DRAGAN Bursać: Je li MILE Dodik donio RAJU Mandiću, na potpis Deklaraciju za stvaranje “Saveza srpskih zemalja”? (foto)

Svako usvajanje ovog sporazuma, upamtite to, biće početak haosa. Biće to borba za teritoriju, na pogonsko gorivo tuđe krvi i to vam je to u srpskom svetu, pardon u Savezu srpskih zemalja.

Ili što reče Dodik juče u Podgorici, “pozivam sve ljude srpske nacionalne pripadnosti da se posvete našem nacionalnom identitetu.“

I dok Milojko Spajić leluja po Briselu, ne znajući gdje mu partija počinje, a gdje završava, u zemlji se dešava haos, a ne tiče se samo PES-a u poluraspadu. Elem, kažem, neko u Briselu, a neko u Podgorici.

Podgorica preko Minska i Moskve

Konkretno, u Podgoricu je stigao notorni Milorad Dodik u poluprivatnu posjetu četničkom vojvodi Andriji Mandiću, zaposlenom na mjestu glavnog čekićara crnogorske Skupštine.

Ako znamo da je Dodik pod američkim i britanskim sankcijama, te da može putovati samo u Rusiju, Bjelorusiju i Srbiju, onda njegova posjeta Crnoj Gorine govori gotovo ništa o Dodiku, ali kazuje sve o (osvježenim) vlastima u Podgorici, koje nonšalantno primaju Putinovog oficira za vezu, a koji se, gle čuda, upravo vratio iz posjete Putinovoj Rusiji.

Čitaj, primao je direktive– kako dalje destabilizirati ionako klimav Balkan i kako stopirati ionako štucav put prema EU i BiH i Crne Gore.

E sad, nije Dodik došao praznih ruku, a ne! Donio je plan puta u pakao, ili kako mu tepa “predlog sporazuma o specijalnim vezama RS-a sa Crnom Gorom“.

A znate li vi što je taj papir?

Šta je Deklaracija za “Savez srpskih zemalja“?

Hajmo se vratiti u decembar prošle godine kada se javna tajna o budimpeštanskom sastanku Andrije Mandića sa Nenadom Stevandićem, prvim čekićarem Skupštine RS-a, izlila u javnost. Poluzvanična informacija je glasila kako su Andrija Mandić, Vladimir Orlić i Nenad Stevandić potpisali Deklaraciju za “Savez srpskih zemalja” koja predviđa “integrisanje ovih teritorija u zajednički državni entitet”.

Tada je Stevandić zapjenjeno demantovao čitavu stvar.

Naravno, što bi drugo Stevandić nego demantovao očiglednost. Iz novinarske prakse znam da sve što ovaj politički diletant demantuje ispostavi se vrlo brzo kao stopostotna istina. Pa tako s ogromnom vjerovatnošću možemo govoriti kako je baš u Budimpešti u decembru udaren temelj, onaj najopipljiviji srpskog sveta, odnosno saveza srpskih zemalja koje uključuju Srbiju, Republiku Srpsku i Crnu Goru.

A osim deklaracije to potvrđuju i dvije stvari koje nikako nisu slučajnosti i koje se upravo sad dešavaju:

Prvo, Stevandić je nedavno bio u Podgorici kao prethodnik, odnosno teška konjica Milorada Dodika, a drugo, Dodik se nekako uvijek pojavljuje u paru s Evropskim komesarom za evropsku politiku i pregovore o proširenju Oliverom Varheljijem.

Ako znamo, a trebali bismo znati, da je Dodik upravo preko Varheljija za prazno obećanje glede usvajanja dvije strategije u novembru dobio EU projekte od 600 miliona eura, onda se Varhelji pojavljuje kao neka vrsta podrške Miloradu Dodiku.

Preciznije, Varhelji je baš juče u Podgorici kako bi dao legitimitet, i to onaj evropski, Miloradu Dodiku, dok Dodik zapravo donosi Putinov papir, na kojem je već i njegov, i Stevandićev, i, očigledno, Vučićev potpis na oficijelno stvaranje srpskog sveta ili kako u famoznoj deklaraciji stoji “savez srpskih zemalja”.

Eto to je sve igranka oko koje se juče digla gungula i zbog koje je Dodik trpio uzvike “fašisto” iskrenih građana Crne Gore na ulicama Podgorice, koji su ‘(pred)osjetili zlikovački smrad.

Dodikovo je bilo da uruči dokument kolegi i ideološkom sabratu Mandiću, a ovaj će vidjeti što će s njim.

Šta će Mandić sa deklaracijom?

Pa pokušajmo odgovoriti na prvo pitanje, šta će Andrija Mandić sa papirom koji možebitno određuje budućnost ne samo njega kao političke figure nego i cijele Crne Gore. Ako se pitaju njegovi glasači stvar je jasna – Crna Gora treba da se pridruži Srbiji i RS-u i da napravi pakleni trijumvirat, koji vodi ravno u prvu polovinu devedesetih.

Mandiću ostaje da se zamisli nad sudbinom Države članice NATO pakta a to, podsjećam, jeste Crna Gora i da isprati makar formalno EU priču koju vodi razroki PES, NE PES tandem “Spajić na zapadu“, “Milatović na istoku“.

Nego, kako je to Dodik sve upakovao?

Prvo je kazao kako je u Podgorici da kao predsjednik RS podrži mir, stabilnost i razvoj Crne Gore i njeno opredjeljenje za članstvo u Evropskoj uniji:

“Mi smo u RS opredijeljeni za EU i kao BiH smo kandidati. Očekujemo da kroz neke reforme dođemo do statusa posmatrača. Evropski put ne može biti nauštrb identiteta i ne može propagirati jedinstvenu BiH. BIH može po uzoru na Belgiju ući u EU”, poručio je Dodik.

Ovo vam je isto kao da je rekao, nema ništa od EU puta, ali eto moram nekako pred Varheljijem upakovati Deklaraciju za “Savez srpskih zemalja”!

Za one koji još nisu sabrali dva i dva i koji ne znaju da li je Dodik u posjeti zbog EU ili zbog srpskog sveta, Dodik je bio još precizniji:

“… moja pozicija zahtijeva da podržavam Srbe ma gdje bili. Kao što uvažavamo crnogorsku zajednicu u RS, imao pripadnike te zajednice na vlasti. Očekujemo da i srpska nacija u Crnoj Gori na taj način bude zastupljena. Vjerujem da može da se izgradi prihvatljivije društvo, da ne budu diskriminirani kad je u pitanju zapošljavanje. Ranija vlast u Crnoj Gori priznala Kosovo nauštrb volje Srba”, tvrdi on.

Kada kaže “očekujem da i srpska zajednica u Crnoj Gori na taj način bude zastupljena”, Dodik najvjerojatnije misli na južnu Republiku Srpsku, koja se i ne mora tako zvati i koja može ostati Crna Gora, dok je srpska, dakako.

E zato Deklaracija za savez srpskih zemalja!

Naravno, očekujem silne demantije, mada ne tako jake kao u decembru, očekujem da će se svi upinjati pričom o energetskom projektu “Buk-Bijela“ kao nosećoj temi razgovora, ali ono što se sada radi je opet unormaljivanje nenormalnog, a to između ostalog znači da će nekakav ugovor o specijalnim i paralelnim vezama, kakve već ima RS sa Srbijom, biti vrlo brzo na skupštinskim stolovima i u Spajićevom i Milatovićevom kabinetu. Pa ko voli…

A svako usvajanje ovog sporazuma, upamtite to, biće početak haosa i neće imati, kao što nikad i nije imalo veze sa ekonomijom. Ostaje surova ideologija, borba za teritoriju, na pogonsko gorivo tuđe krvi i to vam je to u srpskom svetu, pardon u Savezu srpskih zemalja.

Ko to ne vidi, ili ima umanjene mentalne sposobnosti ili je samo zlonamjerni korisni idiot.

Ili što reče Dodik juče u Podgorici, “pozivam sve ljude srpske nacionalne pripadnosti da se posvete našem nacionalnom identitetu.“

A vi znate kako priče o pozivima na “srpsku sabornost“ obično završavaju.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

izvor: cdm.me