MARKO Bulatović: OJ SVIJETLA RAVNA GORO… (foto)
Doživjeli smo najsjajniji momenat ravnogorske istorije, četnički vojvoda biće novi predsjednik Skupštine Crne Gore.
Da stvar bude još bolja, premijer Ravne gore biće doskorašnji državljanin Srbije, matične zemlje crkve čij je najvjerodostojniji predstavnik ujedno i predsjednik svih građana (nekada) nezavisne Crne Gore.
Za samo 3 godine od opštenarodnog oslobođenja smo od ubogog profesora i ekspertske Vlade, preko Vučićevog potrčka i BIA agenta– brata Abaza, konačno napravili progresiju do, neskriveno, svesrpske vlasti u Crnoj Gori.
Cijena je bila niska, 150 eura po glavi stanovnika. Taman koliko je potrebno za totalnu asimilizaciju u budžet Velike Srbije.
Za ovo nije kriv ni Aleksandar Vučić– koji za Srbiju radi najbolji posao još od Cara Dušana kada je u pitanju teritorijalno rasprostranjivanje, niti su krive strane ambasade čiji nesposobni činovnici nemaju autoriteta da zaustave očigledan napredak ruskog uticaja u Evropi.
Nije Crnogorcima kriv ni Milo Đukanović, kog su iz samo njima znanih razloga zamijenili nepismenim egocentrikom. Krivi smo samo MI jer nam je interes postao preči od obraza.
Fascinantno je kako većinsku Crnu Goru- Crna Gora gotovo da i ne zanima. Ako je Aleksa Bečić, do juče najsujetniji političar odustao od velike fotelje radi većeg interesa (doduše srpskog), kako Crnogorci odustadoše od svoje zemlje i radi čega?
Đe je crnogorski ponos, inat, ono čojstvo i junaštvo da ne damo na sebe i da čuvamo svoje? Da li to važi samo ako nam manjka para i da li nam stvarno đedovina i ponos koštaju toliko jeftino?
Ostaje još samo da vidimo kako će se prema najnovijem pokušaju srpske asimilacije Crne Gore odnijeti manjine. Da li će– kao i do sada, biti na liniji odbrane državnih interesa ili će vodjeni partijskim i ličnim interesom legitimisati velikosrpsku Vladu i time srušiti gradjanski koncept koje je ključni preduslov opstanka Crne Gore.
Izbori su bili ljetos, Vlada je izgleda sastavljena sinoć. Da li će Crna Gora nestati za nešto manje od 30 dana je isključivo naša odluka, ovaj put vjerovatno i poslednja koju ćemo moći sami da donesemo.
Piše: Marko Bulatović
izvor: standard.me