavila njima već gospodinu Đukanoviću.

Na kraju moram istaći još jednu nelogičnost: kod ovakvih događaja, prvobitno se detaljno obavlja razgovor i sasluša sam izvor, a u ovom slučaju je to bio gospodin Đukanović, i takve izjave se daju pod zakletvom i upozorenjima, pa nema logike da sadržaj informacije nije tačan, već, po meni, može biti samo nedovoljno kvalitetno, brzo i operativno provjeren.

Koliko na haotično stanje u bezbjednosnom sektoru utiče i to što je Agencija za nacionalnu bezbjednost, nakon smjene Sava Kentere, pod ogromnim uticajem Beograda, a time i Moskve?

DIZDAREVIĆ: Previše je događaja koji su obilježili ulazak ruskog uticaja u Crnu Goru, kako kroz kriminalni milje, tako i kroz kupovinu imovine, pa sve do promjene vlasti, pritvaranja bivšeg tužioca koji je, koliko je meni poznato, jedna od nekoliko osoba koja je uhapsila i procesuirala više veoma važnih kriminalnih i proruskih karika, pa sve do zadnjeg događaja koji se odnosi na aferu državni udar.

Interesantan je signal koji se u obavještajnim igrama smatra veoma moćnim, a to je da čak i nakon sporazuma koji su potpisali neki akteri u aferi „državni udar“, ostali sudionici su oslobođeni iako su se nalazili na višim pozicijama i imali su daleko veće uticaje i mogućnosti. Kada sve ove elemente povežete, analizirate sadržaj, osobe koje su učestvovale, vezu sa kriminalnim podzemljem, veze za političkim, obavještajnim i religijskim personama, onda je neminovno da se i nakon pada jedne politike novi politički sistem počne baviti sam sobom i svojim interesima, istovremeno postavljajući i osobe koje će pratiti i štiti upravo tu politiku, a ne državu.

Ono što je bitno, a to je i kod nas ali i u mnogim drugim zemljama, malo je onih rukovodilaca koji štite državu, ali je puno više onih sigurnosnih rukovodilaca koji štite politiku koja ih je postavila, jer time štite vlastite interese i moć.

Koliko je opasno relativizovati ozbiljne prijetnje kojima je izložen Đukanović i da li to daje signal kriminalnim klanovima da mogu da rade što hoće u zemlji članici NATO, koja je od promjene vlasti 2020. pod stalnim pritiskom zvaničnog Beograda? Zašto se NATO aktivnije ne uključi?

DIZDAREVIĆ: Kod ovog pitanja bi se moglo razviti nekoliko hipoteza. Niti jedna prijetnja, a osobito koja se odnosi na visokog političkog funkcionera, ne smije se relativizovati, osim ako i oni koji učestvuju u relativizaciji nijesu dio projekta za realizaciju takve ideje, odnosno operacionalizaciju samog atentata. Da bi pružio odgovor na ovo pitanje, a da bude najjasnije krenuću od jedne veoma moćne rečenice koju je dao ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini gostujući u jednoj tv emisiji razgovarajući na temu ulaska BiH u NATO, NJ.E. Igor Kalabuhov:

„BiH ulaskom u NATO dobija sigurnost, a što NATO dobija ulaskom BiH?“ Pored odgovornosti dobija i niz drugih elemenata, polazeći od političkih saveza, ekonomskih i drugih na obostrano i višedržavno zadovoljstvo. Što želim kazati: NATO kao vojno politički savez predvođen je veoma moćnim zapadnim sistemom Sjedinjenih Američkih Država i drugih moćnih državnih sistema.

Po mom skromnom mišljenju – unazad 20 godina zbog geopolitičkih kretanja, zanemario je zbivanja na Zapadnom Balkanu, ostavljajući u velikoj mjeri da se sami politički izborimo sa sistemima iz 90-ih godina, istovremeno smatrajući da je ruski uticaj oslabio.

Čak i nakon veoma jasnih signala na području zemalja Zapadnog Balkana u posljednjih nekoliko godina, polazeći od Sjeverne Makedonije, zbivanja na Kosovu, kontinuiranih problema u Bosni i Hercegovini, afere „državni udar“ u Crnoj Gori, vidimo da je NATO u dobroj mjeri ostao, ne može se kazati pasivan, ali može se konstatovati nedovoljno aktivan. Što to znači?

Znači da je politika NATO za Zapadni Balkan postala veoma jasna: podržaćemo svaku demokratsku vlast koja želi da ide naprijed, ali se sami unutar svojih država morate boriti. Ukoliko svojim djelovanjem na unutrašnjoj i regionalnoj političkoj sceni dođe do ugrožavanja politike i interesa NATO, duboko sam uvjeren a praktično je to u više navrata i pokazano „pokazaće svoju moć“.

Na kraju – da matematički postavimo definiciju planiranja atentata i odgovora na vaša pitanja. Atentat na politički veoma moćnu personu koja je čak i u najmračnijoj istoriji Zapadnog Balkana imala hrabrost i snagu kazati Miloševiću- ne, čovjeku koji je CG osamostalio i izveo je iz zajednice bez ijednog ispaljenog metka, osobu koja je svojim djelovanjem, a mislim prevashodno na političko, uveo u NATO.

Kada ove elemente saberete sa slijedećim zbirom: dva specijalna tužioca koja su u pritvoru, a hapsili su između ostalog i članove kriminalnog podzemlja koji su se dovodili u vezu sa dva bitna kraka, srbijansku obavještajnu službu i dio crnogorskog kriminalnog podzemlja, kao i hapšenje i procesuiranje onih osoba koje su zajedničkim djelovanjem ugrožavali suverenitet Crne Gore, a znamo kako je ova afera završila.

Na kraju zbir ovih elemenata je rezultat da imate promjene na političkoj sceni iza kojih stoje proruski interesi. Kada ovim elementima dodate i zbir, poput: pojedinci koji su hapšeni u aferi „državni udar“ i vezu sa pojedincima iz zemalja regiona, njihove veze sa vjerskim personifikatorima, kao i sve ukupne veze sa ruskim, onda je rezultat matematičke postavke jednostavan.

Lična sigurnost gospodina Đukanovića je ugrožena u svakom smislu, kako tjelesno u smislu atentata, tako i u smislu slobode, odnosno njegovog potencijalnog hapšenja. Ugrožena je sigurnost u širem smislu i svih onih koji Crnu Goru osjećaju kao vlastitu zemlju, oslobođenu vanjskih negativnih uticaja.

izvor: pobjeda.me