Mihailo TERZIĆ: Zavodljive priče političkih štetočina… (foto)

Ni najdopadljivije priče najvještijih storitelera neće moći prevariti onog ko je „sviko bez golema mrijet jada“ i čiji je slobodarski instinkt esencija milenijumskog trajanja entiteta crnogorskog identiteta…

autor: Mihailo TERZIĆ

Skoro tri godine prosipa se vlast po Crnoj Gori. Pravni red i poredak se urušavaju. Umjesto meritokratijevlada „stand up Demokratija“ s laskavim i nesposobnim storitelerima koji crnogorsko društvo pretvaraju u mrak. 

Crnom Gorom previše vladaju odlazeći – sa „političkom nanogicom“, bez legitimiteta, integriteta i autoriteta. Umjesto meritokratije institucijama sistema upravljaju kastrirani umovi sa palanačkom ohološću. Preko hiperdigitalne komunikacije simulira se stanje u Crnoj Gori. 

Istinitu i nekad svetu crnogorsku Riječ, nepouzdani politički naratori devalviraju mnoštvom dopadljivih nepouzdanih priča s ciljem da, građanima-biračima, ne ostane vrijeme za racionalno razmišljanje o stvarnom stanju. Informacija se pretvara u lažnu priču naratora koji se kandiduju da vladaju kolektivnim identitetom nacije.

Na djelu tzv. Strategija Šeherezade

U Crnoj gori na djelu je tzv. Strategija Šeherezade (Kristijan Salmon) kao masovna prevara zasnovana na iluzijama. Građanima se plasiraju laskave priče plaćenih naratora o sigurnom i kvalitetnom životu u simuliranoj stvarnosti. Lažne priče i obećanja zamjenjuju konkretne programe. 

Takvo stanje u aktuelnom crnogorskom društvu je posljedica činjenice da je brojne političke lidere i liderčiće protiv crnogorskih suverenista ujedinila mržnja, a ne zajednički Program koji otvara perspektive boljem i kvalitetnijem životu građana u slobodnoj i samostalnoj Crnoj Gori. I ponovo se pokazalo, koga mržnja ujedinjuje lakomost i zloba razjedinjuje. Tako je zavodljiva zamisao o jedinstvu „pobjednika“ da vladaju postala u praksi neizvodljiva. 

U sudaru fikcije i političke stvarnosti, osvojena vlast postala je plijen koji služi raznim političkim ambicijama, od dominantne da nestane suverena Crna Gora do onih da država Crna Gora postane provincija balkanskog „tamnog vilajeta“. Tako su „vlasnici“ osvojenu vlast u crnogorskoj državi počeli da komadaju, inficiraju, izobličuju, poklanjaju, da nakon tri godine nesposobnih i zluradih vlasnika, „plijen“ postaje iznakažen i neprepoznatljiv entitet.

Osvojena vlast nestala je u lošoj simulaciji stanja i primitivnom i arogantnom diskursu prodavaca magle o izmaštanoj crnogorskoj stvarnosti. I kad politički subjekti DF proglasiše da je došlo do „pomirenja“ izdajnika Crne Gore i velikosrpskih klero-nacionalista, koji nikada i nijesu bili u zavadi, i kad Pipun reče da on priznaje crnogorsku naciju, Crnogorci postadoše nacijaplača sopstvene istorije. Postiđenih potomaka, čestitih predaka.

I tako „stand up“ četnički naratori, Pipunovog soja, objaviše čudnu Šeherezadinu priču da je pomirenje, zapravo, uzrok njihovog političkog razlaza? A prećutaše istinu da je maligno anticrnogorsko jezgro DF, zapravo, puklo, metestaziralo i prešlo u najopasniju malignu fazu koja se podmuklo razliva po cijelom entitetskom crnogorskom biću sa maskiranim oblicima i opasnim sadržajima. 

Nove predizborne priče lažnih sadržaja…

Stari naratori DF počinju da pričaju nove predizborne priče lažnih sadržaja u kojima se ne pominje ni Đurišić ni zločinački NATO. Državni simboli prestaju biti sporni a Himna Crne Gore se može slušati i stojeći. Genocid u Srebrenici prestaje bitipatriotski čin?! A i Srbi u Crnoj Gori više nijesu ugroženi, ni sankcije Rusiji više ne smetaju… Prećutkuje se i najnovija parola da će Crna Gora biti ili Srbija ili Ukrajina?! A i kosovska se rana se zacijelila, i eto, kažu, i crnogorska nacija postoji… 

Takva drskost infantilne arogancije alibi politike klero-četnika u Crnoj Gori grubo vrijeđa i podcjenjuje kolektivni razum Crnogoraca i patriota crnogorskih. Banalnost Zla maskirana strategijom Šeherezade zapravo otkriva zloćudnost u samom jezgru agresivne ideološke matrice „srpskog sveta“, koja ima samo dvije varijante istog Zla: ili su Srbi ugroženi ili Srbi ugrožavaju.

Za velikosrpske ideologe Srbima van Srbije je predsjednik Vučić, ako ne ispoljavaju velikosrpski nacionalizam proglašavaju ih auto šovinistima. Ukoliko nijesu vatreni pobornici izmaštanih mitova i zabluda, od Kosova do Košara, postaju beskorisni i odrođeni Srbi. Za čestite građane srpske nacionalnosti u državama Jugozapadnog Balkana nije poželjno da su lojalni građani države u kojoj žive i da su patrioti te države. 

Poželjno je da postanu remetilački faktor ili će dobiti stigmu štetočine za Projekat Zla. U tako toksičnoj ideološkoj matrici ugrađena je destrukcija i samodestrukcija Velikosrpkog Projekta Zla na Jugozapadnom Balkanu.

Anticivilizacijski apsurdi

Takvi anticivilizacijski apsurdi i protivrječnosti instalirani su i u dinamiku socijalnih dešavanja u Crnoj Gori. Njih ni najbrižljiviji odabir metoda Strategije Šeherezade ne može promijeniti ni maskirati. Sa takvom političkom nakazom u 21. vijeku ne može se raditi u rukavicama, one se moraju baciti u lice političkim i ljudskim štetočinama i poslati čak na Agbogbloši.

Ni najdopadljivije priče najvještijih storitelera neće moći prevariti onog ko je „sviko bez golema mrijet jada“ i čiji je slobodarski instinkt esencija milenijumskog trajanja entiteta crnogorskog identiteta. 

Samo takvi mogu plač istorije Crnogoraca pretvoriti u osmjeh nadanja i zapaliti zublju koja će rastjerati mrak nad Crnom Gorom.  

izvor: analitika.me