LJUBOMIR Filipović: Zdravko Krivokapić, Srbin i Crnogorac… (foto)
Zdravko Krivokapić Radio Televiziji Nikšić, potvrdilo je proročanstvo iz 2022. godine da ćemo ga od blata praviti. I njega i pokojnoga arhiepiskopa Amfilohija. Bilo jednom crnogorsko srpstvo. Nekad bilo, sad se pominjalo…
PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, vijesti, četvrtak, 30, 05. 2024… 13: 42… LJUBOMIR Filipović: Zdravko Krivokapić, Srbin i Crnogorac… (foto)
Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.
Zdravko Krivokapić, Srbin i Crnogorac
Da se neko vrati kroz vrijeme u 2020. godinu i pokaže mi ovaj uvod u tekst i kaže “ovo ćeš pisati kroz četiri godine”, ne bih mu vjerovao. I to najmanje zbog toga što svi znamo da se kroz vrijeme ne može putovati.
Kako smo došli do toga da je Zdravko Krivokapić u odnosu na Dritana Abazovića i Demokratski Front, oličenje crnogorskog patriotizma. Da se priśetimo kako je arhiepiskop Amfilohije govorio “da je vječna Crna Gora”. Davno prošla vremena. Zdravko je politički marginalizovan. Dritan isto. A Amfilohije se skoro više i ne pominje.
Imao je Amfilohije mnogo mana. Ima ih svaki čovjek. Nije mu mana što je bio Srbin, mana mu je što je bio aktivni saučesnik katastrofalne zločinačke politike koje su Srbija i do 1996. Crna Gora sprovodile na prostoru bivše Jugoslavije. Mana mu je što se te politike nikad nije odrekao.
I pored svih tih mana, Amfilohije je bio ponosit čovjek. Nije dao na sebe. Sa njim se u Beogradu nisu mogli sprdati i šegačiti. Nisu ga kao Milana Kneževića mogli dresirati i staviti pred kamere da zabavlja beogradsku “gospodu” ponižavajući sebe i svoju zemlju.
Nisu mogli ni Zdravka. Krivokapić se svojom pojavom nije uklapao u stereotipe o moćnim muškarcima u Crnoj Gori, ali je uspio da se odupre pritiscima iz Srbije. Poniženjima i uvredama koje su na trenutke bili gore od onih koje je dobijao sa crnogorske strane.
Sjetite se samo poniženja i pritisaka kojim mu je bila izožena familija u Beogradu. Za razliku od nekih drugih koji su brzo postajali super uspješni biznismeni u Beogradu, i još brže propadali. I opet je izdržao. Pratio je Amfilohijev put. Koji je na neki svoj čudan način bio lojalan Crnoj Gori. To se tek razumije sada kada se poredi sa Abazovićevom vladom i politikom Mandića i Kneževića.
Krivokapiću ovi komplimenti neće pomoći, naprotiv će mu se uzeti za zlo. Ali je on svojim intervjuom dao zalog da se u Crnoj Gori stvari normalizuju. Ne traži niko od crnogorskih Srba da prestanu da budu Srbi. Ne moraju ni da vole Crnu Goru, ali ne bi trebalo da budu u državnoj službi države koju žele da ugase.
Vučić je redefinisao srpstvo u Crnoj Gori. Ono više nije crnogorsko srpstvo, tj. ono što ideolozi srpskog nacionalizma zovu “integralno srpstvo”. Ideologija crnogorskog srpstva je bila agresivna i htjela je da se postavi dominantno u odnosu na “druge srpske zemlje”.
Crnogorci su tako vladali Srbijom, dominirali državnim aparatom i organizovanim kriminalom. Vučićev režim je taj dominantan položaj krune srpstva i srpske Sparte anulirao.
Danas su crnogorski Srbi postavljeni na mjesto koje im po mišljenju nove elite u Beogradu pripada – na periferiju. Forsiraju se tipovi poput Kneževića i Dajkovića, koji se poklapaju sa komičnim stereotipima o Crnogorcima kao maloumnim i naivnim gorštacima, koji govore nepravilnim srpskim jezikom.
Na duže staze će ova politika biti katastrofalna za srpski identitet. Svi oni koji se ne uklope u Vučićeve kalupe će polako ili sigurno biti odgurnuti od srpskog identiteta. To može biti prilika za Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo da integrišu (ne asimiluju) srpsko stanovništvo i stvore koliko-toliko stabilna društva, čija će socijalna kohezija istisnuti Vučićeve lojaliste na političku marginu.
Toliko za danas i za ovu neđelju. Čitamo se ponovo u poneđeljak.
S poštovanjem,
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM- a…
izvor CdM.me