ANDREJ Nikolaidis: To što mislite da ste o evropeizaciji dogovorili sa Mandićem može okačiti, “crnome mačku o rep”… (foto)
Nema čovjeka koji za sebe ne misli da je dobar. I oni koji čine zlo, čine to sa uvjerenjem da je dobro činiti zlo. Oni misle da je činiti zlo njihova etička dužnost.
Sma(t)ramo da smo dobar, miroljubiv narod. Ali, ljudi… Mi kažemo: spava ko zaklan. Sjećam se: ja kod mesara. Hoću da kupim neke šnicle za dijete. Mesar mi nudi jagnjetinu. Drži odrano jagnje za zadnje noge. Iz mrtve životinje još kaplje krv.
Ko puter je, veli, topi se u ustima. Onda mi, ne znajući više kako da mi predoči zašto neizostavno moram kupiti baš tu zaklanu životinju, kao konačni argument nakon kojega mi preostaje samo da izvadim novčanik, kaže: viđi ga, jutros je majku sisalo.
Mi smo ljudi koji su smislili izreku; udovica, s medom priganica.
Niko se nikad nije sakrio u jeziku. Jer jezik uvijek govori više no što smo smjerali reći.
Jezik ne opisuje, nego mijenja stvarnost. Baš kao što to čini i umjetnost.
OK, umjetnost podražava stvarnost. Ali najveća umjetnost i nije mimetska. Velika umjetnost je mnogo više od mimesisa.
Ona uspostavlja novu stvarnost. Nakon velike umjetnosti, mi takozvanu objektivnu stvarnost tumačimo kroz onu koju je nametnula umjetnost. Na isti način na koji budućnost retroaktivno određuje prošlost, velika umjetnost definiše stvarnost.
Koja je, uostalom, nesnošljiva bez umjetnosti.
Ne radi se o tome da umjetnost transcendira stvarnost, nego o tome da ona u stvarnost interveniše, zauvijek je mijenja. Kada se na kraju Fordovih „Tragača“ vrata kuće zatvore a Džon Vejn ostane sam, to nije scena koja dočarava, nego ona koja zauvijek mijenja našu ideju o tome kako izgleda usamljenost heroja. Džon Vejn nije glumio da bi ličio na stvarnost. Nego stvarnost mora ličiti na njega.
Zato je zajebana igra sa našim nacionalizmima i aktuelnom balkanskom trkom u naoružanju. Od Čehova znamo da puška koja je okačena o zid u prvom, mora opaliti u zadnjem činu.
Tenk koji si kupio danas, opaliće sutra. Nacionalistička retorika o „našem narodu i našoj zemlji“, prije ili kasnije, gomilu pripadnika naroda pošalje pod zemlju. Sve počne kao lak način za privlačenje glasača. A završi kao sahrana.
Do jednog trenutka, ti gospodariš svojom retorikom. Dok, neprimjetno, tvoja retorika ne zagospodari tobom. Pogledajte Dodika: njegova secesionistička prdnjava, kojom održava vlast, dovela ga je dotle da više nema izbora– on će ili pokušati secesiju ili vlast izgubiti.
Pogledajte DPS: oni su toliko govorili o tome da ih Rusi ruše, da i kada ih je srušio zapad nisu imali izbora nego da nastave da govore kako su pali kao ruske žrtve. Pogledajte Vučića: on toliko plače nad svim i svačim, a najviše nad sudbinom našeg sjevernog susjeda. Čovjek plače kao što drugi dišu.
Ako Vučić tokom neke šetnje vidi da je djetetu lopta sa srpskom zastavom pala u rijeku, ne znaš kolika će ga tuga obuzeti, ne znaš hoće li mu se od jada šta desiti. Niče je, recimo, nazdravlje Vučiću, jednoga dana krenuo u šetnju ulicama Torina. Gdje je sreo nasmrt pretučenog konja. Zaplakao je, kleknuo, zagrlio nesretnu životinju i potonuo u ludilo iz kojega nikada nije izronio. „Majko, glup sam“, bile su njegove posljednje riječi.
Time stižemo do poente ovoga teksta. Čovjek nije slobodan od jezika. Koji možeš koristiti da zavaraš, da slažeš. Ali na kraju, svako od nas postaje ono što govori. Ako dovoljno dugo govoriš ono što ne misliš, bićeš primoran da učiniš ono što nisi mislio učiniti. Naš jezik je naš istinski gospodar.
Andrija Mandić sa mjesta predsjednika Skupštine Crne Gore nastupa isključivo kao srpski nacionalni lider, nikada kao predstavnik svih građana Crne Gore. Ne-Srba, sa izuzetkom Rusa, osim kao figure neprijatelja, u njegovom jeziku nema.
Ma šta da bilo ko misli da je dogovorio sa Mandićem, u vezi njegovog i pozapadnjačenja njegove stranke, u vezi njegove i evropeizacije stranke mu – može to okačiti crnome mačku o rep.
Piše: Andrej Nikolaidis
izvor: aktuelno.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more