DAN KOJI JE VAŽNIJI U CRNOJ GORI OD IZBORA: Srbi u velikoj ofanzivi, Crnogorci u strahu od “nove aneksije”… (foto)

Neki se pribojavaju da su rezultati već zapečaćeni u nekom beogradskom sefu…

U četvrtak 30. studenoga konačno bi, nakon više odgoda od 2021. godine, trebao početi sporni, kontroverzni i sudbonosni popis stanovništva u Crnoj Gori, koji bi trajao do 15. prosinca.

Naime, za Crnu Goru popis stanovništva u ovim uvjetima nije statističko, nego isključivo političko pitanje o kojem bi mogao ovisiti usud Crne Gore i kao države i kao zasebnog nacionalnog i kulturološkog identiteta.

U njegovo “predvečerje” su oporbene procrnogorske stranke još jednom zatražile od premijera Milojka Spajića da ga ponovno odgodi, i to ne samo zbog delikatnog trenutka i mogućih manipulacija “ključnijim podacima”, nego i iz čisto tehničkih razloga – nedostaje, kako kažu, “najmanje 500 obučenih popisivača”. Zanimljivo je da je prije nekoliko dana skupštinska većina izglasala dopune Zakona o popisu, ali nije navela datum njegova održavanja.

Naime, Srbija i prosrpske stranke ulažu velike napore u popis koji bi – kako kažu eksponenti “srpskog sveta”, što je službena politika sadašnjeg režima Aleksandra Vučića prema regiji – trebao potvrditi da su u Crnoj Gori Srbi u većini, što bi potpuno izmijenilo državotvorni te ustavnopolitički karakter Crne Gore. Zašto procrnogorske opcije smatraju da je popis opasan?

Prvo, zato što su uvjerene da neće odražavati pravo stanje te napominju kako je prema popisu iz 1981. godine u Crnoj Gori bilo 400 tisuća nacionalnih Crnogoraca, a u Srbiji oko 160 tisuća, dok je prema posljednjem popisu iz 2011. Crnogoraca u Crnoj Gori bilo 280 tisuća, a u Srbiji- 38 tisuća!

Danas je odnos otprilike: na rubu od 50 posto je Crnogoraca, manje od 29 posto je Srba, Bošnjaka i onih koji se opredjeljuju kao Muslimani je više od deset posto, Albanaca oko pet posto, a Hrvata je otprilike jedan posto. No, prema rezultatima nekih istraživanja koje je prošlo ljeto provela agencija CEDEM, Crnogorcima bi se izjasnilo nešto više od 47 posto građana, a Srbima gotovo 32 posto.

Crnogorske opcije smatraju da je to priprema za lažiranje popisa kako bi se postupno krenulo u promjene Ustava. Podsjetimo da Crna Gora Ustavom definirana kao “građanska država” i nije označena kao bilo čija “nacionalna država”.

Drugo, smatraju da bi došlo do zahtjeva za stvaranje srpske autonomije ili, popularno zvano, “zajednice srpskih općina” ili “crnogorske varijante Republike Srpske” tamo gdje bi Srbi bili u većini, što je prvi korak, kako smatraju, prema “federalizaciji Crne Gore”. To može dovesti ili do njezina usitnjavanja ili do prijedloga da je Crna Gora “druga srpska država”, čime bi legitimni postali zahtjevi za “ponovno ujedinjenje”.

“Nova aneksija Crne Gore”

Podsjetimo kako neke prosrpske stranke stalno govore da treba organizirati referendum o ponovnom ujedinjenu dviju država.

Književnik Milorad Popović kaže da se radi o “novoj aneksiji Crne Gore, kao i 1918. godine kada je Kraljevina Srbija jednostrano ukinula i pripojila i Kraljevinu Crnu Goru i Crnogorsku pravoslavnu crkvu, lišivši je bilo kakvih nacionalnih, crkvenih i državnih atributa”. Miša Đurković, znanstveni savjetnik u Institutu za europske studije, rekao je za beogradsku Politiku da je popis i “geopolitičko pitanje”.

Zašto? Jednostavno, u multinacionalnim državama kao što su Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Crna Gora rezultati popisa morali bi biti osnova za ustavno i zakonsko definiranje prirode države i prava pojedinih zajednica.” I sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne jednom je izjavio da je crnogorski popis za Srbiju “od najveće važnosti”, a već mjesecima u Crnoj Gori pozivaju se ljudi da se izjasne kao Srbi, pogotovo oni koji su i pripadnici Srpske pravoslavne crkve (mnogi nacionalni Crnogorci su njezini vjernici).

U akciji oko popisa, osim prosrpskih opcija u Crnoj Gori te političkih i kulturnih institucija iz Srbije, veliku ulogu igra i SPC, pa je u posljednje vrijeme i patrijarh Porfirije učestalo u Podgorici odakle je poručio pripadnicima “Srpske crkve” da u “svakoj prilici izražavaju i svjedoče ono što jesu- srpski identitet, srpski jezik i da su vjernici SPC-a”.

To je, naravno, dosta sporno jer time poziva one koji se osjećaju nacionalno Crnogorcima da se ipak zbog pripadnosti SPC-u “upišu kao Srbi”. Procrnogorske udruge smatraju da bi se tu moglo manipulirati te ljudima sugerirati kako je “logično” da se izjasne kao Srbi ako su već pripadnici SPC-a.

Tako Miša Đurković zapravo odgovara na pitanje zašto je Srbiji ovaj popis politički važan.

Da sumiramo prethodna desetljeća, kaže Đurković, Đukanovićev režim počeo je ozbiljan identitetski inženjering kojim je nastojao da nekada čisto srpsko stanovništvo, u kojemu je odrednica “Crnogorac” označavala regionalnu pripadnost, redefinira u nacionalnu kategoriju, odnosno još jedan novi etnos koji bi se definirao kao nesrpski.

To je uključivalo ne samo nove simbole i Sekulinu himnu (pritom misli na Sekulu Drljevića), nego i uvođenje tzv. crnogorskog jezika, prelazak na latinicu, dodavanje još dva izmišljena slova (koje, prema njegovu mišljenju, nitko ne koristi) i kao vrhunac pokušaj da se napravi tzv. crnogorska pravoslavna crkva. Kako je Đukanović poslije referenduma rekao, “dobili smo državu, sad trebamo dobiti narod”.

Tako je politička poruka oko popisa iz Beograda vrlo jasna. Istodobno su po Crnoj Gori oblijepljeni billboardi “Ponosni na svoje srpstvo”, a na to ih s plakata “pozivaju” mnoge poznate “anektirane” crnogorske povijesne ličnosti, ali i Baltazar Bogišić i Ruđer Bošković.

Stoga su procrnogorske opcije i mnoge nacionalne kulturne institucije pozvale na bojkot popisa, a službeno mu se sada priključila i najveća “independistička” crnogorska stranka DPS (Demokratska partija socijalista). Svojim proglasima pridružile su im se i brojne crnogorske javne ličnosti, od književnika do profesora, sportaša i glumaca.

U DPS-u tvrde da su predsjednik Jakov Milatović i premijer Milojko Spajić, osim što pokazuju svoje “pravo lice”, popustili pod pritiskom predsjednika Skupštine Andrije Mandića, četničkog vojvode, čija opcija najviše inzistira na provođenju popisa. Milorad Popović pribojava se, kako kaže, da su negdje u nekom beogradskom sefu već tiskani rezultati popisa, odnosno onog dijela koji je za Srbiju najvažniji.

Tri pitanja

Ključna su tri pitanja koja dijele crnogorsko društvo, koja su zapravo krucijalna i zbog kojih se popis i radi, a to su nacionalnost, pripadnost Crkvi i jezik. Čak je i predsjednik Milatović rekao da će se on izjasniti kao Crnogorac čiji je jezik srpski, a premijer Spajić kao opravdanje za provođenje popisa navodi da su podaci iz 2011. godine stari i neupotrebljivi.

“Dakle, cijelo se vrijeme jednim vrlo razrađenim programom SPC-a, medija i obrazovanja radi na tome da Crnogorci postanu jedna folklorna skupina, bez političkih atributa, kao što su Bunjevci ili Cincari. To je predzadnja karika za uništenje državnosti Crne Gore”, kaže Milorad Popović.

Novak Adžić, predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP), za podgoričku Gradsku TV rekao da se “ne plašimo izjašnjavanja o nacionalnosti, vjeri i jeziku, ali tajming nije dobar zbog činjenice da je ovo režim nametnuo koristeći privilegije i propagandnu mašineriju, ali i brojne druge strukture, poput SPC- a, kako bi promovirao ideju asimilacije i srbizacije Crne Gore”. 

Andrija Nikolić, šef skupštinskog kluba DPS- a, za BBC je izjavio kako je cilj prosrpskih stranaka “vezanih uz Beograd” da Crna Gora više ne bude građanska država.

Popis stanovništva zapravo je u ovom trenutku važniji od bilo kojih izbora, pa i nastavka europskih pregovora o članstvu u bruxelleskom klubu jer zapravo – sve to ovisi upravo o tim rezultatima. I svakako će utjecati na političke prilike na Balkanu.

Piše: Vlado Vurušić 

izvor: Jutarnji list