MIODRAG Vlahović: Evropska agenda, malo morgen! (foto)

Slučajni predsjednik Jakov Milatović je napustio Pokret “Evropa sad!”…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, nedelja, 24. 02. 2024… 00: 32… MIODRAG Vlahović: Evropska agenda, malo morgen! (foto)

Time je prestao da bude potpredsjednik premijeru Spajiću u organizaciji čije ideološko, političko i profesionalno šarenilo i raznolikost nije bilo moguće sakriti još od osnivanja.

Za analizu glavnih razloga koji su naveli Milatovića na ovaj (ne)očekivani potez biće potrebno malo vremena – kada bude jasnije što su i đe su njegove nove, tj. iskrene pozicije i stavovi.

Ali, da budemo iskreni, ti razlozi nisu od kapitalnog značaja u novonastaloj situaciji. Milatovićevo neiskustvo, nezgrapnost i nesnalaženje u političkim i diplomatskim komunikacijama je javna tajna. Njegova pretencioznost i nespremnost na saradnju takode. O dubini njegovog znanja, uključujući njegovo legendarno “poznavanje” jezika, ne treba trošiti riječi.

Crna Gora ulazi u novu spiralu krize. Milatovićeva ostavka nije ni razlog, ni povod za to. Ona je, jednostavno, samo objava onoga što se više nije moglo sakriti.

Izlazak iz članstva vladajuće partije ima bar dvije mnogo značajnije karakteristike nego što su personalne i političke insuficijencije slučajnog nam predsjednika.

Na prvu lucidno ukazuje Nikola dr Samardžić, koji već komentariše na društvenoj mreži X da je ostavka, zapravo, početak nove faze, tj. novog državnog udara.

Pošto naš prijatelj iz Beograda voli da se lapidarno i kondenzovano izražava- da razlučimo: ostavka dolazi u predvečerje najavljene rekonstrukcije Vlade, u kojoj Vučić- Mandić osovina želi da cementira svoj uticaj na vlast (tj, preciznije, svoju neproklamovanu, a faktičku vlast, i u Skupštini, i u Vladi), u čemu, od početka, imaju jasnu logističku i političku potporu Milatovića.

U toj su družini, svakako, i Demokrate i SNP, koji žele da sačuvaju i kontrolu nad bezbjednosnim sektorom (Abazović bi onda mogao da odahne, nar na kratko). Za uticaj na tužilaštvo i pravosudni sistem bi, time, bio otvoren prostor.

Druga posljedica – da ne zaboravimo gospodina Varhelji Olivera – se tiče zvučno i bučno najavljene evropske agende, odlučnoh skokova u budućnost i super-ambicioznog (i propagandnog!) roka za ulazak u EU 2028. godine.

Malo morgen, kako je umio da kaže jedan ratni zločinac, koji je zapravo, još uvijek, i Vičićev, i Mandićev, pa i Milatovićev heroj. Samo što tu naklonost predsjednik države koji više nije potpredsjednik stranke više voli da izrazi kroz izlive oduševljenja i privrženosti prema onome koji je Miloševića pratio do kraja – Momir Bulatović.

Milatović je svojim potezom izazvao novi ciklus političkih borbi unutar avgustovske većine. Umjesto (retoričke) borbe za poglavlja i evropske standarde – gledaćemo, uskoro, hvatanje za guše – i figurativno, a, bojimo se, i bukvalno.

Drugoga načina ta politička kultura niti zna, niti poznaje.

Crna Gora ulazi u novu spiralu krize. Milatovićeva ostavka nije ni razlog, ni povod za to. Ona je, jednostavno, samo objava onoga što se više nije moglo sakriti.

(Autor je vanjskopolitički komentator Pobjede)

izvor Pobjeda.me