ZORAN Majski: Držite čvrsto zastavu, proći će i ovo! (foto, video)

Ako uspiju, biće formalnost promijeniti Ustav, preispitati referendumsku odluku, članstvo u NATO, kao i sve ostale vrijednosti na kojima smo obnovili državnost. A što ćemo tada suverenisti???

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, srijeda, 29: 03-2023, 10: 14… ZORAN Majski: Držite čvrsto zastavu, proći će i ovo! (foto, video)

Za Antenu M piše: Zoran Majski

Svjesno podsjećam na završnu rečenicu teksta koji sam objavio, sada već dalekog 26. marta 2021. godine (Odnosi sa Srbijom su kontinuitet borbe za nacionalni i državni opstanak Crne Gore) i ulazim u rizik da narušim novinarsko – kolumnističke rezone. Budući da nijesam ni jedno ni drugo – može mi se.

Sada već vremešni tekst završio sam nečim što je moglo zaličiti na frazu i nedostatak vizije kako dalje u borbi za nacionalni i državni opstanak Crne Gore. Okolnosti koje živimo nam jasno sugerišu da je ta borba aktuelna, ali i da tu zastavu nijesmo čvrsto držali.

Nije mi cilj da izigravam proroka, niti da fasciniram verbalizmom ili literarnim šarmom – bilo je toga na pretek i bez mene – već da šturo i ogoljeno govorim o strategiji sveobuhvatnog razaranja države Crne Gore koja kulminira.

Namjera mi je da onima koji sebe vide kao suvereniste približim svoju zebnju da je neprijatelj opstanka crnogorske nacije i države uspio važan dio nas da ubijedi kako je društveni interes da napredak naše države potražimo unutar političkog korpusa kome podršku daju SPC, Raković, Šešelj i njegov nekadašnji dobošar Aleksandar Vučić- bilo da za njih glasamo ili ,,odtihujemo“ izbore, ispoljavajući neki viši, a lažan nivo političke doslednosti, već viđen u vremenu referenduma i propasti jedne velike i sjajne partije. I ne samo partije.

Pred ovom činjenicom blijedi i zavodljiv argument da u vremenu političko – generacijskih promjena, mladi – novi imaju pravo na greške, koje ispravlja vrijeme i iskustvo, i da je samo potrebno da se stari sklone u, manje više zasluženu, političku penziju.

To bi možda i imalo smisla da saveznike za ovu tezu nijesu našli u političkim i parapolitičkim strukturama koje svoje aspiracije temelje na doslednoj, istorijski već vidjenoj, i po državu Crnu Goru razornoj velikosrpskoj platformi, sada vješto sakrivenoj u tezi o centrizmu i papagajskoj naraciji o demokratizaciji crnogorskog društva, koje je vremenom navodno skliznulo u kriminal, korupciju i sveopštu samovolju njenog Predsjednika i njegove oligarhije.

Čak ako nam naša poslovična pizma i dozvoli da u sve to povjerujemo, kao što su u slično povjerovali Crnogorci, rušeći uz iste saveznike i prehodnu državu Crnu Goru, kako je moguće žmuriti nad činjenicom da iza toga stoje najmračniji sljedbenici zatiranja svega na što se može osloniti crnogorska država i nacija.

Da je ta nezadovoljna suverenistička politička pamet oformila kritičnu masu, političku snagu – kakav god subjekt koji može penzionisati današnje dominantne procrnogorske aktere, možda bi se i mogao u tome prepoznati napredak u borbi za stabilizaciju naše države. Ali nije!

Kako bez stomačnih tegoba progutati težnju da se politicki potencijali ojačaju tako što će se praviti „kopča“ sa nosiocima velikosrpskog inžinjeringa u zemlji i okruženju, kojima nije trebalo mnogo da kreiraju još jednu strategiju u kojoj će dodatak uvijek nedovoljnom srpskom korpusu u Crnoj Gori biti suverenisti, nezadovoljni politikom koju predstavlja Milo Đukanovic.

Njegova politička dugovjekost je išla u prilog toj zloj tezi, na koju su, uz asistenciju nvo i medijskih manipulanata, nasjeli i važni međunarodni akteri.

Kao rezultantu tog navodnog ozdravljenja crnogorske države i društva imamo malignu simbiozu, sa koca i konopca objedinjenih partijskih „vedeta“: izborno nikad dokazane URE, ponižavajućim ekonomskim projektom ojačane Evrope sad, karikaturalne klonove sljedbenika Slobodana Miloševića i njihovih srodnika sa crvenim kravatama, kao i umiveni DF, koji predstavljaju nesumnjivu potporu rusko- srpskim interesima, oličenim u destabilizaciji ovog dijela Evrope, čemu djelovanjem ove „vesele“ družine Crna Gora daje značajan doprinos.

Sve je te političke subjekte, prepoznatljivom zloupotrebom vjerskih osjećanja povezala i objedinila SPC, organizujući litije, destruktivni političko – marketinški koncept, kamufliran pseudo religijskim, filozofsko – metafizičkim tlapnjama o nadautoritetu, koji svoju sveuniverzumsku nadležnost transveriše po dubini, uz pisani dokument o učešću na ovim skupovima.

E na takvu ideju su se oslonili predstavnici političkog korpusa koji sebe naziva tridesetoavgustovcima, svjesno apstrahujući da su reprezenti građana koji nijesu većinski pristali da njihovom političkom voljom gospodari organizacija koja ne podliježe osnovnim demokratskim uzusima, već to radi nekakav vjerski žrec, koji svađa, miri, arbitrira sa pozicije samoproklamovanog narodnog autoriteta, čiju validnost nikad niko nije provjerio niti dokazao i kome se mora vjerovati na riječ.

Nebi to bilo ništa novo jer je interesna sprega države i crkve istorijski poznata stvar, kada ova družina nebi bila utočište najmračnijim ideolozima koji svoju brutalnost skrivaju pod krinkom lažne duhovnosti i narodnih interesa.

Kako uz najbolju volju prepoznati reformatorski potencijal u onima koji su se preko litijaških okupljanja, prije samo par godina, domogli visoke politike učešćem u sumanutoj vladi Zdravka Krivokapića i ostalih vjerskih fanatika- kotrljali se gradovima, šireći sve oblike društvenog onečišćenja. Zar smo tako brzo zaboravili jakove, spajiće, bečiće, mandiće… koji su ne mareći za epidemiju, pomjerali brda, negirali virusologiju i na kraju skrušeno, svi kao jedan, sahranili svog stvarnog ideologa i poglavara, mitropolita Amfilohija.

Stvar je kulminirala kada se u tu političko-vjersku kaljugu izlio medijski talog čiji je uređivački i profesionalni cilj obesmišljavanje postojanja države Crne Gore.

Nema sumnje da će i oni, uz osvojeni bezbjednosno- obavještajni prostor, sa tom izmanipulisanom masom, kada za to dođe vrijeme, biti važna logistika politici koja će pokušati da ostvari dvotrećinsku većinu u Parlamentu Crne Gore. Ako uspiju, biće formalnost promijeniti Ustav, preispitati referendumsku odluku, članstvo u NATO, kao i sve ostale vrijednosti na kojima smo obnovili državnost.

A što ćemo tada suverenisti?

Otkud i u primisli nekome ko baštini savremenost, suverenizam, zaštitu nacionalnih i državnih interesa da se na ovakvim principima- utemeljenim na velikosrpskoj politici države Srbije i njene crkve može graditi bolja i pravednija Crna Gora, praveći antidržavni aranžman sa onima koji podršku za ovu destruktivnu strategiju dobijaju od velikosrpskih ideologa, manje više svjesno zanemarujući činjenicu: ako želimo da državu učinimo boljom, prvi i osnovni uslov je da imamo državu.

Oće li i tada biti kriv koncept koji je doveo do te obnove i njegov reprezent Milo Đukanović, na kojeg ste se ostrvili zajedno sa negatorima crnogorske nacije i države. Nad ovom činjenicom treba pred ogledalom dobro da se zamisle svi oni koji su od veličanstvenih referendumskih 55, 5% podrške obnovi samostalnosti Crne Gore, svojim nerazumijevanjem težine momenta kroz koji prolazimo kao država i društvo, doprinijeli da predsjednički izbori budu borba za jedan glas više.

Glas koji će omogućiti da Crnu Goru vratimo na put koji garantuje njeno trajanje, evro-atlantizam, zapadne vrijednosti za koje smo se zalagali, težeći da budemo dio razvijenog svijeta, koji će naša djeca pronaći u svojoj Crnoj Gori. Svaki drugi pravac je nedoslednost u odbrani interesa naše države. Ko sebe smatra suverenistom nema pravo na takvu grešku jer 2. aprila Crna Gora bije tešku bitku za opstanak.

BONUS VIDEO: Himna Crne Gore- Oj, svijetla majska zoro

izvor Antena M