MIODRAG Vlahović: O DRAGINJI I RAZLOZIMA… (foto)
Prvo, da to odmah razjasnimo, nije Vojislav Šešelj, četnički vojvoda, napisao “knjigu” krajnje odvratnog naslova zato što je Draginja Vuksanović-Stanković žena. Ako prihvatimo tu iskrivljenu i plitkoumnu logiku, onda je vojvoda Šešelj podržao Jakova Milatovića u predsjedničkoj kampanji – zato što nije žena!
Valjda postoje važniji, suštinski, pravi razlozi za tu (patološku, očigledno) mržnju i za tu (nećemo je još definisati) javnu i nedvosmislenu podršku. A ni prvi, ni drugi razlozi nemaje veze sa polom one koja se bijedno blati i ruži, odnosno sa muškošću onoga koji se zdušno podržava.
O politici i ideologiji je riječ, naravno.
Srpskim naci-šovinistima, fašistima i ostalim primjercima ksenofobne družine, koji mrze sve crnogorsko – od istorije, crkve, jezika i kulture, do države i njene obnovljene nezavisnosti, i koji mrze sve druge narode i vjere, i jasno i glasno (kao ovaj vojvoda i njegov kolega u Crnoj Gori) opravdavaju ratne zločine i zločince, ili to čine sa manje buke, kada im- kao, na primjer, aktuelnom četničkom vojvodi- predsjedniku Skupštine Crne Gore- to više odgovara, ne smeta kod Draginje što je žena.
Pa uz to i uspješna profesorica, doktor nauka, sjajna pravnica, rječita i odvažna poslanica, godinama aktivna i prisutna u političkim i društvenim zbivanjima u Crnoj Gori.
Na to mnogi mogu da budu i zavidni. Ali, ni to nije razlog bijesa i duševne tjeskobe i besprizornosti te individue – osuđenog ratnog zločinca i fašiste. I koalicionog partnera Vučićevog SNS za izbore 17. decembra, da ne zaboravimo!
Razlog je sadržina i poruka Draginjinog političkog angažmana. Razlog su ideje u koje ona beskomromisno vjeruje i koje slobodno i hrabro iznosi. Zato je taj četnički vojvoda mrzi i vrijeđa.
Kao što razlog za javnu podršku predsjedničkom kandidatu Milatoviću nije povezan sa njegovom muškošću. Razlog je u idejama koje propagira – sada već kao predsjednik, kojeg, nimalo slučajno, zovemo Slučajnim.
Svidio se, dakle, Milatović Šešelju iz dubljih i važnijih razloga, pa ga je zato i podržao. Dakle: podržao bi Šešelj i kandidatkinju za predsjednicu crnogorske države, kada ni njene ideje, svjetonazor i namjere odgovarale onoj političkoj ideji koju taj četnički vojvoda propagira po Srbiji, od Hrtkovaca, preko Bosne i Hercegovine, sve do Karlobaga i Virovitice – kao što se sjećamo.
Zato je, drugo, krajnje degutantno i, zapravo, porazno, što čekamo (čak se i peticije pišu!) da se Predsjednik i Ministar vanjskih poslova sjete da reaguju na ovaj – ko zna koji po broju u dugom, predugom nizu – bjesomučni i maligni napad na sve što u Crnoj Gori misli slobodno, demokratski, građanski i – crnogorski!
Treba li, zaista, da podsjećamo visoke funkcionere Pokreta “Evropa sad!” – koji su, zahvaljujući podršci i četničkih i nacionalnističkih krugova, i iz Srbije, i u samoj Crnoj Gori, sada, eto, predsjednici i ministri – na obavezu reakcije prema zvaničnoj Srbiji?
Ne misle, valjda, naši nedužni “Evropljani” da je ovo napad samo na Draginju, “bivšu poslanicu”, koji se može odagnati tako što će natjerati svoje glasače i simpatizere da potraže u rječniku što znači ta “mizoginija”? Pa da onda i PES ministri pišu kako, eto, taj četnički lider mrzi žene?
Jer, treće, iza ovoga, kao i iza svih drugih nasrtaja na ideje slobodne i suverene nezavisne Crne Gore, stoji srpska država, službe, crkva i mediji. Dokaz za to potražite u katalogizaciji te “knjige”. Ili neko vjeruje da je Narodna biblioteka Srbije tano neko anarhističko udruženje, potpuno nezavisno od srpskih vlasti i zvanične nacionalističke ideologije u toj zemlji? Kako da ne.
Baš kao što je i granična policija u Srbiji, kada je onomad maltretirala Draginju Vuksanović-Stanković, neka odmetnuta služba, koja radi suprotno od dobronamjernih i bratskih srpskih vlasti? Ne bi to Vučić, da je znao?
Zato, na kraju, očekujući, naivno i dobrodušno, reakciju gospode Milatovića i Ivanovića, ostaje nam nada da će obojica hrabro ustati u odbranu jedne od nas, shvatajući da je to napad na sve nas. Valjda smiju toliko.
Eto im prilike. Bolje ikad, nego nikad!
autor: Miodrag Vlahović
izvor: pobjeda.me