Danilo Kalezić: Staljinizam sad, Pavle Đurišić sjutra… (foto)
Suština Milatović&co nasrtaja na kolektivno sjećanje prvi je čin pune rehabilitacije kvislinštva, jedine ideologije koju je promovisala litijaška kontrarevolucija 2020.
Nepostojanje konkretne političke agende nije bio alibi predsjedniku Jakovu Milatoviću da otvori temu logora Goli otok. Naprotiv, riječ je o dobro pripremljenoj i koordinisanoj akciji poznatih aktera, koja u konačnici ima rehabilitaciju kvislinga iz Drugog svjetskog rata, na čelu sa ratnim zločincem Pavlom Đurišićem i njegovom zločinačkom, kvislinškom vojskom.
Istovremeno, tema Golog otoka, koja se pod krinkom zaštite ljudskih prava nekadašnjih pritvorenika servira crnogorskoj javnosti, ima za cilj da ponovo probudi rusofilstvo kod građana Crne Gore.
U svom obraćanju, predsjednik Milatović dekontekstualizuje istorijski događaj(e), ne pominjući ništa od specifičnih okolnosti koje su, tokom nacionalistickog ludila devedesetih, instrumentalizovane za nadgradnju proruskog sentimenta.
Označavajući to “crnom tačkom u istoriji Crne Gore”, predsjednik nastavlja da gradi narativ o nedužno utamničenim Crnogorcima koji su, je li, kažnjavani ne zbog izdaje zemlje nego zbog ideala i(li) političkih uvjerenja. Milatović tako dodatno podgrijava tipično crnogorsko palanačko guslanje o “slušanju radio Moskve i neuzvraćenim emocijama”.
Pritom, predsjednik Milatović i njegovi NVO podržavaoci namjerno prećutkuju da je cijela golootočka saga dio šire istorijske drame, koja je dovela do vjerovatno najznačajnije odluke u istoriji druge Jugoslavije: napuštanje Staljinovog lagera. Time je otvoren put izgradnji državnog sistema, koji je po mnogo čemu bio liberalniji i ekonomski prosperitetniji od onih u Mađarskoj i Rumuniji.
Srećna nam revizija – i istorije i pameti!
Inicijatori ove po crnogorsko društvo veoma opasne ideje prećutkuju i to da je tadašnja Jugoslavija bila pod konstantnom prijetnjom sovjetske invazije, da su tenkovi Varšavskog pakta mjesecima stajali pred jugoslovenskim granicama… O puškaranju između graničara da ne govorimo.
Ono što se desilo Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968. Jugoslaviji je prijetilo te 1948. U takvoj atmosferi značajan dio tadašnjeg crnogorskog rukovodstva i građana imao je namjeru da raširenih ruku dočeka tenkove druge države. Ti su ljudi morali biti izmješteni i kažnjeni.
Naravno, niko normalan ne polemiše sa činjenicom da su u logorima ljudi mučeni, da se sa njima postupalo nehumano, sramno i zvjerski, drugim riječima, “protiv staljinizma se borilo staljinističkim metodama”. Ipak, to ne mijenja jedno: u logore nisu slate demokrate i borci za ljudska prava, nego, većinski, izdajnici i staljinisti.
U tom smislu, antiistorijski i nenaučno je ove događaje posmatrati iz prizme današnjice, jer je to recept za analizu koja navodi na pogrešne zaključke, čak i kod dobronamjernih.
Pitanje za šira antropološka i sociološka istraživanja je sami koncept državne i nacionalne izdaje koju smo u Crnoj Gori gledali bar tri puta u “kratkom” 20. vijeku, a koja novu pojavnu dimenziju danas demonstrira na svakom koraku.
Uostalom, rječnik i optužbe na račun jugoslovenskog rukovodstva u Rezoluciji IB-a iz juna 1948. godine (na koju je, treba li podsjetiti, odgovorio Crnogorac Milovan Đilas) podudaraju se sa rječnikom i optužbama Rusije iz 2015/16. na račun crnogorskog državnog vrha zbog namjera da zemlju uvedu u NATO.
Na te je optužbe odgovorio predsjednik Milo Đukanović, koji je 2023. i zbog toga kažnjen.
Suština Milatović&co nasrtaja na kolektivno sjećanje prvi je čin pune rehabilitacije kvislinštva, jedine ideologije koju je promovisala sama litijaška kontrarevolucija 2020. Sljedeće je izjednačavanje partizana i četnika, sve sa ciljem da se tobože zaštite ljudska prava. Uostalom, zar se na fočanskom mostu nije klalo u ime ljudskih prava?! Posebna podlost su obećanja “ispod glasa” da će se, tokom istog procesa, rehabilitovati Krsto Popović. Tom se opasnom lukavošću baca prašina u lice naivnim Crnogorcima.
Sve u svemu, šturo obraćanje predsjednika Milatovića i njemu bliskih NVO potvrđuju da vladajuće elite, ideološki ukorijenjene u dvije izdaje – četničkoj i ibeovskoj – danas dominantni kreiraju i usmjeravaju državu koja se, barem deklarativno, bori za ulazak u klub razvijenih evropskih demokratija.
Srećna nam revizija – i istorije i pameti!
izvor: analitika.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more