Operacija „Pop Mićo“… (foto)
Da bi slika bila potpunija, a agenda zadovoljena nije se smjelo samo udariti od najviše institucije obrazovanja u Crnoj Gori. Mora se to kroz sve stepene obrazovnog sistema provesti.
Jer, ako koalicije oko DPS- a nisu shvatile da će ona đeca koja su rođena 21. maja 2006. upravo 2024. dobiti pravo glasa, i da im se makar malo pažnje posvetilo kroz period njihovih formativnih godina danas ne bismo imali „Ostroga mi“ generaciju…
Nekada je, umjesto sada zelenog City kvarta kako ga zove bivši ministar, bila fabrika „Radoje Dakić“ i u njoj su se proizvodile „teške“ mašine.
Tadašnja služba državne bezbjednosti oličena u zloglasnoj OZNI je u svim fabrikama, pa tako i u „Radoju Dakiću“ imala svoje ljude. Kako je vrijeme bilo poslijeratno i kako nisu baš svi kadrovi OZNE mogli biti školovani dešavalo se da neke zapadne i poneki „manje bistri“.
Zapao takav jedan Dakićevce. Stoji on svaki dan na ulaznim vratima i revnosno pregleda svakog od hiljadu radnika ne bi li slučajno našao nekog ko je ukrao kakav šaraf ili oprugu i time ugrozio društveni sustav.
Dosadilo to radnicima koji su čekali po sat vremena da odu kući, dosadilo to i drugim stražarima, pa se dogovore da prevare glupog i revnosnog kolegu. Dok nije bio prisutan nekoliko minuta oni mu prijave da su upravo jednom od radnika u džepu od košulje pronašli diferencijal od utovarne mašine i da im je sa sve „plijenom“ pobjegao preko ograde.
U izvještaju koji je posalo te večeri pretpostavljenima ta je situacija stajala detaljno opisana sa pitanjem šta da radi dalje. Ujutru nije stigao odgovor, ali je stigao novi kolega.
Tako se nekada pametna većina borila protiv budala koje su imali moć. Nisu slučajno uvedene kategorije u borilačkim sportovima. Jer nije pošteno, nije ni normalno, a najmanje je zanimljivo gledati borbu nekog Davida i Golijata jer, osim u Bibliji, Golijat smrvi Davida za tren i nema tu šta puno da se vidi, a scena je uvijek ružna.
Isto vam je tako i sa intelektualnim nivoom, s tim što je u Crnoj Gori došlo do nekog prevrata dimezija. Ovo sada je paralelni svijet u kojem pametan nikako ne može da se „uhvati“ sa glupim.
Ukoliko napravimo presjek šta smo sve čuli, pročitali i „progutali“ posljednjih godina, doći ćemo do zaključka da su ovi nosioci javnih funkcija očigledno skrojeni po aršinima većine.
Kad kažem većina mislim na onu koja se prikazuje i koja aktivno učestvuje u javnom životu, glasno-govori i na kraju glasa one nedjelje kada im se kaže. Sa druge strane, mi „mnogo bistri“ to posmatramo sa prezrenjem, ispod nivoa nam je i da učestvujemo u cijeloj toj šaradi.
I dok se mi ljutimo i mudrujemo ovi „ad koh“ kreiraju nam javne politike i vode jedan od dva ministarstva koja nam jedini donose neki novac u budžet. I ne mora ministar biti doktor nauka, zaista ne mora i nije neophodno, ali ne može biti ni polupismen.
autor: Bojan Đuranović
izvor: analitika.me