ČAŠA JE PRELIVENA: Režim je u opasnosti, a Vučić u panici- Narod se počeo buditi… (foto)
Srbija je u velikoj krizi. Hoće li ili mogu li nedavni tragični događaji trgnuti Srbiju iz hipnoze u kojoj se nalazi već gotovo 40 godina te pokrenuti promjene i suočavanje s nedavno prošlošću, kulturom ratnog “trash velikonacionalizma” i Vučićeve dugogodišnje “patničko- mučeničke” mantre koju reflektira na Srbe- “mi najljepši, a svi nas mrze”, te izgradnje kulta.
Mogu li užasni masakri probuditi srpsko društvo iz tog košmarnog sna te dovesti u pitanje autoritarni psihopatološki režim Aleksandra Vučića koji je nadogradio na “memorandumsku” paradigmu Slobodana Miloševića?
Koliko god nitko nije imun na tragične ubojite pohode luđaka s oružjem, ovi događaji su i izravna posljedica dugogodišnjeg stanja u srbijanskom društvu kojim rukovodi “prvi psihopat i nasilnik Srbije” Aleksandar Vučić.
Srbija je danas najveći trouble maker Europe, ali i najveći bolesnik Balkana, koji ne odustaje od svoje politike destabilizacije zemalja u okruženju.
Zbog zadnjih događaja, ali i općeg stanja stalne napetosti u državi, oko 50.000 ljudi izašlo je na ulice Beograda kako bi ukazali na taj problem srpske politike i društva, te se ovaj put može govoriti da su temelji režima poljuljani. Prosvjednici su tražili i odlazak Vučića, koji već deset godina vlada Srbijom.
No, Vučić ih je odmah populistički nastojao deklasirati: “Od svih prijedloga, sve se svelo na suhu politiku. O budućnosti naše djece nije se brinulo nijednog trenutka. Očekivao sam nešto ozbiljnosti i odgovornosti”, poručio im je Vučić.
Doduše, prisjetimo se da su isto tako godinama tisuće prosvjednika danima “marširale” i protiv Miloševića (nisu mu naudili, ali na kraju je ipak otišao u kaotičnim nasilnim neredima), pa tako ovo nisu ni prvi protesti protiv Vučića. Sjetimo se onih dugotrajnih ali bezubih “Jedan od pet milijuna”.
Dosadašnji uglavnom nisu polučili nikakve rezultate, jer se sumnjalo da ih Vučić sam organizira ili su ih predvodili razbijači iz opskurne radikalne desnice, čiji mentalitet, retorika i ponašanje prevladavaju srbijanskom društvenom i javnom scenom.
Uglavnom, opozicija je preslaba, a i često se koristi sličnom zapaljivom retorikom podilazeći strastima na kojima počiva režim, kako bi pokazala da “oni nisu izdajnici” za što ih vlast proziva.
Stoga, zapravo, nisu neka alternativa, ali ovaj put stvar je prelila čašu strpljenja kod “običnih građana”. Isto je važno kako će se prosvjednici artikulirati, jer su i na ovim prosvjedima tražili “Vučićevu krv”, što samo njemu ide u prilog, a njegovi mediji to razvlače, a, s druge strane, odbijaju građane koji stvarno žele konkretne promjene.
Vučić bi mogao odgovoriti dodatnom represijom, jer i njegove najave “rješavanja problema” – tisuće policajaca u školama i na ulicama (da li da spašavaju građane ili režim!?) te “razoružavanje Srbije” – samo su jačanje državnog nasilja i kontrole nad građanima.
No, bili su ovo, ne možda najmasovniji, ali najozbiljniji antivučićevski prosvjedi, što je pokazala i koordinirana reakcija prorežimskih snaga, pa je stoga pitanje koliko oni mogu izdržati i ugroziti Vučićevu vlast, ali glavno je pitanje mogu li ponuditi efikasnu demokratsku alternativu.
kompletan tekst na http://jutarnilist.hr
izvor: http://jutarnilist.hr