DRAGAN Bursać: Fašistima u Srbiji najviše smeta Dinko sa Belvedera! (foto)

“Progutali bi oni nekako svoj ponos i svoje komplekse i podržali Dinka ali ne mogu zbog njegove majice na kojoj piše Belveder! Jer je Dinko beskompromisni antifašista, koji je vidio da se iza “boraca protiv korupcije“ u Crnoj Gori kriju četnici, sve sa Crkvom Srbije kao krovnom svetosavskom sektom. Nije on sjedio u Novom Sadu i teoretisao (a mogao je), no je došao na Cetinje, na Belveder i svojim primjerom pokazao kako se bori protiv tiranije srpskog sveta.“

Dinko Gruhonjić

Dobro, svima je jasno da je u Srbiji na djelu klasični linč i progon profesora Dinka Gruhonjića iz svih raspoloživih nacističkih oružja i oruđa. Srbija-sigurna kuća za ratne zločince – u kojoj zombirani četnici ponovno jašu pokazuje (po ko zna koji put) svoje odistinsko skaredno ruho, a koje urliče samo jedno – svako drugačiji RAUS, pješke iz Srbije ili će završiti dva metra pod zemljom.

Naredni korak iliti Six Feet Under

Kažem, dobro, ne zato što je dobro, nego što je progon Dinka Gruhonjića, Ane Lalić i Aide Ćorović postao opšte mjesto ne samo u Srbiji-nego i u regionu, pa mi se ponekad čini da svi ti silni internet voajeri svih provenijencija samo čekaju “naredni korak“.

A naredni korak nije Dinkov otkaz na novosadskom Filozofskom u režiji Vučićeve “nejači“ sa državnim legitimacijama, majicama ubica i zločinaca, koja se lažno predstavlja kao studentarija. A ne! Sljedeći korak je ili protjerivanje Dinka ili nešto “mnogo gore“. A to “mnogo gore“ je ništenje njega kao ljudskog bića u najbukvalnijem smislu, strah me jače riječi.

“Njihov minimalni cilj je da me izbace sa fakulteta, srednji cilj im je da me izbace iz Srbije, a maksimalni cilj im je da me izbace sa planete. U to nema nikakve sumnje. Za svaki od ova tri cilja koji mi se desi optužujem Aleksandra Vučića i režim Srpske napredne stranke“, sublimira jako dobri sam profesor Gruhonjić za BUKA portal šta mu se dešava nakon sada već čuvenog dubrovačkog festivala REBEDU od prije mjesec dana.

Šef i kerovi

I kažem, sve smo mi to već čuli što se tiče Države Srbije (obje riječi velikim slovom) koja je odavno slobodu govora kidnapovala od svojih građana i koja je jedan veliki ustavno-pravni nasilnički rijaliti sa osobom sumnjivog mentalnog statusa na svome čelu. A kakav šef takvi i podanici.

Dojučerašnji šef srpske BIA Aleksandra Vulin, proruski čovjek broj jedan urliče tako nazivajući Gruhonjića „ološem“ koji „predaje našoj deci i truje ih mržnjom koju oseća prema Srbima i Srbiji“.

Čuje se sa druge strane iz Skupštine Srbije, iz usta Milenka Jovanova kako se Gruhonjić „poistovećuje sa ustaškim zločincem Dinkom Šakićem“.

Odmah potom “momci” (čitaj Vučićevi izvođači radova) pozivaju Studentski parlament Univerziteta u Novom Sadu da Filozofski fakultet otpusti Gruhonjića zbog „govora mržnje“.

Vojislav Šešelj u maniru starog DB-ovca za to vrijeme čita imena i prezimena ljudi koji su podržali Gruhonjića.

Na srpskim televizijama sa nacionalnom frekvencijom vodi se TV hajka u realnom vremenu čiji je cilj ništenje (opet me strah prejake riječi) Dinka Gruhonjića.

Pohvale vrijedno, regija, onaj njen misleći dio se odvažio da se uspravi na zadnje (i jedine noge, nadam se), da pokaže kako nije submisivna grupa samoironičnih i samodopadnih ljudi, koji u foteljama nabijaju hemoroide i taj misleći dio je jasno i glasno kazao – DOSTA JE! Dosta je više sa ucjenama, sa lažima, sa progonom antifašista kakav jeste Dinko Gruhonjić, dosta je harangi i Kristalnih noći na srpski način, dosta je getoiziranja ono nešto malo zdravog razuma…

Dosta je!

Eh, kad bi sve bilo tako jednostavno. A nije!

 Dosta je, osim kad nije, a Belveder žulja oči

Vidite, uporno, i uporno, i uporno izostaje podrška profesoru Gruhonjiću od strane onih koji sami sebe zovu ljevičarima, a zapravo su grupe putinovski staljinista na regionalnim državnim sisama, ili su nakupine NGO neradnika i ljenjivaca, a kojima smeta Dinko, ne zbog otpora Vučiću, Bože sačuvaj, no zbog podrške zdravorazumskim ljudima u Crnoj Gori, koji su ustali protiv litijaša. Smeta im Dinko, da pojednostavim, koji se borio protiv URE, DF-a, Crkve Srbije i ostalih podmetačina srpskog sveta!

Progutali bi oni nekako svoj ponos i svoje komplekse i podržali trenutno najugroženijeg čovjeka u regiji i makar pustim lajkom rekli, da “ne može više to tako“, ali ne mogu zbog Dinkove majice na kojoj piše Belveder!

E to je ono što žulja naše kvaziljevičare, srednjaše, to je ono što im ne dopušta da stanu u zaštitu Dinka Gruhonjića!

Jer je Dinko beskompromisni antifašista, koji je od prvih dana 2020. vidio da se iza “boraca protiv korupcije“ u Crnoj Gori kriju četnici, sve sa Crkvom Srbije kao krovnom svetosavskom sektom. Nije Dinko sjedio u Novom Sadu i teoretisao o budućnosti ljevice (a mogao je), no je došao na Cetinje, na Belveder i svojim primjerom pokazao kako se bori protiv tiranije srpskog sveta.

Suzavac umjesto tamjana

“S pucnjima smo paralelno slušali crkvena zvona. Crkva Srbije već odavno u Crnoj Gori ima status paravjerske, ali i paramilitarne organizacije. Popovi su brže otišli nego što su došli. Cetinjani i njihovi prijatelji su nastavili da se guše u oblacima suzavca. Suzavac umjesto tamjana. Amin i aferim“, napisaće tog 5. septembra 2021. na Cetinju profesor Gruhonjić.

Eto, to mu ne mogu oprostiti srednjaši svih provenijencija.

A kakvi su, najbolje svjedoči najnovija koalicija ili pokušaj iste u kojoj će biti DS i Dveri. Pa je valjda svakome normalnom jasno da u Srbiji ne postoji opozicija, čast izuzecima, no interesne sukobljene grupe, koje bi malo da “nedaju Kosovo“, malo da otimaju Crnu Goru, malo da litijaše, malo da se ljube sa Dodikom i Rusima.

A to Dinko nije i protiv toga se bori!

E zato je, između ostalog,  grupa nikogovića, koja se zove javnim radnicima u Srbiji potpisala najnovije pismo kojim se, pazite sad, “kritikuje podrška akademske javnosti Gruhonjiću“.

Imena, odavno znana, utkana u armaturu i temelj zavojevačkog projekta srpskog sveta:

Miloš Ković, Časlav Koprivica, Slobodan Antonić, Ratko Ristić, Jovan Janjić, Leon Koen, Branislav Ristivojević, Slobodan Samardžić, reditelj Emir Kusturica, poslanik Aleksandar Pavić, arhitekta Dragomir Acović i drugi.

I sve će oni oprostiti Dinku, ali onaj Belveder nikad! Što govori ponešto o odnosu i doživljaju Srbije prema Crnoj Gori.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

izvor: cdm.me