ALEK Barović: Kome vi to prijetite? (foto)

Nastaviće da prijete. I neka ih. Od prijetnji nemaju ništa, a ni mi štete, jer za realizaciju nemaju ni hrabrosti ni mogućnosti. Istorija je to dokazala. Nastaviće i da vrijeđaju. Naši puhovi, i obični i crkveni, nastaviće da ćute bez da im padne na pamet da ijednom riječju odbrane državu kojom upravljaju…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, utorak, 22. VIII. 2023… 00: 58… ALEK Barović: Kome vi to prijetite? (foto)

Agresija Rusije na Ukrajinu na početku je okuražila mnoge koji su priželjkivali i pozivali na ovaj čin nasilja. Tako su mnogi kao puhovi izmigoljili iz svojih fašističkih rupa u kojima su se tajno molili za početak ovog krvoprolića, koji bi, barem kako su u svojim glavama zamislili, trebalo da označi početak uništenja svih njihovih neprijatelja, prije svega SAD, ostalih članica NATO-a i njihovih partnera širom svijeta. 

Sa druge strane, u agresiji su viđeli nadu za preporod vaskolikog srpstva i ”oslobađanje” teritorija koje smatraju za srpske. Na svu sreću, tako nešto nije se desilo. Nisu Ukrajinu pregazili za 48 sati kako su mislili, već je hrabri ukrajinski narod pokazao zube.

Naši puhovi, i obični i crkveni, naravno nisu dugo sjeđeli razočarani neuspjehom ruskih tenkova koji su se pokazali kao veoma laka meta američkim džavelinima. Moral se jednostavno mora održati. Srpskoj eliti koja vlada tako što vještački stvara mržnju prema svim nesrbima i konstantno ponavlja floskule o ugroženosti najveća je opasnost da se takvo stanje ”ohladi”. Zato ga treba stalno podgrijavati. 

Zbog toga u potonjih nekoliko mjeseci imamo najezdu grafita koji pozivaju povratak vojske na Kosovo. One vojske koja je odatle išćerana s noge na nogu. Zanimljivo, previše se tu stalno busalo u vojsku i prijetilo njome. Neko ko ne poznaje istorijske prilike rekao bi da se radi o vojsci legendarnog Leonide, a ne o armiji koju je svako mogao da pregazi – od slovenačkih lovaca do albanskih seljaka.

Sa druge strane, Crnoj Gori se prijeti. Nije to ništa novo. Srpski komunisti prijetili su Crnoj Gori da joj slučajno ne padne na pamet da traži granice Kraljevine Crne Gore tj. Metohiju. Prijetilo se i devedesetih. Čak je i ova gore pomenuta vojska okrenula topove put Cetinja. Naravno, sve je to prošlost.

Međutim, počeli su da prijete opet! Najviše Ukrajinom. Još je Joanikije onomad pomenuo da je Crna Gora „mala Ukrajina“. Valjda je ovom komparacijom želio da unizi Crnu Goru, ali i da priprijeti i da napomene da se i prema Crnoj Gori mora postupiti kao prema Ukrajini. Ne zna Joanikije da je bolje biti i mala Ukrajina, nego velika Rusija ili Srbija. 

Biti protiv nasilja, pogotovo kada jači želi da pregazi slabijega, dužnost je svakog slobodnog čovjeka na svijetu. Naravno, oni koji nama prijete to ne vide tako. Oni nasilje vide kao sredstvo ostvarivanja njihove ideologije. 

Zanimljivo je to kod velikosrba. Gotovo nikada nisu svoju ideologiju željeli da sprovedu u djelo mirnim putem, već samo nasiljem. Gaženjem svih onih koje etiketiraju kao neprijatelje. Mada, mislim da je to zbog toga što velikosrpstvo isključuje slobodu. Biti protiv te izopačene ideologije znači biti slobodan, tako da oni zapravo imaju problem sa slobodom. Slobodom biranja vlastitog puta kojim će se pojedinac, ali i cio narod – kretati.

I prije nekoliko dana Crnoj Gori je prijetio Ukrajinom, ni manje ni više nego srpski ministar odbrane. Njegov šef na to kaže da se ipak nije prijetilo, već da se samo brinu za ugrožena prava Srba u Crnoj Gori. Koliko ugroženost pominju, pomislio bi čovjek da su zapravo stvarno ugroženi. Realnost je zapravo totalno drugačija. Nikakve ugroženosti nije bilo, ni prije ni poslije 2020.

I dok se Crnoj Gori prijeti, vrijeđa, psuje i pljuje, crnogorski zvaničnici ne rade ništa. Ćute kao zaliveni puhovi obični i crkveni. Da se ne zamjere Vučiću i drugovima, koji kao da im lopatama keš bačaju, pa su poput nekih striptizeta u američkim noćnim klubovima.

Niko nema hrabrosti da mu šakom lupi o sto i kaže ”Alo, ne može tako”. Naravno, osim finansijske koristi koju imaju od takvog kancerogenog srpskog režima, oni i ideološki veoma podržavaju navode koji dolaze iz Beograda.

Zato im je još manje stalo da se bune, jer sve što od tamo dođe i sami misle. Jer za njih – Beograd je nepogrešiv. Nekad me je sramota te njihove inferiornosti i sluganstva koje imaju čak i kada ćute. Ćutanje je zapravo najgore, jer je dokaz da kičmu uopšte i nemaš.

Nastaviće opet da prijete. I neka ih. Mislim, od prijetnji nemaju ništa, a ni mi štete. Za realizovanje prijetnji nemaju ni hrabrosti ni mogućnosti. Istorija je to dokazala. Nastaviće i da vrijeđaju. Naši puhovi, i obični i crkveni, nastaviće da ćute bez da im padne na pamet da ijednom riječju odbrane državu kojom upravljaju. 

Nas nije strah prijetnji. Ni fiktivnih ni realizovanih. Sloboda je skupa riječ. Najskuplja. I dok god Crnogorci budu slobodni smetaće nekome. Ovima gore najviše. Naravno, treba ih podsjetiti na onu Njegoševu – ”Na Crnu Goru još niko nije dobio slavu”.

izvor analitika.me