BOJAN Đuranović: Je li bilo medijskog spina u njegoševskoj Crnoj Gori? (foto)

Još iz vremena Sun Tzuove knjige „Umjetnost ratovanja“, iz V vijeka nove ere, razvijale su se tehnike i taktike ratovanja, ali ono čega se niko nije sjetio i za šta mu treba odati počast, jeste Vučićeva ideja da se Crna Gora osim bombama, poput kralja Petra, može napasti i budalama…

PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, vijesti, subota, 24. 02. 2024… 11: 32… BOJAN Đuranović: Je li bilo medijskog spina u njegoševskoj Crnoj Gori? (foto)

Princip prezumpcije nevinosti je postulat na kojem počiva kompletna pravna nauka i praksa. Niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno. Jednostavno, nedvosmisleno, moralno i nadasve ispravno.

Kod nas očigledno važe neki drugi principi, ukoliko se uopšte može nazvati principima reagovanje rulje potpirene i promovisane velikim brojem medija.

U Crnoj Gori kriv si sve dok se ne dokaže da nisi, nakon čega prelaziš u zaborav. Mediji će te razvlačiti po naslovnicima podmećući ti raznorazna logična i nelogična nepočinstva, crtaće ti metu na čelo, često i cijeloj tvojoj porodici, a rulja će bacati kamenje na tebe sve se kunući u svetinje i hrišćansku dobrotu.

I, kada te izmrcvarenog, prokazanog i psihički uništenog sudovi, nakon višegodišnjeg procesa, proglase nevinim, oni isti mediji neće objaviti ni slova, već će te smjestiti u najtamnije dubine arhiva da ti se zagubi svaki trag. A, masa ko masa, glupava i željna krvi još će ti neko vrijeme dobacivati na ulici, radiće to i tvojima i često ćeš čuti komentare iza leđa koji govore da si sigurno kriv, jer „ne bi novine onoliko pisale da nije bilo ništa“. 

Ovi „osvježivači“ šta god da učine, pogotovo nešto naopako, pozivaju se na njegoševsku Crnu Goru i kažu to je tako tada bilo

Vremenom će i to utišati i zaboraviće svi. Svi osim tebe. Nekada ćeš, slučajno, naići na one koji su te osudili prije sudija i pitaćeš ih onako ljudski– ZAŠTO? Oni će spustiti pogled i kroz bradu promrljati ono što si ti već od ranije znao: E, šta da ti kažem, bilo je politički korisno.

Ne znam kada smo postali ovakvo nikakvi ili, bolje reći, kada smo ostali bez empatije i đe su nestali oni naši etički kodovi koji su stvarani viševjekovnim životom u ovom kršu. Naš DNK je od milosrdnog i istinoljubivog postao osvetnički i zvjerinjski.

U ovim vremenima promjena, politička hapšenja i progoni su najintenzivniji. Oni koji dolaze žele da se pokažu kao sposobni i zaslužni vlasti koju su dobili, a recepet je uvijek isti. 

Da biste nešto suštinski promjenili nabolje trebaće vam osim velikog truda i znanja (a često fali oboje) i određno vrijeme. A, vrijeme je ono čega oni nemaju jer znaju da kako su došli tako, preko noći, mogu i otići, pa se odlučuju za provjereni metod brzog sticanja popularnosti. Sistem tripoda. Smijeni – hapsi – medijski satanizuj.

Znaju oni (makar ogromna većina) da će se sva ta haranga završiti odbačenim presudama i novčanim obeštećenjima koja ćemo platiti mi, građani. A, i pošteno je da mi platimo, jer mi smo ove i doveli, zar ne?

Ako kanite da uništite neku državu, možete to uraditi na više načina. Možete joj direktno objaviti rat, pa krenuti sa vojskom da je osvajate.

Možete, u novije vrijeme, da je bombardujete projektilima dugog dometa. A, možete i to uraditi na nekoliko sofisticiranih načina- da razvijete mrežu špijuna i domaćih izdajnika koje ćete privoljeti da rade protiv svoje države novcem i ucjenama, pa na osnovu dugoročnog plana pokušati da tu neku državu uništite iznutra.

Ima, naravno, još puno varijanti, podvrsta i varijacija na temu kako poraziti neprijatelja i kako mu uništiti državu. Još iz vremena Sun Tzuove knjige Umjetnost ratovanja iz 5. vijeka nove ere razvijale su se tehnike i taktike ratovanja, ali ono čega se niko nije sjetio i za šta mu treba odati počast jeste Vučićeva ideja da se Crna Gora osim bombama, poput kralja Petra, može napasti i budalama.

Budalama i konstantnim urušavanjem moralnih načela. Svakodnevno gledanje izopačenosti koje nam se nude kroz razne Pinkove i Hepijeve sadržaje bile su samo priprema da od nas polako stvore osobe kojima to postaje normalnost, a kada se to desi bez ikakvog problema ćemo kao sasvim normalno primiti informaciju da su nam premijer i predsjednik Skupštine državljani druge države, sa tamošnjim prebivalištima, kao i da nam predsjednik države ni na jednom padežu ne zna koje je državno uređenje države čiji je predsjednik. 

A, nećete se čuditi ni najnovijem činu premijera Spajića, koji valjda inspirisan Stjuartima iz čuvene škotske Crne večere, u istom trenutku jednu ruku, partnersku, pruža predstavnicima sindikata prosvjete, dok drugom predaje krivičnu prijavu protiv njih.

I, to sve dok prosvjetari primaju najniže plate u državi a jedan malo „viši“ prosvjetar u Kotoru na Pomorskom fakultetu primi za posao saradnika u nastavi 5.985.08€. Ala je taj sarađivao (svaka mu čast) u nastavi naravno.

Sve nam je to postalo normalno, zato ne nasijedajte na medijsko-tužilačke kampanje, ili čim vidite da su mediji „uprli“ svim snagama da nekog proglase krivim znajte da je taj sigurno nevin.

Nego, ovi „osvježivači“ šta god da učine, pogotovo nešto naopako, pozivaju se na njegoševsku Crnu Goru i kažu to je tako tada bilo. Odakle crpe toliku količinu izvora i čini se nekada autentičnih sjećanja kako je bilo za vrijeme Njegoša, zaista ne znam. 

Jedino ukoliko vjerujete u reinkarnaciju pa pomislite da je neko od njih reinkarnat Iva Vrane, jedino tako nekako… mada, i to je manje moguće jer sveštenici njihove religije ne vjeruju u reinkarnaciju, a kako se ponašaju teško da vjeruju i u Boga ali to je za neku drugu priču.

Nego, evo da pročitate kako se zaista ponašalo, konkretno sudilo o umiru krvne osvete u pravoj njegoševskoj Crnoj Gori, iz pera Francuza Frileja i Crnogorca Vlahovića, objavljenom u knjizi Sovremennaja Černogorja, Petrograd, 1876:

Prije izricanja presude počinje takozvani ples krvi (tanci krvi). Prisutni se skupe u krug (kolo) i počnu izvoditi lagane, melanholične pokrete. U krug uvode ubicu koji ide četveronoške, a oružje kojim je usmrtio žrtvu privezao je na uzicu. 

Ubica, u trenucima kada plesači izražavaju prezir prema njemu, triput glasno izgovori: “oprostite”. Tada najbliži srodnik ubijenog moli najistaknutijeg sudiju da sramno protjera ubicu. Sudija ga udari nogom i tako obori na zemlju. Tada ubica tužnim glasom viče: “Oprostite Boga radi”. 

Polako ples prestaje i čuju se riječi sažaljenja. Najbliži srodnik ubijenog podiže svog neprijatelja i uzima njegovo oružje. Zatim ga poljubi i prisutnima kaže: “Ovaj čovjek više nije moj neprijatelj. Od sad on će biti moj prijatelj, moj brat i ne samo moj nego i svih srodnika našeg dragog ubijenog. Tada na dva dijela lomi srebrni novac i jednu polovinu daje svome novom bratu. 

Obojica će pažljivo čuvati ove dijelove novca kao uspomenu na njihovo izmirenje. Najzad najstariji sudija saopštava kaznu, odnosno cijenu prolivene krvi. Cijena se kreće između 50 i 54 cekina od kojih jedan dio pripada crkvi, drugi za pokrivanje sudskih troškova, a treći ostaje porodici ubijenog.
Umir se završava bogatom gozbom i veseljem. Troškove plaća porodica ubice.

izvor Portal Aalitika.me