Isto koliko je netačno poređenje Andrije Mandića sa Dalaj Lamom toliko je netačna optika države prema svima ostalima koji dijele sudbinu prosvjetnih radnika, na ovaj ili onaj način…
PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, vijesti, četvrtak, 22. 02. 2024… 12: 32… DANILO Marunović: Ko je Dalaj Lama? (foto)
Prosvjetni radnici stupili su u štrajk! Iza njihovih parola stajao je štit besprekornog legaliteta. Ljudi su tražili ono što im zakonom (granskim ugovorom) pripada, a uporno to nisu dobijali. Morali su da “izađu na ulicu” i započnu strajk- najstariju formu građanske neposlušnosti.
Izašli su, bez ikona, pjesama-tužbalica za Kosovom, ratnih heroja, etno nacionalizma i romantizma. Izašli su kao građani! I pobijedili!
Međutim, kakva je bila prva reakcija države prema tom štrajku? Takva da je politika ušla među prosvjetare, podijelila ih na one koji će štrajkovati i one koje neće. Zatim je država tužila Sindikat prosvjete. Onda su policajci (poput dešavanja u Rožajama) uskakali u zbornice i fotografisali štrajkače. Nijedan dogovor pred kamerama, ni rukovanja, neće izbrisati ta dešavanja.
Prekida se štrajk: Sindikat prosvjete prihvatio prijedlog…
Klasičan gest totalitarne diktature! Naravno, neko dovoljno pametan je u timu predsjednika Vlade ukapirao čemu to vodi, kakve razorne posljedice ostavlja po imidž ove Vlade i u “sudijskoj naknadi” dolazi do preokreta. Prosvjetari su pobijedili…
Da li neko razmišlja šta će se desiti sa onima koji su pod političkim pritiskom ostali van procesa borbe za svoja prava? Kakvi pogledi će ih dočekati sjutra na poslu od strane onih koji su se pred kamerama rukovali sa partijskim šefovima ovih koji su odbili štrajk?
Cijela mantra aktuelne političke kaste je da su takozvane “identitetske” teme anahroni “rep” politika “bivših”, te da su ekonomske priče jedino važne. Ovaj štrajk je do kosti ogolio tu “priču za laku noć”, jer da je zaista tako država bi odmah ispoštovala preuzete obaveze prema ljudima na kojim počiva jedno društvo.
Je li pobjeda prosvjetara vjesnik građanske kulture, u kojoj neće jedini akteri biti političke partije
Umjesto toga, po inerciji smo dobili nastavak priče o policijskoj državi i “kožnim mantilima”. Ne nismo mi, nažalost, dobili vlast koja je donijela dovoljno ekonomskog znanja sa Zapada, koja će preko noci, u duhu anacionalnog pristupa donijeti blagostanje građanima. To je obična LAŽ! Od svih tih pričica najuvjerljivija je ona o multinacionalnom sadržaju žena “palih za slobodu” u krevetu Mickeya Spajića.
Umjesto moderne ekonomske alhemije dobili smo represivni državni aparat u kome naše učiteljice i nastavnici traže dostojanstvo na ulici, a predsjednik parlamenta šalje fotke iz svog kabineta Vučiću i Dodiku na kojima se vidi trobojka u najvećoj državnoj instituciji dok ispod slike, vjerovatno, piše: “Niste mi vjerovali, nevjerne Tome” 😍😍😜🇳🇱”!
Ma naravno, ne očekujem ja od čovjeka koji je brojao krvna zrnca svojih cura da razumije važnost heraldičke ravni jednog državnog identiteta, ali jesam se dobro prevario da u svojim Dafina/Jezda obećanjima neće kiksati na prvu – na PROSVJETARE! Međutim, prosvjetari su ispali veći igrači i izborili svoja prava.
Ako oslušnete ritam javnih dešavanja, jasno vidite da su teme diskriminacije naroda poput crnogorskog u kontekstu agresivno najavljivanih “nacionalnih svetova” utihnule.
Niko iz aktuelne vlasti nije reagovao na Mandino velikodržavno političko orgijanje, nego je čak dobio pohvale sa najveće državne adrese i to da su njegove poruke u stilu Dalaj Lame! “Ravnogorska reinkarnacija” svetog vođe.
Jedino mjesto u Crnoj Gori do kog eho poruka Dalaj Lame ne dopire, već je u konfliktu sa njim cijelim svojim bićem, jeste okupatorski kabinet Andrije Mandića!
Uzgred, Dalaj Lama, za one koji znaju o njemu malo više od kandidatkinje za izbor miss svijeta iz 90-ih, reinkarnacija “milosrđa Avalokitešvare” je državni i politički lider Tibeta, države čiji je Dalaj Lama simbol borbe za nezavisnost od neuporedivo moćnije Kine. Dalaj Lama je simbol borbe potlačenih, okupiranih, obespravljenih!
Isto koliko je netačno poređenje Andrije Mandića sa Dalaj Lamom toliko je netačna optika države prema svima ostalima koji dijele sudbinu prosvjetnih radnika, na ovaj ili onaj način.
Prosvjetari su odigrali odlučno, složno, efikasno… i došli do cilja. Šta je sa svima onima kojima u tajnopolicijskim “intervencijama” nedostaje sloge, organizacije i odlučnosti?! Prosvjetni radnici su samo jedna cigla u toj kući institucija, naroda, esnafa, profesija.
Ako su jedino pare, tj. visina plate, nešto što nas može okupiti kao jedine vrijednosti, šta o nama to govori?
Do sada, samo su zarada i sujevjerje (površno vjerovanje na nivou kletvi) uspijevali da daju građanske rezultate. Da li je masovni protest inspirisan problematičnim vrijednostima rezervisan za tek neku narednu epohu u kojima će građani pričati o “Rambovoj” vremenskoj prognozi?
Je li to epoha u kojoj predsjednik Vlade zna ko je Dalaj Lama? Da je čovjek simbol multidecenijske borbe za svoj narod kome je oteta država? Je li to vrijeme u kojem građani kažu: “Ej, ovo je zemlja svih njenih naroda, kao takva ima svoju zastavu, iza koje stoji jedan Ustav koji garantuje ta prava građanima i nisu nam potrebne nove zastave koje flertuju sa velikodržavnim (ili pannacionalnim državnim) političkim idejama!
Je li to vrijeme u kom čekamo da sazrimo, u kojem će građani, a ne partije, diktirati političko društvene trendove!? U kome je poređenje ratnog vojvode skandal, a ne izgovoreni oksimoron pod plaštom međunacionalne harmonije, koji prođe bez kritike intelektualne javnosti.
Jedino mjesto u Crnoj Gori do kog eho poruka Dalaj Lame ne dopire jeste okupatorski kabinet Andrije Mandića!
Je li vrijeme koje čekamo, a koje su prosvjetari načeli, vrijeme u kom intelektualna scena neće svaki put biti “mijenjana” novom, poslušnom, iako “novokomponovani” intelektualci ne mogu da sklope složenu rečenicu?
Jesu li prosvjetari otvorili vrata epohi u kojoj svaka grupa građana ima pravo da istakne svoje nepravedne tretmane, a da ne bude optužena ili instrumentalizovana kao dio neke političko interesne klike?
Je li pobjeda prosvjetara vjesnik građanske kulture, u kojoj neće jedini akteri biti političke partije, samim tim ni kompletna moć skoncetrisana u njihovim rukama?
Ako jeste, zašto je zastava ničega u kabinetu predsjednika parlamenta i po kom osnovu je upoređen sa Dalaj Lamom?!
U istom danu slati policiju na štrajkače i slikati se u zagrljaju sa njima, posljedica je društvene šizofrenije.
U duhu ovih pitanja, čekam vrijeme u kom ću protestovati skupa sa građanima Bošnjacima, jer smatraju Dalaj Laminu zastavu ničega provokacijom. Umjesto takve reakcije, partija koja ih zastupa ubija kritičku misao kako bi sjutra sjela u rekonstruisanu Vladu.
Prosvjetari su, osim svojih plata, pokazali put građanima Crne Gore u kom je sve moguće! U kom politički nije jedini put. U kom se spajamo po toliko mnogo osnova! U kojima je svijet ljepši. Svijet u kome borba za Crnu Goru jednakih šansi,nije borba protiv DPS-a.
Počnimo da učimo osnovne stvari i doći ćemo do toga. Možda i brže nego što mislimo. Možda nam i policijska praćenja postanu skandali već sjutra? Neka na sljedećem času đaci od učitelja nauče – ko je i šta predstavlja Dalaj Lama? Čini se kao dobar početak za novo vrijeme.
