Andrej NIKOLAIDIS: Kampanja mržnje koju velikosrpski nacionalisti, vode protiv Crnogoraca, neobično podsjeća na onu kojoj su bili (i jesu) izloženi Bošnjaci… (foto)

Taj povratak u prošlost je samo naizgled u suprotnosti sa neoliberalnim politikama bivše vlasti. Razarajući državu i društvo, akumulirajući kapital u džepovima nekolicine, uništavajući srednju klasu i sprovodeći deindustrijalizaciju, neoliberalizam praktično vodi restauraciji feudalnog poretka i feuadalne “duhovnosti”- sa 5G mrežom…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, nedelja 28, 06. 2024…12: 12… Andrej NIKOLAIDIS: Kampanja mržnje koju velikosrpski nacionalisti vode protiv Crnogoraca, neobično podsjeća na onu kojoj su bili (i jesu) izloženi Bošnjaci… (foto)

Nedavno je gradonačelnik Nikšića Kovačević, visoki funkcioner partije četničkog vojvode i predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, istinskog vladara Crne Gore, pozvao na strpljenje prema Crnogorcima. Treba, te Crnogorce, pustiti da shvate da su Srbi. Ali, ako oni to neće, poručio je Kovačević: „onda ćemo sa njima kao sa Turcima“.

Kovačevićeva izjava data je na skupu održanom u čast bitke u kojoj je crnogorska vojska pobijedila Tursku. Kontekst je, dakle, nedvojben: ratni. Prestravljeno crnogorsko tužilaštvo još izviđa ima li u Kovačevićevim riječima „elemenata govora mržnje“. Nema. Nema elemenata. Njegove riječi nisu elementi, nego sami, esencijalni govor mržnje, kojim je on jednoj etničkoj grupi obećao krv i stradanje, ukoliko se ne povinuje njegovim asimilatorskim zahtjevima.

Jebo Kovačevića: četnik ko četnik. Đe god prevrneš balegu, ispod nje nađeš buljuk takvih.

Drugo je ovdje bitno.

Nakon kuge, u Evropi je uslijedila renesansa. Između ostalog i zato što su ljudi bili u prilici da se praktično i nepobitno uvjere u svu bijedu religijskih dogmi. Ništa slično neće se desiti u Crnoj Gori. Ova se zemlja nakon korona virusa vratila tamo gdje je tokom litija odlučno zakoračila: još dublje u prošlost. Naprijed u Srednji vijek. Umjesto u renesansu, u restauraciju.

Čega? Punu, trijumfalnu restauraciju srpskog nacionalizma i društva u čijem je centru crkva. Taj povratak u prošlost je samo naizgled u suprotnosti sa neoliberalnim politikama bivše vlasti. Razarajući državu i društvo, akumulirajući kapital u džepovima nekolicine, uništavajući srednju klasu i sprovodeći deindustrijalizaciju, neoliberalizam praktično vodi restauraciji feudalnog poretka i feuadalne “duhovnosti”- sa 5G mrežom.

Molim: obratite pažnju na sljedeću objavu Nebojše Medojevića, koji je svojevremeno diseminirao lunatičku objavu Dragoslava Bokana. Da, to je onaj fašista koji je saopštio da se radovao svakoj bombi koja je pala na Sarajevo- to je čovjek koji se radovao mrtvoj sarajevskoj djeci, njega je Medojević prenio.

Bokan je u mrtvoj prirodi na zidu prostorije u kojoj su predstavnici Vlade Crne Gore vodili razgovor sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve vidio Đavola, pa se raspisao o tome kao je Vlada Crne Gore popove pokušala uvesti u neku vrstu demonske klopke.

Medojević mu je dao za pravo i dodao: “Imamo posla sa satanistima i demonskim silama. Vrijeme je da crkva počne djelovati prema njima kao prema vojnicima Sotone. Egzorcizam!!!”. Isti Nebojša Medojević saopštavao je kako će birači morati da se odluče jesu li za “Hrista ili za Mila Đukanovića”?! Političko pravoslavlje nije nježno prema svojim protivnicima. Nebojša Medojević i Amfilohije Radović tvrdili su da se bore protiv – satanista.

Amfilohije je uzvikivao da predsjednik Crne Gore želi stvoriti “satansku crkvu”, te da on Crnu Goru želi pretvoriti u “demonsku, satansku zajednicu”. Amfilohije je ponavljao da vlast ide “bezbožnim, satanskim, antibožjim, antihristovskim…” putem.

Taj je sveštenik povukao direktnu paralelu između “grijeha” današnje Crne Gore i “grijeha” Jevreja: on je tvrdio da “oni koji danas upravljaju sudbinom ovog naroda nastavljaju bezbožni, satanski put gonitelja Hristovih, put Pilata, put ondašnjih Jevreja (podvukao A.N.) koji su razapeli Hrista”.

To što su ove Amfilohijeve riječi prošle praktično bez adekvatne reakcije javnosti, jasno govori koliko je religijski govor mržnje normalizovan u Crnoj Gori. Citirani antisemitski Amfilohijev ispad ovdašnja je javnost popila poput čaše vode. Riječi crkvenih velikodostojnika, pune mržnje, tretiraju se kao dogma. Umjesto da budu problematizovane, oni koji ih problematizuju bivaju izloženi javnom linču.

Medojević je, pak, Ranka Krivokapića, jednog od obnovitelja nezavisne Crne Gore označio kao “predstavnika duboke države i satanistu”. Medojevićev partner Andrija Mandić je svoje pristalice pozvao u sveti rat: “Budite Hristovi vojnici i budite spremni”, rekao je.

Optužba za satanizam koju su ponavljali Amfilohije i Medojević nije bila verbalni ekces – naprotiv, bila je bitan dio njihovog narativa. Izlišno je podsjećati da je to posljednji korak u dehumanizaciji buduće žrtve nasilja: oni koji su “Đavolova djeca” i “satanisti”, ne zaslužuju milost. Paralelno sa optužbama za satanizam, Demokratski front je iz skupštinskih klupa direktno prijetio nasiljem.

Napokon, šta ima loše u nasilju nad onima koji su “antibožiji” i “antihristovi”? Nije li takva vrsta nasilja dužnost “vjerujućih”? To je ono u šta religijski govor mržnje želi da ubijedi.

Upozoriću na nešto što je očigledno: nakon optužbi za satanizam ne slijedi politički dijalog i kompromis, nego nasilje nad “satanistima” – jer bi svaki kompromis sa njima i sam bio izdaja Boga i Hrista.

Narativ političkog pravoslavlja o Crnoj Gori i Crnogorcima prate tvrdnje najsličnije optužnici koju je srpski nacionalizam ispisao protiv muslimana, Bošnjaka. Rezultat te optužnice je, između ostalog, i genocid u Srebrenici.

U tom narativu, krivica Crnogoraca, kao i Bošnjaka, nije rasna, nije onakva kakvu je nacizam pripisao Jevrejima: jer i jedni i drugi su, tvrdi se, “srpskog roda”. Njihov grijeh je izdaja i “prevjera”: napuštanje jednog, “izvornog srpskog” identiteta i prihvatanje drugog.

Narativ ide ovako: Crna Gora je srpska zemlja. U njoj žive Srbi. Dio tih Srba izvršio je izdaju time što su primili islam i postali Bošnjaci. Njih je mitropolit Amfilohije nazivao lažnim ljudima lažne vjere. Govoreći o istorijski spornoj “Istrazi poturica”, pod čim se misli na pokolj muslimana u Crnoj Gori, Amfilohije je rekao: “Mnogi i danas prigovaraju kako je to smio vladika Danilo.

Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, s lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uha u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”. U pitanju je, po Amfilohiju, vrsta preventivnog genocida.

Drugi dio crnogorskih Srba je, kaže dalje rečeni narativ, izvršio izdaju time što je, uz pomoć komunista-satanista, formirao crnogorsku naciju. Za Crnogorce, koji su najbrojnija etnička grupa u Crnoj Gori, mitropolit Amfilohije tvrdi da su “komunistički nakot ili kopile”. Crnogorci su, kaže dalje Narativ, izdali tradiciju i vlastite pretke. Oni su, tvrdi se, izdali i Njegoša.

U Crnoj Gori, u kojoj je Njegošev “Gorski vijenac” svojevrsna sveta knjiga, vjerovatno uticajnija čak i od Biblije, optužba “Izdali ste Njegoša” ima snagu optužbe “Izdali ste Hrista” – one koja je bila upućena Jevrejima.

Crnogorci su, kaže dalje optužni narativ, baš kao i Bošnjaci, ne samo izdajnici nacije, nego i izdajnici vjere: oni su, tvrdi se, izdali pravoslavje. Pomenuti Nebojša Medojević je svojevremeno upozorio: “Ne možete iščupati pravoslavlje iz Crne Gore”.

Baš kao da to neko uopšte želi.

Da zaključimo: religijski govor mržnje, sa ili bez Kovačevića koji je tolika pizda da svaki put kada nešto lane nema muda da stane iza onoga što je rekao, itekako je prisutan u crnogorskom javnom prostoru.

Nakon uspjeha klerikalne kontrarevolucije koju je sprovela SPC u saradnji sa političkim partijama, dijelom medija i NGO-a, taj se govor rjeđe javlja kao posljedica bijesa, a češće kao dio startegije zastrašivanja i potvrđivanja pune društvene dominacije crnogorske vladajuće klero-politike.

Nacionalizam i mržnja ne samo da distorziraju osnovne poruke religije, nego ih iz korijena mijenjaju u vlastitu suprotnost.

Podsjetimo se; ovo je uprošćeni Dekalog.

Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud.

Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Ne ubij.

Ne sagriješi bludno.

Ne ukradi.

Ne reci lažna svjedočanstva.

Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.

Ne poželi nikakve tuđe stvari.

A ovo je Deset prostih nacionalističkih zapovijesti.

Ja sam nacionalizam, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje jugoslovenske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Kad počiniš zločin, pozovi se na naciju, Boga svog.

Slavi naciju svoju.

Mrzi im i oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Za svoj narod: ubij.

Za svoj narod: siluj.

Za svoj narod: ukradi.

Za svoj narod: laži.

Njihove žene su tvoje.

Njihova zemlja je tvoja. 

Ironija je ovdje očita i raskošna: oni koji su Deset Božijih zapovijesti izvrnuli naglavačke, onako kako satanisti izvrću krst, svoje žrtve optužuju za- satanizam. 

izvor CdM.me